PITANJA - RELIGIJA

maurico (citat):Pozdrav Pavlu i svim članovima foruma.
Poznajemo problematiku da se čovječanstvo rađa sa griješnom prirodom i odvojeno od Boga,zbog toga što smo u vrijeme kad je Adam sagriješio bili Božjom voljom već determinirani u njemu (Adamu).Znamo i to da se iz ovog stanja nemožemo sami izvući (razdvojenost od Boga i okrenutost sebi)i da nam je potreban Spasitelj.I hvala Bogu imamo Spasitelja Isusa Krista koji se je za to kvalificirao rođenjem,životom smrću i uskrnućem.Bez Spasitelja mi dakle umiremo.Mene zanima tko se je založio za Lucifera kad je sagriješio(odvojio se od Boga)i za pale anđele koji su posumnjali u Boga.Jer kao što se pali čovjek bez blagodati Božje i Spasiteljeve žrtve ne može vratiti  Bogu tako niti jedno stvoreno biće (anđeli,kerubini ,serafini..) ako prijeđu crtu tj. razdvoje se od Boga Svevišnjega nisu više u stanju da se sami vrate Bogu(jer tko god sagriješi,umrijet će),pa tako i ono potrebuju Spasitelja.Čitajući raznu literaturu doznajemo samo da su nepali anđeli ukoravali pale ,kao i to da ih  Bog nije odma odbacio.Lucifer i pali anđeli su zgriješili,tko zgriješi nemože se sam svojom voljom nikad vratiti na put Božji i bez Spasitelja mora umrijeti,pa stoga pitam sve koji nešto znaju o tome:Dali je Gospod Bog prema luciferu i palim anđelima upotrijebio blagodat i milost da se bar neko od njih povrati i spasi ili ih je jednostavno pustio da kroz eone  razvijaju vlastiti grijeh ostavivši ih pritom znajući da će odvojenošću od Izvora Života propasti zauvijek.Vjerujem da BOg voli sva svoja bića i da ih nikad ne bi pustio bez šanse da se vrate tj.bez Spasitelja,ali takav slučaj ne nalazimo kod palih anđela.

maurico (citat):Pavle,hvala na ovom iscrpnom i jasnom odgovoru.Posebno me je zbunjivalo pitanje kad se lucifer uzoholio i krenuo svojim putem da je još imao vremena da se vrati (tu je dakle dostatna bila samo blagodat Božja,bez učinjene beskonačne žrtve Spasiteljeve) ,možda je kod anđela stvarno tako ali znamo iz primjera praroditelja da krenuti svojim putem istog sekunda potražuje Plan spasenja i Spasitelja,ili u protivnom nastupa vječna smrt.No svejedno ovo nije presudno za spasenje,a tebi Pavle hvala za tumačenje.

maurico (citat):Želio bi potvrditi Pavlov odgovor na pitanje o mogućnosti luciferovog povratka u Kraljevstvo Božje nakon pada, citirajući odlomak iz knjige Morisa Vendena-"95 teza o opravdanju vjerom" na stranici 110, -teza br.38.
-"Knjiga "Priča o otkupljenju"daje ovaj opis:"Sotona je zadrhtao kada je video svoje delo.Bio je sam,razmišljajući o prošlosti,sadašnjosti i svojim budućim planovima.Njegovo moćno telo se treslo kao u oluji.Anđeo sa neba je prolazio.Sotona ga je pozvao i preklinjao za razgovor sa Kristom.To mu je bilo odobreno.Onda je rekao Božjem Sinu da se kaje zbog svoje pobune i poželeo je ponovo božju naklonost...Krist je zaplakao zbog sotonine patnje,ali mu je rekao da je Božje mišljenje da nikad ne bi mogao da bude primljen na nebo.Nebo ne sme da bude dovedeno u opasnost.Kada bi on bio primljen nazad,celo nebo bi bilo ugroženo,jer su greh i pobuna nastali sa njim.Seme pobune je još uvek bilo u njemu."-str.26 org.

Onda slijedi piščev komentar:"Za sotonu koji je namjerno zgriješio,sa potpunom svetlošću i znanjem o Božjoj ljubavi,nije bilo moguće veče otkrivenje te ljubavi,da promeni njegovo pobunjeno srce."

Nebojša (citat):

maurico (citat):Želio bi potvrditi Pavlov odgovor na pitanje o mogućnosti luciferovog povratka u Kraljevstvo Božje nakon pada, citirajući odlomak iz knjige Morisa Vendena-"95 teza o opravdanju vjerom" na stranici 110, -teza br.38.
-"Knjiga "Priča o otkupljenju"daje ovaj opis:"Sotona je zadrhtao kada je video svoje delo.Bio je sam,razmišljajući o prošlosti,sadašnjosti i svojim budućim planovima.Njegovo moćno telo se treslo kao u oluji.Anđeo sa neba je prolazio.Sotona ga je pozvao i preklinjao za razgovor sa Kristom.To mu je bilo odobreno.Onda je rekao Božjem Sinu da se kaje zbog svoje pobune i poželeo je ponovo božju naklonost...Krist je zaplakao zbog sotonine patnje,ali mu je rekao da je Božje mišljenje da nikad ne bi mogao da bude primljen na nebo.Nebo ne sme da bude dovedeno u opasnost.Kada bi on bio primljen nazad,celo nebo bi bilo ugroženo,jer su greh i pobuna nastali sa njim.Seme pobune je još uvek bilo u njemu."-str.26 org.

Onda slijedi piščev komentar:"Za sotonu koji je namjerno zgriješio,sa potpunom svetlošću i znanjem o Božjoj ljubavi,nije bilo moguće veče otkrivenje te ljubavi,da promeni njegovo pobunjeno srce."

Lucifer nije mogao da se vrati jer je uporno odbijao pokajanje, a ne zato što se pokajao a Bog navodno nije želeo da ga primi nazad. Pa Bog ga je sve vreme i pozivao na pokajanje.
Inače ovo je pisala Elen Vajt a ne ovaj pastor, on je samo izmenio neke sitne detalje. Čitao sam ovo još ranije, potpuna suprotnost Bibliji i Božjem karakteru. Ne znam odakle autoru ove informacije, mogu samo da pretpostavim.

Satan Seeks Reinstatement

Satan trembled as he viewed his work. He was alone in meditation upon the past, the present, and his future plans. His mighty frame shook as with a tempest. An angel from heaven was passing. He called him and entreated an interview with Christ. This was granted him. He then related to the Son of God that he repented of his rebellion and wished again the favor of God. He was willing to take the place God had previously assigned him, and be under His wise command. Christ wept at Satan’s woe but told him, as the mind of God, that he could never be received into heaven. Heaven must not be placed in jeopardy. All heaven would be marred should he be received back, for sin and rebellion originated with him. The seeds of rebellion were still within him. He had, in his rebellion, no occasion for his course, and he had hopelessly ruined not only himself but the host of angels also, who would then have been happy in heaven had he remained steadfast. The law of God could condemn but could not pardon. {SR 26.1}
He repented not of his rebellion because he saw the goodness of God which he had abused. It was not possible that his love for God had so increased since his fall that it would lead to cheerful submission and happy obedience to His law which had been despised. The wretchedness he realized in losing the sweet light of heaven, and the sense of guilt which forced itself upon him, and the disappointment he experienced himself in not finding his expectation realized, were the cause of his grief. To be commander out of heaven was vastly different from being thus honored in heaven. The loss he had sustained of all the privileges of heaven seemed too much to be borne. He wished to regain these. {SR 26.2}
This great change of position had not increased his love for God, nor for His wise and just law. When Satan became fully convinced that there was no possibility of his being reinstated in the favor of God, he manifested his malice with increased hatred and fiery vehemence. {SR 27.1}
God knew that such determined rebellion would not remain inactive. Satan would invent means to annoy the heavenly angels and show contempt for His authority. As he could not gain admission within the gates of heaven, he would wait just at the entrance, to taunt the angels and seek contention with them as they went in and out. He would seek to destroy the happiness of Adam and Eve. He would endeavor to incite them to rebellion, knowing that this would cause grief in heaven. {SR 27.2}

The Plot Against the Human Family

His followers were seeking him, and he aroused himself and, assuming a look of defiance, informed them of his plans to wrest from God the noble Adam and his companion Eve. If he could in any way beguile them to disobedience, God would make some provision whereby they might be pardoned, and then himself and all the fallen angels would be in a fair way to share with them of God’s mercy. If this should fail, they could unite with Adam and Eve, for when once they should transgress the law of God they would be subjects of God’s wrath, like themselves. Their transgression would place them, also, in a state of rebellion, and they could unite with Adam and Eve, take possession of Eden, and hold it as their home. And if they could gain access to the tree of life in the midst of the garden, their strength would, they thought, be equal to that of the holy angels, and even God Himself could not expel them. {SR 27.3}
Satan held a consultation with his evil angels. They did not all readily unite to engage in this hazardous and terrible work. He told them that he would not entrust any one of them to accomplish this work, for he thought that he alone had wisdom sufficient to carry forward so important an enterprise. He wished them to consider the matter while he should leave them and seek retirement, to mature his plans. He sought to impress upon them that this was their last and only hope. If they failed here, all prospect of regaining and controlling heaven, or any part of God’s creation, was hopeless. {SR 28.1}
Satan went alone to mature plans that would most surely secure the fall of Adam and Eve. He had fears that his purposes might be defeated. And again, even if he should be successful in leading Adam and Eve to disobey the commandment of God, and thus become transgressors of His law, and no good come to himself, his own case would not be improved; his guilt would only be increased. {SR 28.2}
He shuddered at the thought of plunging the holy, happy pair into the misery and remorse he was himself enduring. He seemed in a state of indecision: at one time firm and determined, then hesitating and wavering. His angels were seeking him, their leader, to acquaint him with their decision. They would unite with Satan in his plans, and with him bear the responsibility and share the consequences. {SR 28.3}
Satan cast off his feelings of despair and weakness, and, as their leader, fortified himself to brave out the matter and do all in his power to defy the authority of God and His Son. He acquainted them with his plans. If he should come boldly upon Adam and Eve and make complaints of God’s own Son, they would not listen to him for a moment but would be prepared for such an attack. Should he seek to intimidate them because of his power, so recently an angel in high authority, he could accomplish nothing. He decided that cunning and deceit would do what might, or force, could not. {SR 29.1}

Grubo (citat):Gore u tekstu Elen Vajt navodi da se sotona pokajao zbog svoje pobune, a dalje u tekstu se navodi da je Hrist zaplakao zbog njegove patnje. O kakvoj se patnji radi? Patnji zbog posledica? Ovde je kontekst malo drugačiji...

Još jedna stvar kad smo već otvorili temu. Zašto Juda nije dobio na dar pokajanje? Da nije možda zato što ga nije zaslužio!? Da ga je zaslužio to onda više ne bi bio dar. Dakle dovodi se u pitanje Božija ljubav? Da li se Juda razlikuje od drugih grešnika jer je izdao Božijeg Sina?

Odnosno po čemu se to, u navedenom primeru Juda, pa i sotona, razlikuju od ostalih grešnika? Da li je njihov greh "veći"? Koju su to granicu oni prešli!? Ako smo izneli zaključak da pokajanje dolazi od Boga kao dar onda nužno sledi da je Bog nepravedan jer je njima taj dar uskraćen, što naravno nije tačno!

maurico (citat):Pavle,ovaj dio si napisao u zadnjem javljanju:"Isus je na križu govorio."Oprosti im Oče jer neznaju što čine ...i to se odnosilo samo na one koji zaista nisu znali" Iako je ove riječi izrekao sam naš Spasiteljzar misliš da je Otac mogao oprostiti ove grijehe ovim griješnicima.Ja mislim  da nije,zato što se nisu pokajali,što nisu tada još primili pokajanje(za kasnije neznamo dal su ga primili),jer po meni oproštenje dolazi nakon pokajanja,nikako bez pokajanja.U Luka 17:3,4-čitamo."...ako tvoj brat učini grijeh ukori ga.Ako se POKAJE oprosti mu.Ako ti isedam puta na dan sagriješi i sedam puta se vratik tebi i kaže"KAJEM SE"oprosti mu".Dakle vidimo da smo dužni opraštati ,ali Isus nas uči kada da oprostimo,a iz teksta doznajemo da je to ako se brat koji sagriješi pokaje,a ne piše da mu oprostimo bez njegovog pokajanja.
Isus nas uči i molitvi Ocu a jedan dio molitve glasi" Otpusti nam duge naše,kako i mi otpuštamo dužnicima svojim"Mislim da Bog nama oprašta kad se kajemo a  mi smo dužni oprostiti bližnjem ako se kaje za počinjeni prijjestup.Dal je moguće da je Otac oprostio grijehe na Isusovu molbu griješnicima ispod križa koji se nisu pokajali?

maurico (citat):Vi ste Grubi puno opismenjenji od većine članova foruma u predmetu vjere,pa vi ste čak i direktni takmac Pavlu Simoviću po ovoj temi, pa mi je skoro nelagodno da ja laik obrazlažem zašto sotona i juda,a također i puno vjernika današnjice ne primaju pokajanje kao obećani dar od Boga.

Grubo (citat):

maurico (citat):Vi ste Grubi puno opismenjenji od većine članova foruma u predmetu vjere,pa vi ste čak i direktni takmac Pavlu Simoviću po ovoj temi, pa mi je skoro nelagodno da ja laik obrazlažem zašto sotona i juda,a također i puno vjernika današnjice ne primaju pokajanje kao obećani dar od Boga.

Mare brate nema potrebe za sarkazmom. Ništa lično. Samo mislim da je jako važno da se razjasne stvari zbog ljudi koji posećuju forum. Hvala brate Pavle. Sad je stvar mnogo jasnija. Hvala Bogu. Još jedno pitanje. Da li je svesno i namerno učinjen greh neoprostiv? Odnosno može li doći do pokajana kod takve osobe? Jasno je da Bog poštuje slobodu izbora - volje. Dakle nije to pitanje... Nadam se da Vam je jasno na šta mislim? Jer inače pitanje namere čoveka da greši je malo diskutabilno, s obzirom na to da je naša priroda usmerena na sebe i svi znamo i poznata nam je sklonost ka grehu. To je deo nas. To smo mi u suštini, po rođenju, kako god ga definisali. Mi smo GREH ili grešnici sve jedno je. Iz tog razloga mislim da je pitanje namere potpuno nebitno. Namere mogu samo da izgledaju "dobre", ali one dolaze iz SRCA! A kakvo nam je srce? "Tako svi postasmo nečisti, a sva pravda naša ko haljine okaljane."(Iz 64,5). Uzgred, nije džabe rečeno: "Put do pakla popločan je dobrim namerama", kakvu god konotaciju to nosilo...

Grubo (citat):Za svakog ima nade. To je dobra i radosna vest! Dobro je da se jednom razbije ta predrasuda o Bogu. Nema privilegovanih, nema determinizma i nema većih ili manjih grešnika jer Bog nas sve podjednako voli i svi smo jednaki u njegovim očima. Dakle samo Spasitelj je potreban da se vratimo Bogu! Hvala Pavle! Inače dobro je slediti uputstva iz Biblije, UPUTSTVA a ne ZAPOVESTI.

PavleS (citat):

Sergej 92 (citat):

PavleS (citat):Evo još jedne interesantne korekcije u Bibliji NRP, Jevrejima 10:1, vjerovatno najprecizniji mogući prevod ovog retka:
„Jer Zakon imajući sjenku predstojećeg dobra, a ne i samo obličje praktičnih učinaka, nikad ne može istim žrtvama koje se iz godine u godinu neprestano prinose usavršiti one koji pristupaju Bogu.“

„Dobro“ je u jednini, iako prevodioci forsiraju množinu, a „praktični učinci“ su parafraza ili bukvalni smisao grčkog pojma „pragmat(on)“, od kojeg se koristi i savremeni termin pragmatizam. Biblijski rečnik nije nimalo primitivan, već je vrlo smislen i dubok, što se lako vidi kad se uđe u pojmove.

Dali ovaj stih Pavle kaže da je ukinut samo ceremonijalni zakon ili da je ukinut i Dekalog i sve zapovjedi o higijeni , krvi , nečistome i sve ostalo u Zakonu  ? Znam da spisi Jelene Vajt govore dosta pohvale o Zakonu , ali da ona ne priznaje ceremonijalni zakon , Pesahe , jevrejske svetkovine i sl. Njeni spisi su me dosta naučili , ali ovde na forumu sam nedavno vidio dosta zanimljiv članak o novozavjetnim novim zapovjedima i da je staro ukinuto skroz sve osim šabata kako sam shvatio .

Ako nije ovde tema , neka se prebaci tamo gde je , ako je moguće , jer ovo je goruća tema zadnjih meseci kolko sam video u krugovima biblijski religioznih ljudi po svetu i kod nas .

Nema šta neko da "priznaje" ili "ne priznaje". Nije to stvar subjektivne procjene i šta bismo mi voljeli, već Božje volje i namjera kroz Plan spasenja. Cijeli kontekst ovoga što Pavle govori u Jevrejima 8-10. glava tiče se promjene saveza u smislu ispunjenja a time i prestanka tipskog obrednog sistema. Pojam "Zakon" je vrlo kompleksan i širok, a značenje tog termina se određuje iz konteksta predmeta o kojem se govori.

PavleS (citat):

PavleS (citat):

Sergej 92 (citat):

PavleS (citat):Evo još jedne interesantne korekcije u Bibliji NRP, Jevrejima 10:1, vjerovatno najprecizniji mogući prevod ovog retka:
„Jer Zakon imajući sjenku predstojećeg dobra, a ne i samo obličje praktičnih učinaka, nikad ne može istim žrtvama koje se iz godine u godinu neprestano prinose usavršiti one koji pristupaju Bogu.“

„Dobro“ je u jednini, iako prevodioci forsiraju množinu, a „praktični učinci“ su parafraza ili bukvalni smisao grčkog pojma „pragmat(on)“, od kojeg se koristi i savremeni termin pragmatizam. Biblijski rečnik nije nimalo primitivan, već je vrlo smislen i dubok, što se lako vidi kad se uđe u pojmove.

Dali ovaj stih Pavle kaže da je ukinut samo ceremonijalni zakon ili da je ukinut i Dekalog i sve zapovjedi o higijeni , krvi , nečistome i sve ostalo u Zakonu  ? Znam da spisi Jelene Vajt govore dosta pohvale o Zakonu , ali da ona ne priznaje ceremonijalni zakon , Pesahe , jevrejske svetkovine i sl. Njeni spisi su me dosta naučili , ali ovde na forumu sam nedavno vidio dosta zanimljiv članak o novozavjetnim novim zapovjedima i da je staro ukinuto skroz sve osim šabata kako sam shvatio .

Ako nije ovde tema , neka se prebaci tamo gde je , ako je moguće , jer ovo je goruća tema zadnjih meseci kolko sam video u krugovima biblijski religioznih ljudi po svetu i kod nas .

Nema šta neko da "priznaje" ili "ne priznaje". Nije to stvar subjektivne procjene i šta bismo mi voljeli, već Božje volje i namjera kroz Plan spasenja. Cijeli kontekst ovoga što Pavle govori u Jevrejima 8-10. glava tiče se promjene saveza u smislu ispunjenja a time i prestanka tipskog obrednog sistema. Pojam "Zakon" je vrlo kompleksan i širok, a značenje tog termina se određuje iz konteksta predmeta o kojem se govori.

A dali je ukinut Dekalog ili samo ceremonijske žrtvice i pesaci i sl. ?

Plan Spasenja je krenuo od Adama i Isus nas je spasio i vratio opet u stanje koje je Adam imao u smislu da u Isusu imamo oproštenje i time postajemo čisti . Čovek mora shvatiti gde je Isus sada i da je on Svećenik koji vrši službu u Svetištu nebeskog Hrama . Previše ljudi vidim kod nas i po svetu je odbacilo tu adventističku nauku jer ' Pismo ' kaže da krštene osobe nemaju potrebu za nikakvom daljnom Isusovom aktivnošću , da je sve završeno na Križu . Čak sama adv crkva je prihvatila herezu 50tih kroz Forda i ostale lažne učitelje i prihvatila se teologija ' jednom spašen , uvijek spašen ' , jer 'Pismo' kaže da nas je Hristov križ spasio i gotovo je , samo se pozovemo na križ Golgote i mi smo spašeni . Ali jeli to tako , koliko procenata ljudi zaista shvaća što im je činiti da baštine život večni ? S jedne strane imamo krajnost u kojoj se ljudi vraćaju na pesahe i čak hram i žrtve i levite  , a s druge strane imamo vješte kvazi liberalne hrišćane koji uživaju u jevanđelju ljubavi koje je skovano na 2. vatikanskom saboru . Govorim o protestantima , adventistima , mesijancima i sl. , dakle o najboljima od najboljih , ne govorim ovde o paganima koji nikad nisu upoznali ni priznali Pismo . Vidim da je Satana biblijske ljude zaveo i natjerao u krajnosti i fanatizam . A istina je u sredini , a ne u vatrenom fanatizmu . Knjiga Velika Borba daje dosta proročanstava o zadnjim poglavljima u kojima se opisuju zadnji događaji i dosta je jasno iz nje da će se napadati Zakon Božji i da će Satana upotrijebiti svo lukavstvu i zavesti ljude . Ne piše da će se napadati upute i savjeti , nego sveti Božji Zakon . Kad sam ovo upitao prijatelje adventiste u i izvan crkve , naišao sam na odgovore da se ne brinem , da netrebam da se ispovjedam velikom Svešteniku Isusu u Svetinju , da je dosta jednom u životu se ispovjediti za greh i prihvatiti da ti je oprošteno . Vešta amalgamacija paganizma sa adventizmom i milijuni su zavedeni u trenu , ne shvaćajući da im se prodao otrov koji će im oduzeti večni život . Cela Biblija govori o maloj skupini koja prolazi teške kušnje i dolazi nakraju do pobede , nigde u Bibliji nema da se izreknu neke magične reči i da se dobije večni život . A baš ovo zadnje su prihvatili ljudi i veselo skakali nad ruševinom Zakona Božjeg kojeg su radosno sa maljevima razbili na proste faktore.

PavleS (citat):

PavleS (citat):

PavleS (citat):

Sergej 92 (citat):

PavleS (citat):Evo još jedne interesantne korekcije u Bibliji NRP, Jevrejima 10:1, vjerovatno najprecizniji mogući prevod ovog retka:
„Jer Zakon imajući sjenku predstojećeg dobra, a ne i samo obličje praktičnih učinaka, nikad ne može istim žrtvama koje se iz godine u godinu neprestano prinose usavršiti one koji pristupaju Bogu.“

„Dobro“ je u jednini, iako prevodioci forsiraju množinu, a „praktični učinci“ su parafraza ili bukvalni smisao grčkog pojma „pragmat(on)“, od kojeg se koristi i savremeni termin pragmatizam. Biblijski rečnik nije nimalo primitivan, već je vrlo smislen i dubok, što se lako vidi kad se uđe u pojmove.

Dali ovaj stih Pavle kaže da je ukinut samo ceremonijalni zakon ili da je ukinut i Dekalog i sve zapovjedi o higijeni , krvi , nečistome i sve ostalo u Zakonu  ? Znam da spisi Jelene Vajt govore dosta pohvale o Zakonu , ali da ona ne priznaje ceremonijalni zakon , Pesahe , jevrejske svetkovine i sl. Njeni spisi su me dosta naučili , ali ovde na forumu sam nedavno vidio dosta zanimljiv članak o novozavjetnim novim zapovjedima i da je staro ukinuto skroz sve osim šabata kako sam shvatio .

Ako nije ovde tema , neka se prebaci tamo gde je , ako je moguće , jer ovo je goruća tema zadnjih meseci kolko sam video u krugovima biblijski religioznih ljudi po svetu i kod nas .

Nema šta neko da "priznaje" ili "ne priznaje". Nije to stvar subjektivne procjene i šta bismo mi voljeli, već Božje volje i namjera kroz Plan spasenja. Cijeli kontekst ovoga što Pavle govori u Jevrejima 8-10. glava tiče se promjene saveza u smislu ispunjenja a time i prestanka tipskog obrednog sistema. Pojam "Zakon" je vrlo kompleksan i širok, a značenje tog termina se određuje iz konteksta predmeta o kojem se govori.

A dali je ukinut Dekalog ili samo ceremonijske žrtvice i pesaci i sl. ?

Plan Spasenja je krenuo od Adama i Isus nas je spasio i vratio opet u stanje koje je Adam imao u smislu da u Isusu imamo oproštenje i time postajemo čisti . Čovek mora shvatiti gde je Isus sada i da je on Svećenik koji vrši službu u Svetištu nebeskog Hrama . Previše ljudi vidim kod nas i po svetu je odbacilo tu adventističku nauku jer ' Pismo ' kaže da krštene osobe nemaju potrebu za nikakvom daljnom Isusovom aktivnošću , da je sve završeno na Križu . Čak sama adv crkva je prihvatila herezu 50tih kroz Forda i ostale lažne učitelje i prihvatila se teologija ' jednom spašen , uvijek spašen ' , jer 'Pismo' kaže da nas je Hristov križ spasio i gotovo je , samo se pozovemo na križ Golgote i mi smo spašeni . Ali jeli to tako , koliko procenata ljudi zaista shvaća što im je činiti da baštine život večni ? S jedne strane imamo krajnost u kojoj se ljudi vraćaju na pesahe i čak hram i žrtve i levite  , a s druge strane imamo vješte kvazi liberalne hrišćane koji uživaju u jevanđelju ljubavi koje je skovano na 2. vatikanskom saboru . Govorim o protestantima , adventistima , mesijancima i sl. , dakle o najboljima od najboljih , ne govorim ovde o paganima koji nikad nisu upoznali ni priznali Pismo . Vidim da je Satana biblijske ljude zaveo i natjerao u krajnosti i fanatizam . A istina je u sredini , a ne u vatrenom fanatizmu . Knjiga Velika Borba daje dosta proročanstava o zadnjim poglavljima u kojima se opisuju zadnji događaji i dosta je jasno iz nje da će se napadati Zakon Božji i da će Satana upotrijebiti svo lukavstvu i zavesti ljude . Ne piše da će se napadati upute i savjeti , nego sveti Božji Zakon . Kad sam ovo upitao prijatelje adventiste u i izvan crkve , naišao sam na odgovore da se ne brinem , da netrebam da se ispovjedam velikom Svešteniku Isusu u Svetinju , da je dosta jednom u životu se ispovjediti za greh i prihvatiti da ti je oprošteno . Vešta amalgamacija paganizma sa adventizmom i milijuni su zavedeni u trenu , ne shvaćajući da im se prodao otrov koji će im oduzeti večni život . Cela Biblija govori o maloj skupini koja prolazi teške kušnje i dolazi nakraju do pobede , nigde u Bibliji nema da se izreknu neke magične reči i da se dobije večni život . A baš ovo zadnje su prihvatili ljudi i veselo skakali nad ruševinom Zakona Božjeg kojeg su radosno sa maljevima razbili na proste faktore.

Evo mini studije o tome pa procijenite sami:
ZAŠTO BOŽJI ZAKON?