PITANJA - RELIGIJA

maurico (citat):Dobro Nebojša,ja ti zahvaljujem na nadopuni obrazlaganjem.Da si svetiji subotom razumio sam po tome da srce treba iznad svega "podgrijati u mikrovalnoj"Budući da se ovaj tekst odnosi na subotnji dan i podgrijavanje hrane u pećnici ti savjetuješ da isto tako treba i srce da se podgije,a ja pak kažem da bez obzira na subotu srce treba podgrijavati kako subotom tako identično i svakim drugim danom.Ovo mi svakako moraš odgovoriti jer ispada da smo u skroz nasuprotnim uvjerenjima,pa te stoga pitam,zašto si subotu stavio u istu klasu sa obrezanjem i nečistom hranom?Po meni jedino je opravdano ako si pod obrezanjem mislio na obrezanje srca,a pod nečistom hranom na nečistu i poganu teologiju.Tebe naprimjer ne dira previše ako subotom nešto radiš,već te duh osvjedočava samo ako počiniš neke grijehe srca.Možda sam u krivu ali ako bi ja subotom nešto išao raditi to bi me proganjalo isto tako kao da sam ispoljio neke grijehe srca.Neznam dal griješim ali držanje subote bi po meni bilo spoj neprakticiranja poslova sa pažnjom na posvećenost srca.Možda i sada pogriješim u davanju ove izjave ali razlika koju čini držanje šabata od ostalih dana trebala bi biti mirovanje (nerad)uz maximalnu posvećenost Bogu,ali posvećenost Bogu mora biti sastavni dio našeg života i u svaki drugi dan u tjednu.Razlika je po meni u NERADU i MIROVANJU,ako netko bolje zna odmah da me demantira,i molim da mi objasniš zašto je šabat po tebi za tjelo.

Nisi me razumeo, srce je prioritet. Činjenje ili nečinjenje određenih fizičkih radnji nema težinu u Božjim očima kao čisto srce.
Tu su grešili fariseji, ondašnji i današnji.

Šabat, obrezanje i nečista hrana mogu biti i duhovni i telesni. Za Šabat sam ti odgovorio u gornjem postu. Što se tiče obrezanja, Bog traži da obrežemo srce. Ako smo fizički obrezani a ne duhovno naše obrezanje postaje neobrezanje.
Slično je i sa nečistom hranom. Ako konzumiraš čistu fizičku hranu (nejedeš svinjetinu, zečetinu itd.) a hraniš se duhovno nečistom (čitaš raznoraznu svetsku ispraznu literaturu, gledaš svašta na tv-u i sl.) koja ti prlja srce, ti postaješ nečist iako formalno se hraniš zdravo.

Isus kaže "mir svoj dajem vam, ne dajem vam onako kako ga svet daje..."
Švajcarci vekovima nisu ratovali, žive u "miru". Imaju finansijsku i egzistecijalnu sigurnost. Sređena je kao nijedna zemlja.
Oni se nalaze na vrhu liste po upotrebi antidepresiva, po suicidu itd. Da li oni imaju mir? Imaju, ali mir koji daje svet. Oni u duši imaju nemir, nespokoj, nesigurnost. Zato što nemaju mir koji Hrist daje. Zato što ga ne poznaju. Oni kada bi sutra držali Šabat kada bi uveli neki zakon i dalje ne bi imali mir, jer bi ga držali formalno neobrezanog srca.
Ko neobreže srce i ko ne jede čistu duhovnu hranu, taj ne može da ima mir na Šabat.

Ti sad hoćeš da ja tebi kažem da ne peglaš košulju na Šabat jer to spada u rad. Dokle god tako razmišljaš bićeš pod bremenom, a Isus kaže da je Njegov jaram blag i Njegovo breme lako. A tebi su, ne znam ko, stavili težak jaram koji te opterećuje i unosi ti nemir.

Sergej 92 (citat):

JasnaRR (citat):Nebojša je lepo objasnio, da držanje Šabata ne treba da nam predstavlja teret. Ja ga držim,tako što se posvetim proučavanju Svetog Pisma, razmišljanju i razumevanju tako važnih istina,  naravno shodno mom skromnom znanju, jer želim da napredujem i rastem u duhu i veri.
Jednom je brat Pavle rekao  :  " Recept za zdravost religije koja je uvijek usklađena sa razumom je jednostavan: živite po istinama koje su vam jasne pa ćete vremenom dobiti veća otkrivenja kako budete duhovno i intelektualno napredovali."  Baš lepo rečeno. S obzirom da sam "mlada u veri" i imam još puno nedoumica i pitanja, ali  biću  strpljiva i boriću se, da mi Bog otkrije istine koje sada ne mogu baš najbolje razumeti i da uz njegovu pomoć  ustrajem i ne odstupim od puta kojim sam krenula-traganje za istinom (blagom).

Nebojša koliko znam niti drži Šabat niti ga tolerira kao valjanu zapovjed , on odbaciva 4.tu Zapovjed i to je rekao par puta , da netreba držati šabat , nego da je novi zavjet izbacio šabat , a uveo osmi dan . U starom Rimu je osmi dan bio 'dan gospodina našeg Mitre' sunčevog boga , koji je imao i svoj dan nedjelju , zato se nedjelja zove Sunday , sunčevdan u engleskom .

Bog je rekao da ne pijemo alkohol. Ne samo na Šabat nego i inače.
Jel si ti pijan kad pričaš ovakve nebuloze?

Nebojša (citat):

Sergej 92 (citat):

JasnaRR (citat):Nebojša je lepo objasnio, da držanje Šabata ne treba da nam predstavlja teret. Ja ga držim,tako što se posvetim proučavanju Svetog Pisma, razmišljanju i razumevanju tako važnih istina,  naravno shodno mom skromnom znanju, jer želim da napredujem i rastem u duhu i veri.
Jednom je brat Pavle rekao  :  " Recept za zdravost religije koja je uvijek usklađena sa razumom je jednostavan: živite po istinama koje su vam jasne pa ćete vremenom dobiti veća otkrivenja kako budete duhovno i intelektualno napredovali."  Baš lepo rečeno. S obzirom da sam "mlada u veri" i imam još puno nedoumica i pitanja, ali  biću  strpljiva i boriću se, da mi Bog otkrije istine koje sada ne mogu baš najbolje razumeti i da uz njegovu pomoć  ustrajem i ne odstupim od puta kojim sam krenula-traganje za istinom (blagom).

Nebojša koliko znam niti drži Šabat niti ga tolerira kao valjanu zapovjed , on odbaciva 4.tu Zapovjed i to je rekao par puta , da netreba držati šabat , nego da je novi zavjet izbacio šabat , a uveo osmi dan . U starom Rimu je osmi dan bio 'dan gospodina našeg Mitre' sunčevog boga , koji je imao i svoj dan nedjelju , zato se nedjelja zove Sunday , sunčevdan u engleskom .

Bog je rekao da ne pijemo alkohol. Ne samo na Šabat nego i inače.
Jel si ti pijan kad pričaš ovakve nebuloze?

koji te to duh vodi da se svađaš i vrijeđaš , bez argumenata čisto da raniš i obeščastiš !

Nebojša (citat):

maurico (citat):Dobro Nebojša,ja ti zahvaljujem na nadopuni obrazlaganjem.Da si svetiji subotom razumio sam po tome da srce treba iznad svega "podgrijati u mikrovalnoj"Budući da se ovaj tekst odnosi na subotnji dan i podgrijavanje hrane u pećnici ti savjetuješ da isto tako treba i srce da se podgije,a ja pak kažem da bez obzira na subotu srce treba podgrijavati kako subotom tako identično i svakim drugim danom.Ovo mi svakako moraš odgovoriti jer ispada da smo u skroz nasuprotnim uvjerenjima,pa te stoga pitam,zašto si subotu stavio u istu klasu sa obrezanjem i nečistom hranom?Po meni jedino je opravdano ako si pod obrezanjem mislio na obrezanje srca,a pod nečistom hranom na nečistu i poganu teologiju.Tebe naprimjer ne dira previše ako subotom nešto radiš,već te duh osvjedočava samo ako počiniš neke grijehe srca.Možda sam u krivu ali ako bi ja subotom nešto išao raditi to bi me proganjalo isto tako kao da sam ispoljio neke grijehe srca.Neznam dal griješim ali držanje subote bi po meni bilo spoj neprakticiranja poslova sa pažnjom na posvećenost srca.Možda i sada pogriješim u davanju ove izjave ali razlika koju čini držanje šabata od ostalih dana trebala bi biti mirovanje (nerad)uz maximalnu posvećenost Bogu,ali posvećenost Bogu mora biti sastavni dio našeg života i u svaki drugi dan u tjednu.Razlika je po meni u NERADU i MIROVANJU,ako netko bolje zna odmah da me demantira,i molim da mi objasniš zašto je šabat po tebi za tjelo.

Nisi me razumeo, srce je prioritet. Činjenje ili nečinjenje određenih fizičkih radnji nema težinu u Božjim očima kao čisto srce.
Tu su grešili fariseji, ondašnji i današnji.

Šabat, obrezanje i nečista hrana mogu biti i duhovni i telesni. Za Šabat sam ti odgovorio u gornjem postu. Što se tiče obrezanja, Bog traži da obrežemo srce. Ako smo fizički obrezani a ne duhovno naše obrezanje postaje neobrezanje.
Slično je i sa nečistom hranom. Ako konzumiraš čistu fizičku hranu (nejedeš svinjetinu, zečetinu itd.) a hraniš se duhovno nečistom (čitaš raznoraznu svetsku ispraznu literaturu, gledaš svašta na tv-u i sl.) koja ti prlja srce, ti postaješ nečist iako formalno se hraniš zdravo.

Isus kaže "mir svoj dajem vam, ne dajem vam onako kako ga svet daje..."
Švajcarci vekovima nisu ratovali, žive u "miru". Imaju finansijsku i egzistecijalnu sigurnost. Sređena je kao nijedna zemlja.
Oni se nalaze na vrhu liste po upotrebi antidepresiva, po suicidu itd. Da li oni imaju mir? Imaju, ali mir koji daje svet. Oni u duši imaju nemir, nespokoj, nesigurnost. Zato što nemaju mir koji Hrist daje. Zato što ga ne poznaju. Oni kada bi sutra držali Šabat kada bi uveli neki zakon i dalje ne bi imali mir, jer bi ga držali formalno neobrezanog srca.
Ko neobreže srce i ko ne jede čistu duhovnu hranu, taj ne može da ima mir na Šabat.

Ti sad hoćeš da ja tebi kažem da ne peglaš košulju na Šabat jer to spada u rad. Dokle god tako razmišljaš bićeš pod bremenom, a Isus kaže da je Njegov jaram blag i Njegovo breme lako. A tebi su, ne znam ko, stavili težak jaram koji te opterećuje i unosi ti nemir.

Kakva pravoslavna jadna demagogija , sramota je možda ovo uopće pročitati i okaljati se ovim otpadom . Što tebe goni da dolaziš stalno na ove stranice gdje ljudi drže Šabat i da se infiltriraš i odvlačiš ljude od Zakona i Boga ? Što te muči , koje breme ti nosiš da nemaš mir ako nisi došao i druge nagovarao da ti se pridruže u pobuni protiv Božjeg Zakona i autoriteta ?!

Ti pokušavaš demantirati čistu hranu i Šabat sa time da ljudi koji to drže možda se truju na drugi način . Stvarno nisko i jadno , intelektualno i duhovno na najnižoj mogućoj razini !

Za tebe važi ova, Priče Solomonove 18:2

Moraćeš da nađeš drugog sagovornika za svađu i raspravu, nešto nisam raspoložen za to.
Znam ja da ti ispravno držiš Božji zakon, skoro pa kao Savle.
Ja sam više "pravoslavan" kao Pavle, nisam toliki "revnitelj".
Jezik govori ono čega je srce puno, a ti svakodnevno samo rešetaš po forumu, tako da svaka komunikacija sa tobom je uzaludna, dok se barem malo ne upristojiš.
Evo povlačim se sa foruma, neću više da "trujem" ljude . Ostavljam ti sav prostor, samo se bojim da se sada ne posvađaš sam sa sobom pošto nemaš mira.
Pozdrav za sve članove foruma

Pravoslavno liberalni legalista adventističko novozavetno jevrejske orijentacije

Meni je bitno da su ovce vidjele kako vuk koji je pravoslavni ili jehovsvjedočni ili nešto slično babilonski , potpuno je svejedno i identično sve to , dakle uopće NE drži šabat niti ga priznaje kao Božju Zapovjed , i nadam se da su vidjele da ne postoji nikakav duhovni kršćanski šabat , nego samo je jedan šabat - biblijski . Druga krajnost , suprotna od te tvoje pseudo-kršćanske je 'talmudski' šabat koji isto nije biblijski nego religijski , paganski takođe .  

Šabat je biblijski i samo biblijski i nemoj da uvodiš paganske pseudo-kršćanske obmane suptilno među poštene ovčice ovdje vuče .

Ovo pitanje upućujem i Nebojši i Sergeju:Iz Biblije ali i iz Nebojšinih napisa (Sergej se o tome još nije izjasnio),uviđamo da su farizeji (ondašnji i sadašnji) griješili držeči subotu.Moje pitanje je,ali dobro razmislite:da li su farizeji griješili u tome što su držali šabat onako fanatički i revno(s bespotrebno nametnutim propisima),ili su griješili što uz to nisu obrezali srce pa da šabat drže i tjelesno i duhovno?Da li bi oni uopće razapeli Tvorca Subote da su kao što i jesu revno držali šabat tjelesno ali da su se i nanovorodili te isti Šabat svetkovali i imali i u srcu?Da li bi bilo dovoljno od farizeja,da ne postanu ubojice Stvoritelja,da su bili samo nanovorođeni te držali šabat srcem a da nisu bili toliko revni vanjštinom u držanju istog?

Prethodno pitanje neka zanemari visoko uvaženi doktor psihić Serđo.,ako nisi dobro razumeo,ponavljam,nemoj davati nikakav komentar na pitanje.

maurico evo pitanje tebi ?

tko su današnji farizeji , današnji Božji narod i tko su današnji apostoli ?

maurico (citat):Ovo pitanje upućujem i Nebojši i Sergeju:Iz Biblije ali i iz Nebojšinih napisa (Sergej se o tome još nije izjasnio),uviđamo da su farizeji (ondašnji i sadašnji) griješili držeči subotu.Moje pitanje je,ali dobro razmislite:da li su farizeji griješili u tome što su držali šabat onako fanatički i revno(s bespotrebno nametnutim propisima),ili su griješili što uz to nisu obrezali srce pa da šabat drže i tjelesno i duhovno?Da li bi oni uopće razapeli Tvorca Subote da su  kao što i jesu revno držali šabat tjelesno ali da su se i nanovorodili te isti Šabat svetkovali i imali i u srcu?Da li bi bilo dovoljno od farizeja,da ne postanu ubojice Stvoritelja,da su bili samo nanovorođeni te držali šabat srcem a da nisu bili toliko revni vanjštinom u držanju istog?

Tako je, to sam već napisao u prethodnim postovima. Fariseji su trebali da obrežu srce i onda bi njihovo telesno držanje imalo smisla, pošto se duhovno ponovo rode.
Ubistvo Hrista nema veze sa Šabatom već sa ostajanjem u grehu. Oni su hteli zemaljskog mesiju, telesnog, sada i ovde da ih oslobodi od fizičke okupacije.
A Hrist je duhovni mesija koji je došao da ih oslobodi od duhovne okupacije, greha. To oni nisu razumeli, tačnije razumeli su ali nisu hteli takvog mesiju već su hteli da ostanu u grehu, pošto je njihov otac Sotona kao što i Isus kaže.

Čovek je spoj tela i duha. Ne može samo telesno da obavlja neke stvari jer je to formalizam. Isto tako, ne može samo duhovno da drži Šabat a da ne pokazuje delima, da otvoreno radi ono što je svima jasno da ne treba.
Kada se čovek pokaje i obreže srce onda njegovo držanje Šabata ima smisla, pre toga je to nedržanje, iako čovek može da drži. To nije ugodno Bogu, takvo držanje.

Zato je ključno ponovno rođenje, rođenje duhom. To je poenta. To je suština, za sve što Bog od nas traži i po pitanju Šabata, obrezanja, nečiste hrane, dobrih dela...
Dakle, drži Šabat, hrani se zdravo, čini dobro, ali ako se ponovo ne rodiš to postaje forma, legalizam, teret, breme, telesnost...
A ti znaš i svako od nas ponaosob, da li smo se ponovo rodili ili radimo neke stvari iz potrebe i moranja ili ne znam iz kog razloga. Neka svako sebe preispita, da li mu nešto predstavlja opterećenje ili radost. Da li mu donosi mir u srcu ili nemir, pa će znati na kom je putu.

Mislim da je ovo jasno i da nema više potrebe za detaljisanjem, ali ako ti u nekom slučaju nešto ne bude jasno, pitaj. Ovo je sažvakano i prepričano, čitaj kako je Isus pričao sa farisejima, šta ih je pitao, kako im je odgovarao itd.

Ispravio bih te, nisu fariseji ondašnji i sadašnji grešili što su držali Šabat, već što su to radili pogrešno.

Dobro Nebojša,hvala na trudu,razumio sam,a samim pitanjem htio sam pomiriti neka nasuprotna gledišta ljudi ovog foruma.Naravno da ću te za buduće nejasnoće kontaktirati kao i svakog člana ,sve do časa do kad se upitani član ne povampiri u svojem znanju te počne gledat s naporom i s visoka obične male vjernike ,te iznositi ocjenjivanje njihovih psiholoških profilai,i nakraju hraniti se duhovnom smrću ljudi izvan ovog foruma,kao da i njima samima nije potrebit Krist isto kao i onima duhovno mrtvima.Svako dobro želim.

Sergej,jučer si mi postavio tri pitanja da probam odgovorit na njih,a to su ,tko su današnji farizeji ,tko je današnji Božji narod,tko su današnji apostoli???
Da si me to pitao pred godinu dana bio bi samo blenuo i rekao ovo nikad nisam čuo niti pomišljao na to.Slobodno ocjeni i ispravi moj uradak ako sam nešto krivo naučio i razumio do dana današnjeg.
Današnji farizeji ne razlikuju se puno od povjesnih farizeja,i to nikako ne mogu biti predstavnici običnog vjernog puka.To su osobe na pozicijama u razno raznim krščanskim denominacijama,koje Zakon Božji i pisanu Riječ poznaju bolje od svog džepa,koji hvale Zakon božji na sva usta,i svima ga preporučuju da ga koriste na isti način kao i oni sami,ali su pritom smeli s uma da Zakon "drže"u svojoj sili jer se nisu pokorili Tvorcu svega ,pa i Zakona,i nisu prihvatili silu i ljubav blagodati Božje koja se prima jedino blagodaću našeg Prvosvećenika Isusa Krista Gospoda.
Današnji Božji Narod je skup pozvanih ljudi od samoga Boga,koje pronalazimo u svim denominacijama i na svim kontinentima.To su upravo oni koji su osjetili božji poziv,i koji taj poziv nisu negirali i odbacili,već su razumjeli da su na putu propasti,i također shvatili neophodnost prihvačanja naputka"Danas je dan spasenja".
Kako i farizeji tako mislim da se i današnji apostoli ne bi trebali razlikovati puno od povjesnih apostola.Smatram da su apostoli,vjerni izabrani pojedinci,koji su se svojom vjerom kroz blagodat Božju toliko utvrdili u istini da su u svakom momentu bez straha spremani položiti svoj život za Istinu i Prijatelje.Oni bi po meni trebali biti u potpunosti utvrđeni ,vjerovatno čak i zapečačeni pečatom Božjim u svom umu da ih nitko i ništa nikad nemože promjeniti.Istina,ja osobno nikad nisam ćuo niti poznajem čovjeka koji se apostolskom duhovnom pozicijom može mjeriti sa Pavlom ,Petrom,Ivanom,Jakovom i ostalima,ali to neznači da neće postati takvi,ako ne još i iskustveniji.Razliku između vjernog Božjeg Naroda i apostola uočavam u količini primljene istine vjerom,smatram da su apostoli daleko više primilii služe onima u potrebi dan i noć.Molim za tvoj komentar,ispravak i nadopunu po potrebi.

maurico (citat):Sergej,jučer si mi postavio tri pitanja da probam odgovorit na njih,a to su ,tko su današnji farizeji ,tko je današnji Božji narod,tko su današnji apostoli???
Da si me to pitao pred godinu dana bio bi samo blenuo i rekao ovo nikad nisam čuo niti pomišljao na to.Slobodno ocjeni i ispravi moj uradak ako sam nešto krivo naučio i razumio do dana današnjeg.
Današnji farizeji ne razlikuju se puno od povjesnih farizeja,i to nikako ne mogu biti predstavnici običnog vjernog puka.To su osobe na pozicijama u razno raznim krščanskim denominacijama,koje Zakon Božji i pisanu Riječ poznaju bolje od svog džepa,koji hvale Zakon božji na sva usta,i svima ga preporučuju da ga koriste na isti način kao i oni sami,ali su pritom smeli s uma da Zakon "drže"u svojoj sili jer se nisu pokorili Tvorcu svega ,pa i Zakona,i nisu prihvatili silu i ljubav blagodati Božje koja se prima jedino blagodaću našeg Prvosvećenika Isusa Krista Gospoda.
Današnji Božji Narod je skup pozvanih ljudi od samoga Boga,koje pronalazimo u svim denominacijama i na svim kontinentima.To su upravo oni koji su osjetili božji poziv,i koji taj poziv nisu negirali i odbacili,već su razumjeli da su na putu propasti,i također shvatili neophodnost prihvačanja naputka"Danas je dan spasenja".
Kako i farizeji tako mislim da se i današnji apostoli ne bi trebali razlikovati puno od povjesnih apostola.Smatram da su apostoli,vjerni izabrani pojedinci,koji su se svojom vjerom kroz blagodat Božju toliko utvrdili u istini da su u svakom momentu bez straha spremani položiti svoj život za Istinu i Prijatelje.Oni bi po meni trebali biti u potpunosti utvrđeni ,vjerovatno čak i zapečačeni pečatom Božjim u svom umu da ih nitko i ništa nikad nemože promjeniti.Istina,ja osobno nikad nisam ćuo niti poznajem čovjeka koji se apostolskom duhovnom pozicijom može mjeriti sa Pavlom ,Petrom,Ivanom,Jakovom i ostalima,ali to neznači da neće postati takvi,ako ne još i iskustveniji.Razliku između vjernog Božjeg Naroda i apostola uočavam u količini primljene istine vjerom,smatram da su apostoli daleko više primilii služe onima u potrebi dan i noć.Molim za tvoj komentar,ispravak i nadopunu po potrebi.

A što znači to ' u svojoj sili ' brate , to mi dosta krivo shvaćamo , to je bitno shvatiti . Pismo kaže da je Božji Zakon lagan i da je Isusov teret sladak i lagan , a ne breme . Krivo shvaćamo ' u svojoj sili ' značenje . Isus je dokazao da je u svojoj sili držao sve , a rabio je na Zemlji u držanju Zakona samo ljudsku silu , palog adamovskog tijela i duha , te duše koja ima sklonost ka grijehu . Isus je dokazao da mora umrijeti radi jednog grijeha Adamovog , nevin . Isus je dokazao da se može poštovati taj 'putokaz' na putu života . Nama je dao šansu ako prekršimo Zakon da nam oprosti , ali to neznači 'jednom oprošteno pri krštenju , uvijek oprošteno' kako kažu anarhisti kršćanski ; nego to znači 'idi u nemoj više griješiti' . Bog gleda dali se mi trudimo u pozitivnom smjeru ili ne . Bog te motivira da si promjeniš navike , neće ti Bog nekom magijom umjesto tebe ( ne govorim o tebi nego općenito o svima) mijenjati navike , nego mi moramo davati sve od sebe da budemo bolji ljudi u biblijskom smislu . Bog nam je dao Zakon kao znakove upozorenja od opasnosti , mi se vozimo na ovoj 'opasnoj autocesti' života i Zakon nam pomaže . Pametan čovjek poštuje prometne znakove , a jako pametni ljudi poštuju Božje 'znakove' , radi svoje koristi , ne rigidno i licemjerno , nego čisto jer je Božji Zakon pametno i korisno držati i na taj način pokazati svima oko sebe kako postoji bolji put od svjetovnog . To je najveće svjedočanstvo , to je punina Evanđelja , kada Bog rabi ljude koji su mu poslušni i pokaže svijetu kakve visine se mogu doseći ako se Njegov Zakon poštuje . Sada , postoje anarhisti koji odbacuju cijeli ili dijelove tog Zakona Božjeg .

Farizeji dakle uopće nisu ni držali Zakon Božji , nego su iz babilona pokupili ljudske tradicije i pomješali ih sa Torom i Isus je htio da uništi to babilonsko učenje . Isus ne samo da nije korio držanje sigurnog puta , puta punog znakova za sigurnu 'vožnju' , Isus je poticao ljude da idu sigurnim putem - Božjim putem , a ne da budu pobunjenici protiv Zakona koji je i njegov Zakon , jer Isus je rođen od Oca .Dakle nisu farizeji držali Božji Zakon , da jesu voljeli bi Isusa koji je bio živi Zakon i živa Milost pred njima i nisu ga slušali nego su ga mrzili i htjeli ubiti .

Pa kad sam spomenuo"u svojoj sili"mislio sam na držanje zakona po slovu,upravo onako kako je zapisan.Vjerujem da pojedinci u svojoj vlastitoj sili,uz mučenje ,patnju,odricanja mogu postići držanje Zakona po slovu iako ih to vodi u propast.Siguran sam da je Zakon po Duhu nemoguće držati bez sile Kristove.Kad sam spomenuo izraz"u svojoj sili"time sam mislio na stvarnu silu koju čovjek ima,stime da ta sila nikako ne doseže do duhovnosti i do sile držanja Zakona po Duhu,ali vidljivo je da čovjek posjeduje silu npr.da izgradi kuću,da stvori svoj biznis,da zagorčava drugome život,ali i da pojedini čak i guraju da u toj istoj sili,bez pokoravanja ikome,i ne mjenjajući vlastitog sebe,drže Zakon po slovu i smatraju da su dostigli nešto,Gledajući sa strane pravednika jasno kažeš da farizeji uopće nisu držali Zakon,ali upitavši mnoge izgubljene Izraelce tog vremena, farizeji su ipak bili primjer kako se po Zakonu živi(nažalost na vlastitu propast),a tako je i danas tko je god pod upravom "ljudskofarizejskoj" i kojoj se pokorava.To sam mislio reći,ostalo sam vjerujem primio i razumio.Pozdrav brate.

Molim za vaše mišljenje o slijedećem pitanju.Po vašem razumjevanju, da li su Isusovi najbliži učenici,apostoli,bili spemni za Kraljevstvo Božje,prije pedesetnice?(Znajući za njihove rasprave i takmičenja,za njihov kukavičluk i nevjeru.)Da li je pedesetnica bila presudna za duhovne kvalifikacije koju su primili,a u svezi baštinjenje Kraljevstva Božijeg?

maurico (citat):Molim za vaše mišljenje o slijedećem pitanju.Po vašem razumjevanju, da li su Isusovi najbliži učenici,apostoli,bili spemni za Kraljevstvo Božje,prije pedesetnice?(Znajući za njihove rasprave i takmičenja,za njihov kukavičluk i nevjeru.)Da li je pedesetnica bila presudna za duhovne kvalifikacije koju su primili,a u svezi baštinjenje Kraljevstva Božijeg?

To je individualno. Uopšteno, čim su prihvatili Isusa za Gospoda i Spasitelja, bili su spremni za Božje carstvo.
Djelovanje Duha Božjeg na njih se ne može podijeliti na period prije i posle Pedesetnice. To je vrlo važno da se razumije.
Primanje posebne sile Duha na Pedesetnici prije svega je bilo potrebno zbog Božjeg djela, jer tako mala grupa ljudi morala je dobiti silu da bi imalo uspjeha ono što su osuđivali i Jevreji i neznabošci. Posebni darovi Duha se daju na korist Božjeg djela, jer oni za izgradnju karaktera nijesu bitni.
Davanja posebne sile Duha tom prilikom nije bila nikakva garancija njihove dalje nepogrešivosti i trajne kvalifikovanosti za Božje carstvo.

Baš ti hvala Pavle na odgovoru.Ja sam ih(apostole) dosad u sebi osuđivao,pogotovo radi kukavičluka i nevjere što nisu bili blizu Gospoda u času Njegovog stradanja i u času Njegove smrti,i ozbiljno sam mislio da su bili daleko od spasenja,dok su po pedesetnici doživjeli promjenjen karakter i bili spašeni 100%.Tvojim odgovorom vidim da sam bio daleko od istine.Hvala.

maurico (citat):Molim za vaše mišljenje o slijedećem pitanju.Po vašem razumjevanju, da li su Isusovi najbliži učenici,apostoli,bili spemni za Kraljevstvo Božje,prije pedesetnice?(Znajući za njihove rasprave i takmičenja,za njihov kukavičluk i nevjeru.)Da li je pedesetnica bila presudna za duhovne kvalifikacije koju su primili,a u svezi baštinjenje Kraljevstva Božijeg?

Odlično pitanje brate Mauricio. Kada uzmemo sve u obzir učenici nikako nisu bili spremni za Kraljevstvo nebesko. Prvo jer nisu uopće razumijeli prirodu Kraljevstva koje je uspostavljeno Isusovom smrću, iako im je Isus o tome neprestano pričao, a drugo jer se njihov pravi (sebični) karakter tek razotkrio kada su u Gecemaniji izdali i napustili Krista. Jedine tri osobe koje su prilikom Isusovog mučenja, raspeća i smrti na križu povjerovali da je On 100% Božji Sin i Spasitelj i to prihvatili vjerom su bili Šimun iz Kirine, Razbojnik na križu i Rimski kapetan. Učenici su tek na pravi način počeli shvaćati Isusovu misiju kada su se susreli sa uskrslim Kristom. Od Isusove smrti do pedesetnice oni su prolazili proces istinskog pokajanja i priznanja grijeha. Na pedesetnicu je nastupilo novorođenje i postali su dio Božjeg carstva, a samim time i krenuli u misiju širenja tog Carstva.

Mato T (citat):

maurico (citat):Molim za vaše mišljenje o slijedećem pitanju.Po vašem razumjevanju, da li su Isusovi najbliži učenici,apostoli,bili spemni za Kraljevstvo Božje,prije pedesetnice?(Znajući za njihove rasprave i takmičenja,za njihov kukavičluk i nevjeru.)Da li je pedesetnica bila presudna za duhovne kvalifikacije koju su primili,a u svezi baštinjenje Kraljevstva Božijeg?

Odlično pitanje brate Mauricio. Kada uzmemo sve u obzir učenici nikako nisu bili spremni za Kraljevstvo nebesko. Prvo jer nisu uopće razumijeli prirodu Kraljevstva koje je uspostavljeno Isusovom smrću, iako im je Isus o tome neprestano pričao, a drugo jer se njihov pravi (sebični) karakter tek razotkrio kada su u Gecemaniji izdali i napustili Krista. Jedine tri osobe koje su prilikom Isusovog mučenja, raspeća i smrti na križu povjerovali da je On 100% Božji Sin i Spasitelj i to prihvatili vjerom su bili Šimun iz Kirine, Razbojnik na križu i Rimski kapetan. Učenici su tek na pravi način počeli shvaćati Isusovu misiju kada su se susreli sa uskrslim Kristom. Od Isusove smrti do pedesetnice oni su prolazili proces istinskog pokajanja i priznanja grijeha. Na pedesetnicu je nastupilo novorođenje i postali su dio Božjeg carstva, a samim time i krenuli u misiju širenja tog Carstva.

U mnogo slučajeva pametniji si kad ništa ne komentarišeš, ali do tebe je šta ćeš s tim.

PavleS (citat):

Mato T (citat):

maurico (citat):Molim za vaše mišljenje o slijedećem pitanju.Po vašem razumjevanju, da li su Isusovi najbliži učenici,apostoli,bili spemni za Kraljevstvo Božje,prije pedesetnice?(Znajući za njihove rasprave i takmičenja,za njihov kukavičluk i nevjeru.)Da li je pedesetnica bila presudna za duhovne kvalifikacije koju su primili,a u svezi baštinjenje Kraljevstva Božijeg?

Odlično pitanje brate Mauricio. Kada uzmemo sve u obzir učenici nikako nisu bili spremni za Kraljevstvo nebesko. Prvo jer nisu uopće razumijeli prirodu Kraljevstva koje je uspostavljeno Isusovom smrću, iako im je Isus o tome neprestano pričao, a drugo jer se njihov pravi (sebični) karakter tek razotkrio kada su u Gecemaniji izdali i napustili Krista. Jedine tri osobe koje su prilikom Isusovog mučenja, raspeća i smrti na križu povjerovali da je On 100% Božji Sin i Spasitelj i to prihvatili vjerom su bili Šimun iz Kirine, Razbojnik na križu i Rimski kapetan. Učenici su tek na pravi način počeli shvaćati Isusovu misiju kada su se susreli sa uskrslim Kristom. Od Isusove smrti do pedesetnice oni su prolazili proces istinskog pokajanja i priznanja grijeha. Na pedesetnicu je nastupilo novorođenje i postali su dio Božjeg carstva, a samim time i krenuli u misiju širenja tog Carstva.

U mnogo slučajeva pametniji si kad ništa ne komentarišeš, ali do tebe je šta ćeš s tim.

Naravno da je do mene. Do tebe je da mi potkrijepiš svoj subjektivni dojam da je moj komentar glup

Mato T (citat):

PavleS (citat):

Mato T (citat):

maurico (citat):Molim za vaše mišljenje o slijedećem pitanju.Po vašem razumjevanju, da li su Isusovi najbliži učenici,apostoli,bili spemni za Kraljevstvo Božje,prije pedesetnice?(Znajući za njihove rasprave i takmičenja,za njihov kukavičluk i nevjeru.)Da li je pedesetnica bila presudna za duhovne kvalifikacije koju su primili,a u svezi baštinjenje Kraljevstva Božijeg?

Odlično pitanje brate Mauricio. Kada uzmemo sve u obzir učenici nikako nisu bili spremni za Kraljevstvo nebesko. Prvo jer nisu uopće razumijeli prirodu Kraljevstva koje je uspostavljeno Isusovom smrću, iako im je Isus o tome neprestano pričao, a drugo jer se njihov pravi (sebični) karakter tek razotkrio kada su u Gecemaniji izdali i napustili Krista. Jedine tri osobe koje su prilikom Isusovog mučenja, raspeća i smrti na križu povjerovali da je On 100% Božji Sin i Spasitelj i to prihvatili vjerom su bili Šimun iz Kirine, Razbojnik na križu i Rimski kapetan. Učenici su tek na pravi način počeli shvaćati Isusovu misiju kada su se susreli sa uskrslim Kristom. Od Isusove smrti do pedesetnice oni su prolazili proces istinskog pokajanja i priznanja grijeha. Na pedesetnicu je nastupilo novorođenje i postali su dio Božjeg carstva, a samim time i krenuli u misiju širenja tog Carstva.

U mnogo slučajeva pametniji si kad ništa ne komentarišeš, ali do tebe je šta ćeš s tim.

Naravno da je do mene. Do tebe je da mi potkrijepiš svoj subjektivni dojam da je moj komentar glup

Jel čitaš ti kada Bibliju? Imaš izjave Petra da vjeruje da je Isus Sin Božji, imaš zapise o tome kako su apostoli za Isusovog života radili Božjom silom, izgonili zloduhe, liječili, propovijedali, sam Isus im je to naložio da rade i dao im silu. Sjeti se da ga je dobar dio njegovih sljedbenika napustio jer im je njegovo učenje bilo preteško. 12 apostola to ne bi moglo raditi da mu nisu vjerovali, jer opet imamo zapise da u svom kraju nije napravio mnogo čuda zbog nevjere naroda. Znači morali su vjerovati u njega da bi dobili tu silu. Oni samo nisu do kraja shvaćali njegovu misiju na Zemlji, ali daleko od toga da nisu vjerovali da je on Mesija. Otkuda ti vadiš ovakva tumačenja?

Brat Mato T čita Pismo i izvlači jedinstvene 'kreativne' ideje , koje bi bolje bilo da zadrži za sebe , nego da druge zarazi sa tim .

Vlatko (citat):
Jel čitaš ti kada Bibliju?

Moram ti biti iskren. Ja ne čitam više Bibliju, ja je proučavam   . Faza čitanja je odavno završila, a u toj fazi sam je sigurno 10-15 puta pročitao cijelu

Vlatko (citat):
Imaš izjave Petra da vjeruje da je Isus Sin Božji, imaš zapise o tome kako su apostoli za Isusovog života radili Božjom silom, izgonili zloduhe, liječili, propovijedali, sam Isus im je to naložio da rade i dao im silu. Sjeti se da ga je dobar dio njegovih sljedbenika napustio jer im je njegovo učenje bilo preteško. 12 apostola to ne bi moglo raditi da mu nisu vjerovali, jer opet imamo zapise da u svom kraju nije napravio mnogo čuda zbog nevjere naroda. Znači morali su vjerovati u njega da bi dobili tu silu. Oni samo nisu do kraja shvaćali njegovu misiju na Zemlji, ali daleko od toga da nisu vjerovali da je on Mesija. Otkuda ti vadiš ovakva tumačenja?

Lijepo si ti to sve uočio, ali si zaboravio najbitniju stvar   . Kakvog Isusa su apostoli prihvatili u svojoj glavi? Oni su u svojoj glavi prihvatili legalističkog Isusa. Isusa koji je došao da uspostavi zemaljsko carstvo u kojem če oni biti glavne kolovođe (ministri). Sjeti se neprestanih njihovih ispada sebičnosti i priča tko je najveći. Najveća rasprava o tome vodila se za samu Pashu, netom prije nego što je njihov Spasitelj trebao biti predan da se ubije. Dali ti misliš da su oni ovako sebični biti spremni za Božje carstvo   ? Ako ti tako misliš neka ti bude, ali ja ti kažem da je to nemoguće. Oni su u takvom stanju bili spremni dati svoj život za legalističkog Isusa, za Isusa koji će ispunjavati njihove sebične želje. Mnogi danas su spremni dati svoj život za legalističkog Isusa, ali dali je to ono što Bog hoće. Što se desilo kada je njihova ideja o legalističkom Isusu pala u vodu, kad se Isus predao razbojnicima? Pobjegli su ko zečevi i izdali Ga. Zašto su to učinili? Zato što su SEBIČNI. Vjeruj mi da sve što izjavim ima čvrstu Biblijsku podlogu, zato te molim da ne istrčavaš. EGW u svojoj knjizi Čežnja Vjekova ovo objašnjava u detalje, pa ti može puno pomoći da uz pravo proučavanje Biblije shvatiš biblijsku poruku na pravi način. Bježanje i izdaja Isusa ima direktno veze sa potpunim predanjem Bogu, a na to pitanje ću detaljno uskoro odgovoriti sestri Piti kojoj sam ostao dužan, pa neka se još malo strpi   .

Poštovana bračo i pratitelji foruma,pitanje o duhovnoj poziciji apostola prije uskrsnuća a svakako prije pedesetnice,postavio sam i zbog stiha Otkr.21:8.
Naime,jako dobro znamo da su Isusovi učenici ostavili sve životno(ovosvjetsko)Njega radi,istodobno tvrdimo i znamo da nisu bili izopačeni,ubice,bludnici,vračari,idolopoklonici,lažljivci,i da su imali vjeru to isto znamo, ali dokad,dotad dok Gospodin nije uhvaćen,dok je vršena tortura nad njim,dok nije postradao a neki su bili nevjerni čak i kad su Ga uskrslog sreli,razvidno je da su naknadno skoro svi,radi vjere Gospodinove dali svoje živote.
Istina je da su u jednom kriznom trenutku izgubili povjerenje u Krista a znamo da tko izgubi vjeru automatski postaje kukavica(strašljivac),a 21.poglavlje 8 stih Otkrivenja navodi da je takav karakter(kukavički)nedostojan Kraljevstva Božjeg,jer tko posjeduje spasonosnu vjeru taj sigurno ne strepi pred čovjekom,kraljem, močnikom,papom ili bilo kojom silom (jadnim stvorenjem).Eto,to mi je sve bilo zamršeno pa sam stoga i tražio komentare od brače.