BIBLIJA - NOVI REVIDIRANI PREVOD

Enoh (citat):E izvini sto sam dosadan,nadam se da ne zameras,samo trazim istinu.Gledam predavanje Waltera Veitha-Menjanje reci i vidim da on uporedjuje razne prevode Biblije sa prevodom kinga Jamesa,pa mi palo napamet da skinem tu Bibliju i da uporedjujem sa ovim novim prevodom,zanima me tvoje misljenje?Hvala.

PavleS (citat):Interesantna je poslednja korekcija teksta koju smo uradili u Efescima poslanici 6:12 iz koje se jasno vidi kakvo je apostol Pavle imao shvatanje o demonskim silama, da ih je vidio kao kosmičku bandu koja vrši stvarnu upravu nad pobunjenim svijetom.

Vlatko (citat):

PavleS (citat):Interesantna je poslednja korekcija teksta koju smo uradili u Efescima poslanici 6:12 iz koje se jasno vidi kakvo je apostol Pavle imao shvatanje o demonskim silama, da ih je vidio kao kosmičku bandu koja vrši stvarnu upravu nad pobunjenim svijetom.

Koliko oholost moraš imati da počenš "KORIGIRATI" Bibliju?

"iz koje se jasno vidi kakvo je apostol Pavle imao shvatanje o demonskim silama, da ih je vidio kao kosmičku bandu koja vrši stvarnu upravu nad pobunjenim svijetom."

Ovo je tipičan Miroljubiov stil i baš me zanima što je još "korigirao" u svom stilu. Božja Crkva postoji i to nije sporno, na ovom svijetu sporno je što je ona, oko toga se lome koplja.

Enoh (citat):Da li su sada sve greske u prevodu ispravljene?

ocky (citat):Da li mi mozete reci ko je prevodio NRP Biblije, tj. da li je koriscen i neki prevod kao osnova ili ste prevodili iznova celu Bibliju?
I da li ce taj prevod Biblije izaci u stampu, i ako izlazi, kada?
Zahvaljujem!

PavleS (citat):Biblija - Novi revidirani prevod - definitivno ide u štampu.
Na kraju smo postavili još jedan kraći dodatak "Zašto Stari i Novi zavjet?" iz razloga što je razumijevanje te podjele veoma izopačeno.

Vlatko (citat):

PavleS (citat):Biblija - Novi revidirani prevod - definitivno ide u štampu.
Na kraju smo postavili još jedan kraći dodatak "Zašto Stari i Novi zavjet?" iz razloga što je razumijevanje te podjele veoma izopačeno.

Kad će digitalna izdanja (epub i ostala), zato vam ne trebaju sponzori?

ZAŠTO STARI I NOVI ZAVJET?

Šta predstavljaju Stari i Novi zavjet, zašto su odvojeni i u kom smislu je jedan „stari” a drugi „novi”?
Prvo treba razmotriti ovo pitanje sa stanovišta kompilovanja spisa u kanone.
Bog je pokrenuo vjerne ljude koji su objedinili drevne spise prepoznate kao otkrivenje Božje volje i planova čovjeku u kanon poznat pod imenom Stari zavjet ili Tanah na hebrejskom, koji čine tri glavne cjeline: Tora (5 Mojsijevih knjiga), Nevim (rani i kasni proroci) i Ketuvim (spisi).
Isti Bog je nadahnuo pisce koji su, u neuporedivo težim okolnostima, kompilovali istorijsko svjedočanstvo o Mesiji - Isusu Hristu, koji je obavio misiju spasenja čovječanstva, a čiji je dolazak najavljivan u Starom zavjetu.
Osim svjedočanstava o Isusu Hristu, nadahniti pisci su kompilovali i druge teološke pouke i proročanstva prepoznata kao Božje otkrivenje. Ovaj kanon je poznat pod imenom Novi zavjet.
Kako su stari čuvari Božje Riječi (Jevreji) većinski odbili da prihvate istinu u Hristu, a kasnija hrišćanska zajednica se sve više distancirala od korjena vjere, to je došlo do neprirodnog odvajanja dva saveza, istorijski gledano.
Dakle, vjernici su prepoznali i priznali Božji autoritet u određenim spisima i oformili kanon Biblije podijeljen na Stari i Novi zavjet, ali to nipošto ne znači da bilo koja vjerska organizacija ili crkva polažu autorsko pravo nad Biblijom.
Ono u čemu se slažu svi ozbiljni proučavaoci Biblije je neophodnost postojanja oba kanona za njeno ispravno razumijevanje, jer se u suprotnom otvara prostor za manipulaciju sa ljudima.
Drugi i mnogo bitniji aspekt je pitanje Božjeg saveza.
Prema Bibliji, još prije stvaranja svijeta i našeg univerzuma, Otac i Sin su se u nebeskom savjetu međusobno zavjetovali da će Sin (Isus Hrist), ukoliko se stvorena moralna bića alternativno odluče da ne ostanu odani Bogu i padnu u grijeh, zauzeti mjesto grešnika i ponijeti njegovu zakonsku krivicu i smrtnu kaznu, kako bi čovjek dobio oproštenje i još jednu šansu za život (Efescima 1:4-7; 1. Jovanova 2:2; Jovan 3:16). Taj plan spasenja aktiviran je odmah nakon pada čovjeka u grijeh (vidi 1. Mojsijeva 3. glava).
Dakle, Bog je našim praroditeljima obećao Spasitelja od grijeha i smrti, a do Njegovog dolaska uspostavio uslove saveza ili zavjeta kroz vjeru u obećanog Spasitelja, koja se imala praktikovati obrednim sistemom životinjskih žrtava, prinosa i praznika. Cilj ovakovog praktikovanja vjere je bilo tipsko (simbolično) prikazivanje budućeg Spasitelja, plana spasenja i neprekidna potreba za pokajanjem i oproštenjem radi održavanja živog odnosa sa Bogom.
Taj savez Boga i čovjeka potvrđen je krvlju nevinih životinja (2. Mojsijeva 24,3-8), ali je suština bila vjera u budućeg Spasitelja, stvarne Žrtve koja je prinesena za spasenje čovjeka jednom zauvijek (Jevrejima 9. glava).
Mnogo vjekova kasnije, Hristovim rođenjem, životom, smrću i vaskrsenjem Božji savez sa ljudima je upotpunjen i zato se naziva novi savez ili zavjet, jer više nije zasnovan na krvlju životinja, već na Hristovoj krvi. Pogled vjere više nije na budućeg Spasitelja na kog su ukazivali obredi, kao što je to bilo u starozavjetno vrijeme, već vjera u Spasitelja koji je u realnosti obavio misiju spasenja čovjeka. Hristov dolazak na zemlju ispunio je starozavjetni obredni sistem. Sveštenička služba okončana je u velikom Antitipu – ispunjenju simbolike (Danilo 9,27; Efescima 2,15; Kološanima 2,16-17), jer je Hrist nakon svog vaskrsenja otpočeo novu fazu plana spasenja ili stvarnu provosvešteničku službu u nebeskoj Svetinji (vidi Jevrejima poslanicu), što od tada nadalje isključuje sve navodne čovjekove posrednike pred Bogom u vidu zemaljskog sveštenstva ili drugih entiteta (1. Timoteju 2,5; Jevrejima 4,14-16).
Blagoslovi saveza sa Bogom zasnivaju se na Božjoj milosti u opraštanju grijeha i obećanju vječnog života, ali Bog ne može ni u najmanjoj mjeri omalovažiti ili preinačiti svoj Zakon, koji je izraz Njegovog karaktera, tako da su uslovi pod kojima se opraštaju grijesi i nasleđuje vječni život uvijek isti, a to je vjera u Spasitelja – Isusa Hrista (Jovan 3:16, 11:25; Rimljanima 10:9). Čovjek svojim životom i ponašanjem pokazuje da li ima pravu vjeru, odnosno da li poštuje Božje uslove ili ne (Jovan 14,15; 1. Jovanova 5,3; Matej 6,8; Jeremija 9,24; 5. Mojsijeva 11,1).
Kao što možemo zaključiti, postoji jedan savez ili zavjet između Boga i grešnog čovjeka, a termini „stari” i „novi” označavaju faze plana spasenja i uslove ulaska u savez sa Bogom. Nije, dakle, jedan dio knjiga iz Biblije zastario (Stari zavjet), da bi bio zamijenjen novim kanonom, već Plan spasenja teče linearno i mi ga trebamo pratiti vjerom, umjesto održavanja statusa kvo (kao što je insistiranje na starom savezu zasnovanom na obrednoj službi) ili, još gore, negiranja i omalovažavanja njegovih određenih faza ili samog Božjeg Zakona (problem tzv. hrišćanskog svijeta).
Shodno tome, biblijski vjernici ne prave podjele niti proklamuju drugačija Božja mjerila i uslove spasenja za različita vremenska razdoblja ili grupacije ljudi, već knjige Starog i Novog zavjeta smatraju autentičnim i podjednako važnim Božjim otkrivenjem za čovjeka.