PITANJA - RELIGIJA

Mato T (citat):

Vlatko (citat):
Jel čitaš ti kada Bibliju?

Moram ti biti iskren. Ja ne čitam više Bibliju, ja je proučavam   . Faza čitanja je odavno završila, a u toj fazi sam je sigurno 10-15 puta pročitao cijelu

Vlatko (citat):
Imaš izjave Petra da vjeruje da je Isus Sin Božji, imaš zapise o tome kako su apostoli za Isusovog života radili Božjom silom, izgonili zloduhe, liječili, propovijedali, sam Isus im je to naložio da rade i dao im silu. Sjeti se da ga je dobar dio njegovih sljedbenika napustio jer im je njegovo učenje bilo preteško. 12 apostola to ne bi moglo raditi da mu nisu vjerovali, jer opet imamo zapise da u svom kraju nije napravio mnogo čuda zbog nevjere naroda. Znači morali su vjerovati u njega da bi dobili tu silu. Oni samo nisu do kraja shvaćali njegovu misiju na Zemlji, ali daleko od toga da nisu vjerovali da je on Mesija. Otkuda ti vadiš ovakva tumačenja?

Lijepo si ti to sve uočio, ali si zaboravio najbitniju stvar   . Kakvog Isusa su apostoli prihvatili u svojoj glavi? Oni su u svojoj glavi prihvatili legalističkog Isusa. Isusa koji je došao da uspostavi zemaljsko carstvo u kojem če oni biti glavne kolovođe (ministri). Sjeti se neprestanih njihovih ispada sebičnosti i priča tko je najveći. Najveća rasprava o tome vodila se za samu Pashu, netom prije nego što je njihov Spasitelj trebao biti predan da se ubije. Dali ti misliš da su oni ovako sebični biti spremni za Božje carstvo   ? Ako ti tako misliš neka ti bude, ali ja ti kažem da je to nemoguće. Oni su u takvom stanju bili spremni dati svoj život za legalističkog Isusa, za Isusa koji će ispunjavati njihove sebične želje. Mnogi danas su spremni dati svoj život za legalističkog Isusa, ali dali je to ono što Bog hoće. Što se desilo kada je njihova ideja o legalističkom Isusu pala u vodu, kad se Isus predao razbojnicima? Pobjegli su ko zečevi i izdali Ga. Zašto su to učinili? Zato što su SEBIČNI. Vjeruj mi da sve što izjavim ima čvrstu Biblijsku podlogu, zato te molim da ne istrčavaš. EGW u svojoj knjizi Čežnja Vjekova ovo objašnjava u detalje, pa ti može puno pomoći da uz pravo proučavanje Biblije shvatiš biblijsku poruku na pravi način. Bježanje i izdaja Isusa ima direktno veze sa potpunim predanjem Bogu, a na to pitanje ću detaljno uskoro odgovoriti sestri Piti kojoj sam ostao dužan, pa neka se još malo strpi   .

I Isus se obratio "legalističkim" učenicima i rekao im da su čisti ali ne svi (osim izdajnika) - Jovan 13:7-11.
Mato, ti brkaš stvari, i takav si kao tempirana bomba, posebno sa tim "antilegalističkim" stavovima lažnog jevanđelja, možeš samo štetu neku napraviti. Bolje ti je primiri, umjesto što se ponašaš kao silan paša, ali kako hoćeš, do tebe je.

Za one koji čitaju forum, dobro je da znate neke stvari oko primanja sile Duha na Pedesetnici. Dakle, što se Isusovih učenika tiče, očigledna je Gospodnja namjera da ih posebno osposobi za misiju propovijedanja jevanđelja i svjedočenja svijetu.

U datom momentu, pošto je Pedesetnica bila jedan od velikih godišnjih sabora, kad se okupljala i jevrejska dijaspora iz raznih zemalja šireg regiona, posebni dar Duha bio je namjenski: govorenje na jezicima ljudi iz dijaspore. To je za njih bilo svjedočanstvo da je poruka od Boga, i da dalje prenose jevanđelje kad se vrate u svoja mjesta.

Zanimljivo je da se Petar u svom govoru i odgovoru na neumjesne primjedbe poziva na obećanje iz proroka Joela 2:16-21. Po vaskrsenju Isus im je dao vrlo konkretan uput da trebaju čekati u Jerusalimu dok ne prime silu za nošenje svjedočanstva jevanđelja (Luka 24:47-49). Isus je tada rekao da je to obećanje Njegovog Oca, što znači da se i Isus pozvao na nešto konkretno, što je već bilo zapisano u Pismu.

Posebne darove Duha ne treba poistovjećivati sa primanjem Svetog Duha prilikom obraćenja. Zbrka, zloupotreba i falsifikovanje posebnih darova je rezultat njihove primjene na subjektivno iskustvo, umjesto na korist. To je ono što vidimo u pseudo hrišćanskom svijetu. Korint je vjerovatno prvo mjesto (ili prvo nama poznato) gdje su demoni izopačili te darove, jer su ih problematični vjernici željeli po svaku cijenu kao subjektivno iskustvo. Otuda Pavlovo zdravorazumsko izlaganje po tom pitanju ima ogromni značaj.

Što se tiče Isusovog obraćanja učenicima u jevanđelju po Jovanu 14-16. glava, gdje je govorio o Duhu kao utješitelju, On je u suštini pokušao da objasni učenicima da je fizički ograničen sve dok je s Njima ali da to neće biti slučaj sa Njegovom duhovnom prisutnošću. „Parakletos“ na grčkom, doslovno znači „pozvan na nečiju stranu“, i ta riječ u novosaveznim tekstovima stoji u pasivnom
obliku (Jovan 14:16,26; 15:26; 16:7), što naravno pokazuje da nije riječ o zasebnoj osobi, nego o Gospodnjem duhovnom prisustvu.

Duh je taj koji vjernike upućuje na SVAKU istinu, ne na poluistine i špekulacije. Duh je taj koji preobražava karakter i čini ga krotkim i poniznim, itd.

Duhovni darovi, međutim, uvijek se daju na korist zbog jevanđelja. To je poenta. Možemo očekivati prije svršetka vremena milosti, kad okolnosti to budu zahtijevale, još jače ispoljavanje sile posebnih duhovnih darova nego kod prvih hrišćana, jer će takva sila tada biti potrebna. I opet nipošto ne radi našeg eksponiranja ili subjektivne satisfakcije. Čak i kad bi neko svaki dan činio „čuda“, to nije nikakva garancija da je taj ispravan pred Bogom (Matej 7:21-23).

Zbog toga kad se bavimo Biblijom, bilo šta da radimo, presudna je OBJEKTIVNA ISTINA koja je od Boga, ne naše subjektivno mišljenje i naročito ne naša osjećanja i tripovi. Ukoliko ovo nije kriterij, bukvalno svako bi mogao imati svoju „vjeru“ ili svoje „jevanđelje“.

Najbolje mu je ovo tumačenje o sebičnosti i onda o legalizmu. Je li sebičnost legalizam? To je čovječe kontradiktorno samo u sebi jer je Bog oduvijek tražio djela ljubavi i sam Zakon je ljubav prema Bogu (1-4 zapovijed) i bližnjem (5-10 zapovijed), a ti vršenje Božje ljubavi nazivaš sebičnost.
Što onda nije sebičnost, ako je vršenje ljubavi prema Bogu i prema čovjeku sebičnost?
Kad čitam tvoje izjave da je ljubav - sebičnost, da je Zakon - prokletstvo za čovjeka, a to onda znači da je Bog prokleo čovjeka i tome slične izjave, to kao da sam Sotona govori. Tako je Sotona napadao Boga od početka, udarao je na temelje zajednice s Bogom i brisao objektivne kriterije zamjenjujući ih subjektivnim osjećajima. Sve argumente koje je iznostio na nebu, iznosi i danas kroz taj pokret opravdanja "vjerom u svoja vjerovanja", učenjima da je čovjek 100% sebičan i griješan i da mu nema spasa osim da "Krist živi u njemu" tako da on sebi u glavi zamišlja da je Krist u njemu. Valjda onda i čuje glasove u svojoj glavi, nešto kao podvojena ličnost i vidi bijele miševe kako šeću po njemu.

PavleS (citat):
I Isus se obratio "legalističkim" učenicima i rekao im da su čisti ali ne svi (osim izdajnika) - Jovan 13:7-11.

Ajde da puno ne avetamo da vidimo kako dešavanja u gornjoj sobi komentira EGW u Čežnji vijekova. Evo nekih izjava:

„A posta i prepiranje među njima koji bi se držao među njima da je najveći.« Ovo prepiranje, nastavljeno i u Hristovom prisustvu, ožalostilo Ga je i ranilo. UČENICI SU SE DRŽALI SVOJE OMILJENE ZAMISLI DA ĆE ISUS USPOSTAVITI SVOJU VLAST I ZAUZETI POLOŽAJ NA DAVIDOVOM PRESTOLU. SVAKI OD NJIH JOŠ UVEK JE U SVOM SRCU ČEZNUO ZA NAJVIŠIM PRESTOLOM, U TOM CARSTVU. Procenili su sebe i druge i umesto  da svoju braću smatraju dostojnijom sebe su stavljali na prvo mesto. Jakovljev i Jovanov zahtev da sednu s desne i leve strane Hristovog prestola kod ostalih je podstakao gnev. To što su se ova dva  brata usudila tražiti najviši položaj toliko je uzbudilo ostalu desetoricu da im je zapretio rascep. Osećali su da se o njima pogrešno rasuđivalo, da se njihova vernost i darovi nisu dovoljno cenili. Juda je bio najoštriji prema Jakovu i Jovanu. Kad su učenici ušli u dvoranu za večeru, njihova srca bila su ispunjena osećajem uvređenosti. „...Pojavio se još jedan razlog za raspravu. Na svetkovinama je bilo uobičajeno da sluga opere noge gostima, pa su i ovom prilikom za to bile izvršene pripreme... Međutim, svaki učenik, popuštajući povređenom ponosu, odlučio je da ne izvrši dužnost sluge. Svi su izrazili hladnokrvni nemar, naoko nesvesni da bilo što moraju učiniti. Svojom šutnjom odbacili su mogućnost da se ponize...Tada je On, božanski Učitelj, ustao od stola. Odlažući gornju haljinu koja bi Mu smetala, uzeo je ubrus i zapregao se. Iznenađeni učenici posmatrali su sve to i u tišini čekali da vide  što će uslediti. »Potom usu vodu u umivaonicu, i poče prati noge učenicima i otirati ubrusom kojim beše zapregnut.« OVAJ POSTUPAK OTVORIO JE OČI UČENICIMA. Gorki  stid i poniženje ispunili su im srce.  Razumeli su neizgovoreni ukor i sebe sagledali u sasvim novom svetlu... Kao Petar i njegova braća, i mi smo oprani u Hristovoj krvi, pa ipak često u dodiru sa zlom čisto srce se uprlja. Mi moramo doći Hristu i primiti Njegovu milost koja očišćava. Petar se ustezao da svoje prašnjave noge prepusti dodiru svog Gospoda i Učitelja; koliko često mi dovodimo svoja grešna, prljava srca u dodir s Hristovim srcem! Koliko Ga žaloste naše zle ćudi, naša taština i naša gordost! Pa ipak, moramo Mu doneti sve naše slabosti i nečistoću. ON JEDINI MOŽE OPRATI I OČISTITI. Mi nismo spremni za zajednicu s Njim ako nismo očišćeni Njegovim uspešnim delovanjem. Isus je rekao svojim učenicima: »Vi ste čisti, ali ne svi.« ON JE OPRAO JUDINE NOGE, ALI MU SE SRCE NIJE POKORILO. Ono nije bilo očišćeno. Juda se nije potčinio Hristu...Ovaj obred je priprema koju je Hristos odredio za službu Svete večere. Dokle god se gaji gordost, neprijateljstvo i borba za prvenstvo, srce ne može stupiti u zajednicu sa Hristom. Nismo spremni da uzmemo zajedničko učešće u Njegovom telu i Njegovoj krvi. Zato je Hristos odredio da se prvo poštuje uspomena na Njegovu poniznost... Kad se ovako uči pouka o službi pripreme, budi se želja za uzvišenijim duhovnim životom.  Božanski Svedok odgovoriće na ovu želju. Duša će biti uzdignuta. Mi možemo učestvovati u Svetoj večeri sa svešću da su nam gresi oprošteni. Sunce Hristove pravde ispuniće sve odaje uma i hrama duše. Posmatraćemo »jagnje Božije koje uze na se greh sveta.« (Jovan 1,29)  Onima koji prihvataju duh ove službe, ona nikada ne može postat i samo svečanim obredom.  Njena stalna pouka biće: »Iz ljubavi služite jedan drugome.« (Galatima 5,13)... Sve ovo sadržavale su Isusove reči: »Ja vam dadoh ugled da i vi tako činite kao što ja vama učinih.« To je bio cilj službe koju je zasnovao. Rekao je: »Kad ovo znate«, ako znate svrhu ovih  pouka, »blago vama ako ga izvršujete.«
Prilikom pranja nogu Hristos je uverljivo dokazao da poznaje Judin karakter. »Niste svi čisti« (Jovan 13,11), rekao je On. OVE REČI UVERILE SU LAŽNOG UČENIKA DA JE HRISTOS PROZREO NJEGOVU TAJNU NAMERU. Sad je Hristos govorio mnogo otvorenije... Dok su u tišini jeli, Isus je rekao: »Zaista vam kažem, jedan između vas izdaće me.« Ove reči izazvale su zaprepaštenje i užas... Spasitelj je imao još jedan cilj. Svoju službu nije uskratio onome za koga je znao da je izdajnik. Učenici nisu mogli razumeti Njegove reči koje je izgovorio prilikom pranja nogu: »Niste svi čisti«, čak ni onda kad je za stolom izjavio: »Koji sa mnom hleb jede podiže petu svoju na me.« (Jovan 13,11.18) Ali, kasnije, kad je značenje postalo jasno, imali su razlog da razmišljaju o Božjem strpljenju i milosti prema najvećem grešniku...

Iz ovih komentara jasno vidimo da se izraz „niste svi čisti“ odnosi na Judinu izdaju koju je Isus razotkrio u gornjoj sobi, a ne na njihovu čistoću karaktera kojim su bili spremni za kraljevstvo Božje . Gotovo cijelo 13. poglavlje govori o tome i zato budimo oprezni da ne čupamo riječi iz konteksta.

Citirao bih još jedan zanimljiv detalj kada su učenici napustili sobu:
Posle himne izašli su. Probijali su se kroz zakrčene ulice, i prošavši kroz gradsku kapiju, uputili  se prema Maslinskoj gori. Išli su lagano, svaki obuzet svojim mislima. Kad su se počeli spuštati  prema brdu, Isus je rekao glasom punim duboke boli: udariću pastira i ovce od stada razbeći će se.«  (Matej 26,31) Učenici su slušali s bolom i čuđenjem. Setili su se kako su se u Kapernaumu mnogi u Sinagogi sablaznili i okrenuli od Isusa, kad je govorio o sebi kao hlebu života. Međutim, ova dvanaestorica nisu se pokazali nevernima. Petar je tada, govoreći u ime svoje braće, izrazio svoju odanost Hristu. Tada je Spasitelj rekao: »Ne izabrah li ja vas dvanaestoricu i jedan je od vas đavo?«  (Jovan 6,70) U gornjoj sobi Isus je rekao da će Ga jedan od dvanaestorice izdati, a Petar Ga se odreći. ALI SAD SU SE NJEGOVE REČI ODNOSILE NA SVE.

Toliko o tome koliko su učenici bili čistog karaktera, nesebični i spremni za kraljevstvo Božje.

PavleS (citat):
Mato, ti brkaš stvari, i takav si kao tempirana bomba, posebno sa tim "antilegalističkim" stavovima lažnog jevanđelja, možeš samo štetu neku napraviti. Bolje ti je primiri, umjesto što se ponašaš kao silan paša, ali kako hoćeš, do tebe je.

Pavle brate ako može da me javno ne prozivaš bombašem samoubojicom da mi ne dođe policija na vrata i da me ne privedu kao talibana

Očekivao sam ovo posezanje za citatima Elen Vajt, jer misliš da podržava to što si iznio u prethodnim postovima. Čitao sam to Mato, godinama prije tebe.

Ako ovo nije upornost da pošto poto "izdominiraš", što bi rekli svjetovnjaci, a liči mi baš na tu "potrebu", ako stvarno tako proučavaš, onda imaš neki ozbiljan problem. Što god da je u pitanju, to ti ne daje za pravo da spamuješ i truješ druge.

Bio si za banovanje kad si počeo pisati na ovom forumu, i do sad se na žalost skoro ništa nije promijenilo na bolje...

Ovdje se iznosi javna riječ, slobodnije nego na sajtu, što se vidi po svakakvim komentarima, ali ne obična javna riječ nego stvari koje se tiču izbora za vječnost. I sad ja ispadam strog ako kao admin banujem trovače i spamere.

Puno čitanja Biblije i Sotona opet iskoristi čovjeka da truje i zavodi , da se bavi onim što mu je on pokazao u Pismu

Mene ovo uvijek najviše plaši da iskreno kažem . Vidim svugdje ljude raznih religija od jehovih svjedoka s jedne strane , pa preko evangelika , pentakostalnih , adventističkih (crkvenjaka i izvan sistema ) , skroz do katolika , pravoslavnih s druge strane i od njih postoji solidna skupina koja čita Pismo često . Pitam se kako je moguće da su ostali u tim sistemima , a čitaju često Pismo . Onda kad smanjimo fokus samo na adventiste , koji najviše čitaju , postoje ljudi koji kao Mato T su pročitali Pismo i kako kaže ako se nevaram 15 puta u životu . Znam neke koji su još puno više puta pročitali . Sjetim se onda riječi Alberta Rivere koji je rekao u propovjedi da se Sotona ne boji čitanja Pisma , nego samo toga da izađemo iz ne-biblijskih sistema . Mato T čita Pismo , koristi duh proroštva , ali ne razumije pročitano i tvrdoglavo napada sve sa istom propagandom . Sjećam se da mi je osobno rekao odmah kad sam došao na forum u razgovoru da sam legalista . I pokušao manipulirati odmah da se ja osjećam loše zbog nekog legalizma i ne samo to , nego da moram proučavati jaaaako puno da saznam gdje griješim , što je tipična manipulacija , ide se na zasićenje uma informacijama . Zato Đavo daje toliko inspiracije i motivacije preko svih manipulatora . Jako puno riječi se piše ili izgovori , da se um zasiti i da je puno onda veća mogućnost da um izgubi štit i da laž prođe i čovjek je primi kao istinu . Isus je uvijek znao sve objasniti u par rečenica , čak i najveće istine u Svemiru . Bože smiluj se i pomozi bratu Matu T da shvati i da se obrati na istinu , u Isusovo ime Te molim , amen .

Kad se radi o Božjoj istini, o nošenju Riječi istine, stvari su vrlo osjetljive. Potreban je cijeli niz pozitivnih kvalifikacija i sposobnosti nosioca da sarađuje sa Božjim Duhom koji daje ispravno osvjedočenje i razumijevanje. To nije gradivo koje može da se nauči kao školsko. Iz iskustva odmah mi se pali alarm kad čujem nekoga da poseže za brojkama koliko je puta pročitao Bibliju, koliko je sati provodio u proučavanju i slično. To je kao kad se student poziva na „teške studije“ jer je sate i sate posvetio bubanju gradiva, i onda nakon završene „škole“ smatra da ga pripada neka visoka funkcija, dok je u stvarnosti njegovo efektivno znanje problematičnije posle nego prije „fakulteta“. U Božjem djelu, takvi uvijek ometaju i sapliću umjesto da pomažu, jer zbog nerealne slike koju imaju o sebi smatraju se nekom vrstom sudija, revizora, procjenjivača… Karakteristika takvih je da NIKAD u svom vokabularu ne koriste riječi „savjet“, „sugestija“, „predlog“… Ukoliko se na to još dodaju lične slabosti kao što su sujeta, ambicija i „potreba“ da šefuju, samo je pitanje vremena kad će izazvati neku štetu u zajednici. Uz malo harizme i liderske vještine, zavešće ljude i napraviti podjele.

Ne znam koliko sam puta pročitao Bibliju, niti sam je ikad čitao na taj način, iako se pored ostalog već više od četiri godine bavim i korekcijama prevoda. Ne sjećam se da sam ikad provodio duge sate u proučavanju, ako izuzmemo čitanje neke zanimljive knjige. Ukoliko neko pitanje nijesam razumio do kraja, nikad nijesam forsirao, već sam to ostavljao Bogu i čekao pravo vrijeme. Uvijek mi je bilo odbojno crkveno i sektaško forsiranje i lutanje, koje obavezno podrazumijeva i određeni bolesno-vjerski stil života. Istina je životni pravac, ne lutanje i fanatično skakanje iz krajnosti u krajnost.

Nema osjetljivije stvari na zemlji od Božeg djela. Zato je od ključne važnosti zdrava normalnost, skromnost i poniznost, jer to donosi stabilnost i pravu saradnju.

PavleS (citat):Kad se radi o Božjoj istini, o nošenju Riječi istine, stvari su vrlo osjetljive. Potreban je cijeli niz pozitivnih kvalifikacija i sposobnosti nosioca da sarađuje sa Božjim Duhom koji daje ispravno osvjedočenje i razumijevanje. To nije gradivo koje može da se nauči kao školsko. Iz iskustva odmah mi se pali alarm kad čujem nekoga da poseže za brojkama koliko je puta pročitao Bibliju, koliko je sati provodio u proučavanju i slično. To je kao kad se student poziva na „teške studije“ jer je sate i sate posvetio bubanju gradiva, i onda nakon završene „škole“ smatra da ga pripada neka visoka funkcija, dok je u stvarnosti njegovo efektivno znanje problematičnije posle nego prije „fakulteta“. U Božjem djelu, takvi uvijek ometaju i sapliću umjesto da pomažu, jer zbog nerealne slike koje imaju o sebi smatraju se nekom vrstom sudija, revizora, procjenjivača… Karakteristika takvih je da NIKAD u svom vokabularu ne koriste riječi „savjet“, „sugestija“, „predlog“… Ukoliko se na to još dodaju lične slabosti kao što su sujeta, ambicija i „potreba“ da šefuju, samo je pitanje vremena kad će izazvati neku štetu u zajednici. Uz malo harizme i liderske vještine, zavešće ljude i napraviti podjele.

Ne znam koliko sam puta pročitao Bibliju, niti sam je ikad čitao na taj način, iako se pored ostalog već više od četiri godine bavim i korekcijama prevoda. Ne sjećam se da sam ikad provodio duge sate u proučavanju, ako izuzmemo čitanje neke zanimljive knjige. Ukoliko neko pitanje nijesam razumio do kraja, nikad nijesam forsirao, već sam to ostavljao Bogu i čekao pravo vrijeme. Uvijek mi je bilo odbojno crkveno i sektaško forsiranje i lutanje, koje obavezno podrazumijeva i određeni bolesno-vjerski stil života. Istina je životni pravac, ne lutanje i fanatično skakanje iz krajnosti u krajnost.

Nema osjetljivije stvari na zemlji od Božeg djela. Zato je od ključne važnosti zdrava normalnost, skromnost i poniznost, jer to donosi stabilnost i pravu saradnju.

Jako mudro Pavle , nemam što nadodati osim da tako i sam razmišljam . Siguran sam stoga , da smo u istom Duhu . A to je najvažnije . Naravno , postoji i raznolikost , mi smo svi različita stabla u istom vrtu , ali kad neko stablo biva zaraženo nekom bolešću , onda je potrebno to izliječiti i odstraniti , da ne zarazi sva druga stabla . Stoga te shvaćam zašto nekad moraš da koristiš banove , iako i ti sam si pogrešiv čovjek , smrtnik , pa nekad i ti napraviš grešku . Ali si blag čovjek koji je spreman oprostiti , to sam siguran . Mnogi koriste ovaj forum kao dinamo snage , da se priključe i zagađuju dosta duša koje ovo čitaju . To je nepošteno , ti to znaš , ali trpiš mnoge da to rade , ali neka se zna da mnogi to rade . Propaganda je RAT , sredstvo koje je koristio Hitler i svi tirani , Sotona je shvatio nakon mnogo tisuća godina da su pravednici sve jači i jači u pobožnosti ako ih se agresivno napadne . Stoga je izumio najsuptilnije vrste propgande , koje su slađe od meda , ali unutra je smrtonosna doza duhovnog cijanida .

Evo jednog primjera kako se suptilno radi lažiranje biblijske istine.
Kad promoter obmane želi da nametne publici neku tezu (recimo opravdanje vjerom u krajnosti tog pojma), on priprema teren prenaglašavanjem određenih predmeta na štetu drugih istina.
Zatim dolazi na red „otkrivenje“ navodno zapostavljenih istina ili onih koje prethodno „nijesu dovoljno shvaćene“.
Treća faza je štelovanje činjenica.

Tako „jevanđelisti“ koji lažiraju opravdanje vjerom i „život pod Duhom“ na račun oslobađanja od Zakona moraju da pripisuju određenim događajima značaj koji nemaju. Na primjer prva Pedesetnica posle Hrista se ističe kao neka magična prekretnica, odakle počinje život pod Duhom. Zatim naprave poređenje za primanjem Zakona na Sinaju, uz tvrdnju da je Mojsije primio Zakon na Pedesetnici, kako bi napravili lažni kontrast između dva saveza, između Zakona i blagodati.
Neupućeni se lako hvataju u ovu zamku. Prvo, Pedesetnica se prvi put pominje u 3. Mojsijevoj 23. glava, kada su uvedeni i sistematizovani godišnji praznici, i izvjesno nije bila dio uredbi dok su Izraelci boravili na Sinaju. Drugo, u 2. Mojsijevoj 19:1 dat je vremenski okvir kad su Izraelci došli na Horev (Sinaj): u trećem mjesecu (ne precizira se datum). Tačno je da Pedesetnica pada u trećem mjesecu šivanu (maj-jun), ali isto tako je izvjesno da je Mojsije više puta izlazio i spuštao se sa gore dok je primao Zakon. Ako računamo samo Božju objavu Dekaloga glasom, to je bilo trećeg dana. Ukupno, prateći izvještaje od 2. Mojsijeve 19:1 do negdje 35. glave, možemo izračunati da je proteklo preko 50 dana u primanju Zakona na Sinaju, što duboko zalazi u sledeći mjesec (tamuz), čak i pod pretpostavkom da se 19:1 odnosi na prvi dan šivana. Sve do kraja 2. Mojsijeve stoje opisi raznih zakona i uredbi za Svetinju, ali ne i praznične uredbe (osim Pashe prilikom izlaska iz Egipta). Zanimljivo je zapaziti da je zemaljsko svetilište počelo sa svojom službenom funkcijom tek prvog dana prvog mjeseca druge godine (2. Mojsijeva 40:1,2), računajući od izlaska; vidi: 2. Mojsijeva 12:1,2).

Logično, Pedesetnica se mogla obilježavati samo u uslovima funkcionalnosti Svetilišta i redovne sjetve i žetve.

Ovo lažno poređenje prve Pedesetnice posle Hrista i navodne Pedesetnice na Sinaju se inače vrlo koristi u protestantskom hrišćanstvu koje odbacuje Zakon.

Dalje se značaj Pedesetnice zloupotrebljava u smislu o kojem sam već govorio u prethodnim postovima, tako što se poistovjećuje primanje Duha prilikom obraćenja (za koje se NIKAD ne može precizirati vrijeme; vidi Jovan 3:6-8) sa posebnim duhovnim darovima koje Bog daje za potrebe nošenja jevanđelja ili za svjedočanstvo, za misiju u određenim specifičnim okolnostima. Tako se vjernici mogu lako navući u zamku da počnu da sumnjaju u svoje duhovno iskustvo jer nemaju manifestacije posebne sile, i da počnu da traže „silu“, otvarajući se za djelovanje demona.

Unošenje laži u propovijedanje jevanđelja takođe otvara put demonima i demonskoj harizmi ubjeđivanja i zavođenja.

PavleS (citat):Evo jednog primjera kako se suptilno radi lažiranje biblijske istine.
Kad promoter obmane želi da nametne publici neku tezu (recimo opravdanje vjerom u krajnosti tog pojma), on priprema teren prenaglašavanjem određenih predmeta na štetu drugih istina.
Zatim dolazi na red „otkrivenje“ navodno zapostavljenih istina ili onih koje prethodno „nijesu dovoljno shvaćene“.
Treća faza je štelovanje činjenica.

Tako „jevanđelisti“ koji lažiraju opravdanje vjerom i „život pod Duhom“ na račun oslobađanja od Zakona moraju da pripisuju određenim događajima značaj koji nemaju. Na primjer prva Pedesetnica posle Hrista se ističe kao neka magična prekretnica, odakle počinje život pod Duhom. Zatim naprave poređenje za primanjem Zakona na Sinaju, uz tvrdnju da je Mojsije primio Zakon na Pedesetnici, kako bi napravili lažni kontrast između dva saveza, između Zakona i blagodati.
Neupućeni se lako hvataju u ovu zamku. Prvo, Pedesetnica se prvi put pominje u 3. Mojsijevoj 23. glava, kada su uvedeni i sistematizovani godišnji praznici, i izvjesno nije bila dio uredbi dok su Izraelci boravili na Sinaju. Drugo, u 2. Mojsijevoj 19:1 dat je vremenski okvir kad su Izraelci došli na Horev (Sinaj): u trećem mjesecu (ne precizira se datum). Tačno je da Pedesetnica pada u trećem mjesecu šivanu (maj-jun), ali isto tako je izvjesno da je Mojsije više puta izlazio i spuštao se sa gore dok je primao Zakon. Ako računamo samo Božju objavu Dekaloga glasom, to je bilo trećeg dana. Ukupno, prateći izvještaje od 2. Mojsijeve 19:1 do negdje 35. glave, možemo izračunati da je proteklo preko 50 dana u primanju Zakona na Sinaju, što duboko zalazi u sledeći mjesec (tamuz), čak i pod pretpostavkom da se 19:1 odnosi na prvi dan šivana. Sve do kraja 2. Mojsijeve stoje opisi raznih zakona i uredbi za Svetinju, ali ne i praznične uredbe (osim Pashe prilikom izlaska iz Egipta). Zanimljivo je zapaziti da je zemaljsko svetilište počelo sa svojom službenom funkcijom tek prvog dana prvog mjeseca druge godine (2. Mojsijeva 40:1,2), računajući od izlaska; vidi: 2. Mojsijeva 12:1,2).

Logično, Pedesetnica se mogla obilježavati samo u uslovima funkcionalnosti Svetilišta i redovne sjetve i žetve.

Ovo lažno poređenje prve Pedesetnice posle Hrista i navodne Pedesetnice na Sinaju se inače vrlo koristi u protestantskom hrišćanstvu koje odbacuje Zakon.

Dalje se značaj Pedesetnice zloupotrebljava u smislu o kojem sam već govorio u prethodnim postovima, tako što se poistovjećuje primanje Duha prilikom obraćenja (za koje se NIKAD ne može precizirati vrijeme; vidi Jovan 3:6-8) sa posebnim duhovnim darovima koje Bog daje za potrebe nošenja jevanđelja ili za svjedočanstvo, za misiju u određenim specifičnim okolnostima. Tako se vjernici mogu lako navući u zamku da počnu da sumnjaju u svoje duhovno iskustvo jer nemaju manifestacije posebne sile, i da počnu da traže „silu“, otvarajući se za djelovanje demona.

Unošenje laži u propovijedanje jevanđelja takođe otvara put demonima i demonskoj harizmi ubjeđivanja i zavođenja.

apsolutno točno i korisno rečeno .

nemam uopće što da nadodam na ovo .

Da li postoji moc autosugestije kao sto mnogi tvrde? Da li se tako nesto spominje u Bibliji? Logicno je da se vjerovanje u autosugestiju potpuno kosi sa Hriscanstvom? Hvala unaprijed na odgovoru. Ako sam promasila temu, recite mi na koju temu da postavim ovo pitanje.

Pita (citat):Da li postoji moc autosugestije kao sto mnogi tvrde? Da li se tako nesto spominje u Bibliji? Logicno je da se vjerovanje u autosugestiju potpuno kosi sa Hriscanstvom? Hvala unaprijed na odgovoru. Ako sam promasila temu, recite mi na koju temu da postavim ovo pitanje.

Postoji moć autosugestije. To spada u okultizam. Tada čovek sam sebi sugeriše, odnosno uzda se u u svoj pali um, da bi došao do nekog sebičnog cilja.
Npr. da bi došao do novca on "pozitivno razmišlja" i bavi se tehnikama zakona privlačnosti gde spada i jedna od mnogobrojnih tehnika, kao što je moć uma, astralna projekcija, lucidni snovi itd.
Tada čovek sebi daje sugestije tj. otvara čula za delovanje demona. Npr. kod astralne projekcije treba da svako veče pred spavanje daješ sebi autosugestije u sebi ili još "bolje" na glas da bi uspešno izveo "odvajanje od tela". Da sad ne ulazim u detalje, sve autosugestije su povezane sa raznim oblastima okultizma. Suština je da se čovek uzda i prepušta sebi (on je bog), a u stvari prepušta se drugom "bogu" koji mu namešta razne situacije kako bi čovek došao do svog sebičnog cilja i tako ga utvrđuje u zabludu i laž. Nekada mu se i otkrije kao "vodič", anđeo čuvar itd., zavisi od procene demona i našeg duhovnog "uzrastanja" u okultizmu.

Aaa ja nisam znala da je to autosugestija, hvala na odgovoru. Mislila sam ono kad kazu -kakve su ti misli takav ti je zivot. Mislila sam recimo ako se bojis ne znam srcanog udara (hipohondar) ili se bojis da ce se nekome nesto desiti i razmisljas o tome nekad kad zalutaju misli, da li se to zato moze desiti? Ja sam mislila da je to autosugestija...

Pita (citat):Aaa ja nisam znala da je to autosugestija, hvala na odgovoru. Mislila sam ono kad kazu -kakve su ti misli takav ti je zivot. Mislila sam recimo ako se bojis ne znam srcanog udara (hipohondar) ili se bojis da ce se nekome nesto desiti i razmisljas o tome nekad kad zalutaju misli, da li se to zato moze desiti? Ja sam mislila da je to autosugestija...

Postoje razne vrste autosugestija, na višem i nišem nivou. Npr. niža bi bila kada se sportisti "lože" i hrabre sebe da bi ostvarili "pobedu" u nekom sportu. Ili kao što je danas ekspanzija "pozitivne afirmacije" gde postoje "učitelji" koji drže predavanja o "pozitivnom razmišljanju", privlačenju novca, uspehu u karijeri, lečenju mislima itd.
Na višem nivou je kada čovek otvoreno učestvuje u nekim okultnim praksama, svesno ili nesvesno. Sve je to okultizam ali postoje razni nivoi, zavisi koliko je čovek duboko ušao u to.
Što se tiče toga da mi mislima izazivamo smrt ili nesreće ljudima oko nas, bilo da to radimo sa namerom ili ne, rekao bih da misli nemaju toliku moć da to izazovu. To mogu da izazovu demoni kada se povežemo sa njima, kao što to rade gatare ili vračare, pa one "bace čini" drugome da bi izazvale nešto. Ali to opet ne može kod svakog da se izvede već samo kod onih koji žive u ogromnoj meri suprotno od Božijeg zakona. A i sam okultista mora biti "majstor" svog zanata da bi mogao da izvede tako nešto.
Kada bismo mogli negativnim mislima da utičemo na sopstveno zdravlje i zdravlje drugih ili na raznorazne situacije, svet ne bi opstao ni jedan dan. Ipak mora konkretnim delima da se utiče na svoje zdravlje ili situacije u životu a misli nam služe da smislimo to konkretno delo.
Kao što sam rekao, čovek mora biti duboko u okultizmu da bi demon mogao preko njega da deluje, prvo na svoju štetu (čovek misli da je to korist), a posle na štetu drugih. Neće demon svakom da da "moć" da bi širio njihov koncept već procenjuje ko je podoban i sposoban za to delo.
Tako da ako imaš negativne misli kako će ti se nešto loše desiti ili tvojim bližnjim, to ne može da se desi već ti demon ubacuje negativne misli. To ne sugerišeš ti sama sebi već te demon uznemirava. Kao što kažeš to se dešava kada ti "odlutaju" misli. Zato treba odmah da se trgneš i stražiš da ti svašta ne pada na pamet.

Pita (citat):Aaa ja nisam znala da je to autosugestija, hvala na odgovoru. Mislila sam ono kad kazu -kakve su ti misli takav ti je zivot. Mislila sam recimo ako se bojis ne znam srcanog udara (hipohondar) ili se bojis da ce se nekome nesto desiti i razmisljas o tome nekad kad zalutaju misli, da li se to zato moze desiti? Ja sam mislila da je to autosugestija...

"Kakve su ti misli takav ti je život" ima naravno svoj smisao, jer mentalna higijena je potrebnija nego fizička.

Trebaš se paziti svih oblika ispiranja mozga, bilo da su to autosugestije ili negativne sugestije iz okruženja. Oboje spada u mentalno drogiranje i oboje otvara vrata demonskim duhovima. Naravno nema perfekcije, sve dok živimo u ovim uslovima, i to treba uzeti u obzir.

U tvom slučaju bi najbolje bilo da si zaposlena korisnim aktivnostima i da živiš u prirodnom okruženju. Ako nijesi udata, nađeš nekog stabilnog prirodnjaka đe se ne radi premnogo a može da se fino živi.

Hvala na odgovorima! Kad mi naleti neka misao koja me optereti, zamolim Isusa i Hrista da otjera te misli...ali ne znam je li pogresno to stalno da radim ili da ih samo ignorisem? Udata sam, i radimo dosta oboje, i treniramo, tj trudimo se, koliko stizemo, i zaista je tacno da kad je mozak "zauzet", skoncentrisan na posao ili nekim korisnim stvarima, nema tih misli...ali kako kad se po koja negativna misao provuce, uvece, ili kad odmaram, itd...to je valjda normalno kod svakoga?

Pita (citat):Hvala na odgovorima! Kad mi naleti neka misao koja me optereti, zamolim Isusa i Hrista da otjera te misli...ali ne znam je li pogresno to stalno da radim ili da ih samo ignorisem? Udata sam, i radimo dosta oboje, i treniramo, tj trudimo se, koliko stizemo, i zaista je tacno da kad je mozak "zauzet", skoncentrisan na posao ili nekim korisnim stvarima, nema tih misli...ali kako kad se po koja negativna misao provuce, uvece, ili kad odmaram, itd...to je valjda normalno kod svakoga?

I molitva i straženje nad umom. Normalno je, svi imaju negativne misli ponekad. Razlika je u tome da li ćemo da je u startu odbacimo i tako završimo posao i izbegnemo borbu ili ćemo da je primimo pa ćemo nepotrebno da se borimo sa neizvesnim ishodom, odnosno većom mogućnošću da padnemo u greh.

Sta znaci strazenje nad umom? I kako mislite da je odbacimo? Izignorisemo?

Pita (citat):Sta znaci strazenje nad umom? I kako mislite da je odbacimo? Izignorisemo?

Kao što stražar u vojsci čuva kasarnu tako što patrolira i otvori četvore oči da se neprijatelj ne uvuče. Uvek je budan i naoružan. Tako i mi. Imamo oružje (vera, Biblija, molitva) i budni smo (svesni da prepoznamo i razlikujemo negativne od pozitivnih misli i da izaberemo koje ćemo da odbacimo ili kao što kažete ignorišemo). I onda lako razoružamo neprijatelja. A možemo i da dremamo u kućici za stražu, pušimo cigarete i stavimo slušalice u uši. Tada će neprijatelj neprimetno da se provuče i da napravi štetu.
Onda će naš nadređeni da nas opomene i ukori (osvedoči) zato što je neprijatelj prošao i nas će biti sramota pa ćemo sledeći put bolje da stražarimo. Isto tako pohvaliće nas ako stražarimo i pazimo ono što nam je poverio da čuvamo,  pa ćemo onda još ohrabreniji i sa iskustvom razoružanja neprijatelja odgovornije ispunjavati povereni nam zadatak.

Hvala puno! Imam jos jedno pitanje- Ovdje na sajtu sam skinula u pdf neka objasnjenje zasto nevini stradaju i zasto se desava zlo u svijetu. U tom tekstu stoji objasnjenje da je vladar ovog svijeta tj zemlje sotona, i da nije Bozija volja da stradaju nevini, vec je to djelo sotone. Pise da to dokazuje i dio u molitvi Oce nas koji kaze -i da bude volja tvoja na zemlji kao i na nebu. Da li to znaci da trenutno nije Bozija volja ovdje nego se molimo da bude? Mene je to bas zbunilo, jer kako je moguce da ovdje ne vlada Bozija volja, jesu li onda molitve uzaludne? Zasto se molimo ako zavisi od sotone nas fizicki zivot tj ljudi na zemlji... jesam li ja to pogresno razumjela? Zar nije sve Bozija volja?

Pita (citat):Hvala puno! Imam jos jedno pitanje- Ovdje na sajtu sam skinula u pdf neka objasnjenje zasto nevini stradaju i zasto se desava zlo u svijetu. U tom tekstu  stoji objasnjenje da je vladar ovog svijeta tj zemlje sotona, i da nije Bozija volja da stradaju nevini, vec je to djelo sotone. Pise da to dokazuje i dio u molitvi Oce nas koji kaze -i da bude volja tvoja na zemlji kao i na nebu. Da li to znaci da trenutno nije Bozija volja ovdje nego se molimo da bude? Mene je to bas zbunilo, jer kako je moguce da ovdje ne vlada Bozija volja, jesu li onda molitve uzaludne? Zasto se molimo ako zavisi od sotone nas fizicki zivot tj ljudi na zemlji... jesam li ja to pogresno razumjela? Zar nije sve Bozija volja?

Postoji velika razlika između Božje volje i Božjeg dopuštenja u uslovima grijeha.
Božja volja je oličena u Božjem poretku, Božjem carstvu, gdje nema nikakve patnje, stradanja, smrti ni bilo kakve prijetnje koja ugrožava život Božjih stvorenja. Na zemlji nije Božje carstvo sve dok se ne okonča velika borba i realizuje Plan spasenja. Dotle Bog dopušta posledice grijeha i dopušta da se razvije i pokaže grijeh. Ali Božje dopuštenje i Božja volja nijesu isto.

Lična i posrednička molitva svakako su od pomoći, jer omogućavaju da se Bog miješa na poseban način u naše živote ili živote drugih.

Pita (citat):Hvala puno! Imam jos jedno pitanje- Ovdje na sajtu sam skinula u pdf neka objasnjenje zasto nevini stradaju i zasto se desava zlo u svijetu. U tom tekstu  stoji objasnjenje da je vladar ovog svijeta tj zemlje sotona, i da nije Bozija volja da stradaju nevini, vec je to djelo sotone. Pise da to dokazuje i dio u molitvi Oce nas koji kaze -i da bude volja tvoja na zemlji kao i na nebu. Da li to znaci da trenutno nije Bozija volja ovdje nego se molimo da bude? Mene je to bas zbunilo, jer kako je moguce da ovdje ne vlada Bozija volja, jesu li onda molitve uzaludne? Zasto se molimo ako zavisi od sotone nas fizicki zivot tj ljudi na zemlji... jesam li ja to pogresno razumjela? Zar nije sve Bozija volja?

Sukob na planeti Zemlji se vodi oko ZAKONA. I to oko Božjeg zakona, kog je Sotona doveo u pitanje kada je odbio da živi po tom zakonu već je izabrao zbog SLOBODNE VOLJE  da živi po SVOJOJ VOLJI. Dakle, postoji Božji zakon u kome je iskazana Božja volja kako bi savršeno funkcionisalo Božje Carstvo. Samim tim što se Sotona pobunio protiv Boga, pobunio se protiv Božjeg zakona odnosno Božje volje.
Pošto Sotona nema svoj originalni zakon, jer tako nešto ne postoji već postoji samo jedan jedini VEČNI ZAKON koji otkriva VEČNOG Boga, on je samo mogao da negira Božji zakon. Negacija Božjeg zakona je "čini šta ti je VOLJA", koja naizgled "obećava" neku slobodu, ali kao što se pokazalo posledica je ropstvo. Sotonin "zakon" je "ja sam bog, ja sam slobodan, kreiram svoj život kako hoću, ne treba mi Bog itd". Božji zakon je Božja volja. Kada se mi predamo Božjoj volji onda živimo po Božjem zakonu. Pošto je na planeti Zemlji trenutno Sotonska volja, odnosno naša pošto ljudi prihvataju da čine šta je njihova volja, Sotona vlada ovim svetom. Trenutno. Ko HOĆE Božiju volju on se i MOLI da dođe Njegovo carstvo i da bude Njegova volja.
Znači Bog trenutno dopušta da se ovde živi svojom pobunjenom voljom da bi se pokazalo da je Njegov zakon istinit, pravedan i pun ljubavi itd.
Tako da je sukob između Boga i Sotone oko zakona ili čijom voljom će stvorenja živeti. Sveti anđeli i ljudi koji su se pokajali žive po Božjoj volji, demoni i pobunjeni ljudi žive po svojoj volji smatrajući da su oni bogovi kao što im je Sotona i obećao u početku pobune.
Za bolje razumevanje pročitaj Veliku Borbu od Elen Vajt gde je opisana hronologija sukoba dve volje ili dva zakona pa ćeš imati jasniju sliku.
Morao sam malo šire da objasnim da bi imala bolju predstavu.

Hvala opet na odgovoru! Hvala sto ste odgovorili detaljno i razumljivo.

Pozdrav svima,molim za pojašnjenje stihova iz Lk.5:37-39.U ovim se stihovima spominje vino,i to dvije vrste vina:novo i staro.U Ivanovom Otkrivenju, upoznati smo i sa babilonskim vinom kao trećom vrstom vina.Da li možemo vjerovati da su oba "vina"iz Lk.dobra vina,ili je dobro vino samo "novo" vino koje Krist objašnjava da trebaju biti pospremljeni u novim mjehovima,budući da znamo da babilonsko vino predstavlja poguban nauk, protivan našem Bogu,Kristu i spasenju?Da li se značenje "starog" vina odnosi na prakticiranje vjere u budućeg Spasitelja koje je nastalo još u Adamovim vremenima pa preko Abrahama do Mojsija i naprijed,ili to "staro"vino" predstavlja nauk farizeja,ili je pak "staro" vino nauk Ivana krstitelja i njegovih učenika?I treče pitanje odnosi se na 39 stih "Niko ko je pio "staro vino" ne želi "novo"jer kaže:"Staro je dobro".Šta znači to da je "staro" vino dobro i da nitko ne želi "novog"tko je probao "starog",i dal je moguće da nijedan čovjek tko je probao tu staru nauku nije prešao na novo Isusovo učenje,i da baš svi iz tog "prijelaznog" razdoblja govore "Staro je dobro"? Puno hvala.

maurico (citat):Pozdrav svima,molim za pojašnjenje stihova iz Lk.5:37-39.U ovim se stihovima spominje vino,i to dvije vrste vina:novo i staro.U Ivanovom Otkrivenju, upoznati smo i sa babilonskim vinom kao trećom vrstom vina.Da li možemo vjerovati da su oba "vina"iz Lk.dobra vina,ili je dobro vino samo "novo" vino koje Krist objašnjava da trebaju biti pospremljeni u novim mjehovima,budući da znamo da babilonsko vino predstavlja poguban nauk, protivan našem Bogu,Kristu i spasenju?Da li se značenje "starog" vina odnosi na prakticiranje vjere u budućeg Spasitelja koje je nastalo još u Adamovim vremenima pa preko Abrahama do Mojsija i naprijed,ili to "staro"vino" predstavlja nauk farizeja,ili je pak "staro" vino nauk Ivana krstitelja i njegovih učenika?I treče pitanje odnosi se  na 39 stih "Niko ko je pio "staro vino" ne želi "novo"jer kaže:"Staro je dobro".Šta znači to da je "staro" vino dobro i da nitko ne želi "novog"tko je probao "starog",i dal je moguće da nijedan čovjek tko je probao tu staru nauku nije prešao na novo Isusovo učenje,i da baš svi iz tog "prijelaznog" razdoblja govore "Staro je dobro"? Puno hvala.

Poenta ovog izlaganja o vinu i mjehovima je u Isusovoj namjeri da osvijetli stare istine, da najveće duhovne istine Biblije i Plana spasenja razjasni i utisne u umove ljude. Fariseji i zvanični predstavnici religije Judeje tog vremena su bili oholi u svojim tradicijama (treba znati Talmud da bi se dobila slika kakva su bila njihova razmišljanja i vjerovanja) i time onesposobljeni da prime Hrista. Zato su bili potrebni novi „mjehovi“ za „novo vino“ – koje nije novo već zapravo nekrivotvorena istina u svjetlosti misije Spasitelja svijeta – i to su morali bili prosti ljudi iz naroda, nezatrovani rabinskim teološkim pričama.

Povezivanje sa „vinom Vavilona“ nije umjesno u datom kontekstu, iako su rabini donekle bili pod uticajima helenističke filozofije i određenih devijacija koje su baštinili još od vavilonskog ropstva.