BIBLIJSKA TIPOLOGIJA

Krećemo sa proučavanjem tipologije.
Zasebni članci biće objavljivani na sajtu IRI.

Uvod u tipologiju

Nakon uvoda, ide prva tematska cjelina kojoj ćemo se opet vraćati u nastavku zbog dodatnih detalja:

KRVNE ŽRTVE

Ovo bi praktično moglo ići dan za danom, ali vjerovatno neće tako brzo zbog drugih obaveza.

Istorija zemaljske svetinje

Nakon ovoga prelazimo na vrlo duboko i ozbiljno proučavanje.
Oni koji prate, obavezno da čitaju Uvod u tipologiju, jer je to jako važno.

Idemo dalje sa tipologijom tempom koji teško da bi izdržao i najpoznatiji ruski teolog Aleksandar Aca Medvedev.
Vrijeme se stabilizovalo i nema više vrućina pa se može.

Sveštenici Gospodnji

Od hrišćana se mogu čuti razne teorije vezano za Hristovu ulogu preuzimanja i čišćenja ljudskih grijeha i stoga ne bi bilo loše pojasniti neke stvari ovdje ukratko.

Šta se dešava kada čovjek iskreno prizna grijehe vjerom gledajući na Hrista kao svog Zastupnika i Spasitelja?

Tipologija koja ukazuje na realnost: Priznati grijesi ispovijedani su na glavu životinjske žrtve čiju je krv Prvosveštenik prenosio u Svetinji. Ti grijesi su čišćeni za vrijeme Prvosveštenikove službe u Svetinji nad svetinjama. Prvosveštenik je potom te grijehe ispovijedao na glavu jarca koji je odvođen u pustinju.

Realnost na koju je ukazivala tipologija: Izvještaj o priznatim grijesima se evidentira u Svetinji kako bi jednog dana bili očišćeni kada slučaj tog čovjeka dođe na red u Hristovoj službi u Svetinji nad svetinjama. Hrist kao Prvosveštenik je priznate i pokajane grijehe preuzeo na Sebe i ponio u Svetinju. Hrist je sada u Svetinji nad svetinjama, počevši od 1844. godine, što znači da je proces očišćenja grijeha koje je ponio počeo, kada je i dalje omogućeno priznanje grijeha koji treba da budu očišćeni. Nakon očišćenja svih pokajanih grijeha, što će biti rezultat Božje natprirodne intervencije, Hrist kao Prvosveštenik će te grijehe prenijeti na Sotonu, kao začetnika grijeha.

Da li je transfer grijeha sa grešnika na Hrista i na kraju sa Hrista na Sotonu simboličan ili realan? Ovo pitanje kod mnogih hrišćana nije do kraja razriješeno.
Da li je Hrist realno preuzeo sve grijehe čovječanstva na sebe kada je patio u Getsimaniji i Golgoti prilikom čega se Bog odvojio od Njega i ostavio Ga? Ili ima neko drugo objašnjenje?

Ako je Hrist preuzeo sve naše grijehe, kako ih je On to preuzeo, na koji način? Da li prenošenjem svih grijeha u Njegov um kako bi ih mogao prenijeti u Svetinju i potom kasnije očistiti, zbog čega je Njegov um u Getsimaniji i Golgoti bio opterećen krivicom i odvojen od Boga? Ili možda nekim drugim mehanizmom se dešava taj transfer grijeha. Tipologija zaista govori o transferu grijeha sa grešnika na glavu jagnjeta. Ali neko će reći da je to samo simbolika jer je nemoguće da svi grijesu budu preneseni u Njegov um.

Ili je Hrist, kako se to može čuti od nekih hrišćana, platio cijenu za naše grijehe, učinjen je grijehom zbog nas odvajanjem od Boga kao najteže posljedice koja može nekoga zadesiti, a preuzimanje grijeha na sebe je neka vrsta simbolike koja samo ukazuje na evidentiranje tih grijeha u Svetinju koje će Hrist kasnije očistiti, jer je navodno nemoguće da Hrist preuzme grijehe na sebe u smislu "transfera u njegov um" kako to ukazuje tipologija?

Namjerno sam ova pitanja na ovaj način postavio. Sve ovo što sam napisao povlači za sobom i pitanje kada su na Hrista prenijeti grijesi, u Getsimaniji ili na Golgoti? Odnosno kada se Bog odvojio od Hrista i načinio Ga grijehom radi nas?

Mislim da smo u IRI-ju i ova pitanja solidno pokrili (kroz naše knjige i članke), ali nije loše da se dodatno raspravi i objasni.

Zdravko Vučinić (citat):Od hrišćana se mogu čuti razne teorije vezano za Hristovu ulogu preuzimanja i čišćenja ljudskih grijeha i stoga ne bi bilo loše pojasniti neke stvari ovdje ukratko.

Šta se dešava kada čovjek iskreno prizna grijehe vjerom gledajući na Hrista kao svog Zastupnika i Spasitelja?

Tipologija koja ukazuje na realnost: Priznati grijesi ispovijedani su na glavu životinjske žrtve čiju je krv Prvosveštenik prenosio u Svetinji. Ti grijesi su čišćeni za vrijeme Prvosveštenikove službe u Svetinji nad svetinjama. Prvosveštenik je potom te grijehe ispovijedao na glavu jarca koji je odvođen u pustinju.

Realnost na koju je ukazivala tipologija: Izvještaj o priznatim grijesima se evidentira u Svetinji kako bi jednog dana bili očišćeni kada slučaj tog čovjeka dođe na red u Hristovoj službi u Svetinji nad svetinjama. Hrist kao Prvosveštenik je priznate i pokajane grijehe preuzeo na Sebe i ponio u Svetinju. Hrist je sada u Svetinji nad svetinjama, počevši od 1844. godine, što znači da je proces očišćenja grijeha koje je ponio počeo, kada je i dalje omogućeno priznanje grijeha koji treba da budu očišćeni. Nakon očišćenja svih pokajanih grijeha, što će biti rezultat Božje natprirodne intervencije, Hrist kao Prvosveštenik će te grijehe prenijeti na Sotonu, kao začetnika grijeha.

Da li je transfer grijeha sa grešnika na Hrista i na kraju sa Hrista na Sotonu simboličan ili realan? Ovo pitanje kod mnogih hrišćana nije do kraja razriješeno.
Da li je Hrist realno preuzeo sve grijehe čovječanstva na sebe kada je patio u Getsimaniji i Golgoti prilikom čega se Bog odvojio od Njega i ostavio Ga? Ili ima neko drugo objašnjenje?

Ako je Hrist preuzeo sve naše grijehe, kako ih je On to preuzeo, na koji način? Da li prenošenjem svih grijeha u Njegov um kako bi ih mogao prenijeti u Svetinju i potom kasnije očistiti, zbog čega je Njegov um u Getsimaniji i Golgoti bio opterećen krivicom i odvojen od Boga? Ili možda nekim drugim mehanizmom se dešava taj transfer grijeha. Tipologija zaista govori o transferu grijeha sa grešnika na glavu jagnjeta. Ali neko će reći da je to samo simbolika jer je nemoguće da svi grijesu budu preneseni u Njegov um.  

Ili je Hrist, kako se to može čuti od nekih hrišćana, platio cijenu za naše grijehe, učinjen je grijehom zbog nas odvajanjem od Boga kao najteže posljedice koja može nekoga zadesiti, a preuzimanje grijeha na sebe je neka vrsta simbolike koja samo ukazuje na evidentiranje tih grijeha u Svetinju koje će Hrist kasnije očistiti, jer je navodno nemoguće da Hrist preuzme grijehe na sebe u smislu "transfera u njegov um" kako to ukazuje tipologija?

Namjerno sam ova pitanja na ovaj način postavio. Sve ovo što sam napisao povlači za sobom i pitanje kada su na Hrista prenijeti grijesi, u Getsimaniji ili na Golgoti? Odnosno kada se Bog odvojio od Hrista i načinio Ga grijehom radi nas?

Mislim da smo u IRI-ju i ova pitanja solidno pokrili (kroz naše knjige i članke), ali nije loše da se dodatno raspravi i objasni.

U kontekst svega što sam napisao postaviću i citat Elen Vajt:

„Pri pomisli na strašni karakter krivice ovog svijeta, Hristos je osjetio da se mora izdvojiti i ostati potpuno usamljen. Vojske mraka su imale zadatak da ponor grijeha prikažu što je moguće strašnijim i dubljim. U svojoj mržnji prema Bogu, u lažnom prikazivanju Njegovog karaktera, u ispoljavanju nepoštovanja i prezira prema Njegovim zakonima i Njegovoj vlasti, Sotona je učinio da bezakonje dopre do neba, a cilj mu je bio da plima bezakonja postane tako velika da iskupljenje ljudskog roda izgleda potpuno nemogućno, tako da Sin Božji kad pokuša da spase izgubljeni svijet bude potpuno skrhan prokletstvom grijeha. Djelujući veoma oprezno i smišljeno, neprijatelj je Hristu težinu prestupa prikazao tako velikom da Mu je to zadalo težak bol i On je osjetio da ne može ostati u neposrednoj prisutnosti ijednog ljudskog bića. On nije želio da čak ni Njegovi učenici budu svjedoci Njegove agonije dok je duboko razmišljao o bijedi i nesreći svijeta. Čak ni Njegovi najdraži i najprisniji učenici nisu smjeli da budu u društvu s Njim. Mač pravde je bio izvučen iz korica i gnjev Božji protiv bezakonja počivao je na čovjekovom Zamjeniku, Isusu Hristu, jedinorodnom od Oca.

U vrtu Getsimanije Hristos je patio umjesto čovjeka. Ljudska priroda Sina Božjeg kolebala se pred stravičnim užasom krivice grehovne, sve dok sa Njegovih blijedih i uzdrhtalih usana nije silom izmamila bolni vapaj: ‘Oče, ako je moguće da me mimoiđe čaša ova’, ali ako nema drugog puta za spasenje palog čovjeka onda ‘ne moja volja, nego Tvoja volja neka bude’. Ljudska priroda bi tada i presvisla pod užasom osjećanja grijeha da ga jedan anđeo s neba nije ohrabrio i ojačao da podnese agoniju.

Sila koja je dopustila da odmazda pravde padne na Hrista kao čovjekovog Zastupnika i Jemca podržavala je i održala ovog Stradalnika pod užasnim teretom gnjeva, koji je trebalo da se sruči na ovaj grešni svijet. Hristos je podnio patnje i pristao na kaznu smrti koja je bila izrečena prestupnicima Božjeg zakona.

Za nepokajane grešnike je zaista strašno da upadnu u ruke Boga živoga. To potvrđuje istorija o uništenju starog svijeta potopom, kao i zapis o ognjenoj kiši koja je pala sa neba i uništila bezbožne stanovnike Sodoma. Ali ipak to se nikad nije pokazalo do te mjere kao što je to bio slučaj u agoniji Hristovoj, kad je kao Sin Svemogućeg Boga, podnosio Njegov gnjev za grijeh roda ljudskoga. Kao posljedica grijeha i prestupanja Božjeg zakona, Getsimanski vrt je postao najistaknutije mjesto duševnih patnji za ovaj grešni svijet. Nema te tuge, bola ni agonije koji bi se mogli mjeriti sa onim što je podnio Sin Božji.“ (Elen Vajt, MS 35, 1855)[/quote]

Smatram da je značajan i sljedeći članak:
Tri dana i tri noći u srcu zemlje

Ako je Hrist preuzeo sve naše grijehe, kako ih je On to preuzeo, na koji način? Da li prenošenjem svih grijeha u Njegov um kako bi ih mogao prenijeti u Svetinju i potom kasnije očistiti, zbog čega je Njegov um u Getsimaniji i Golgoti bio opterećen krivicom i odvojen od Boga? Ili možda nekim drugim mehanizmom se dešava taj transfer grijeha.

Pitanja mehanizama kako se Hrist utjelovio ili kako se obavio transfer grijeha pokreću dokoni sektaši u potrazi za zabranjenim znanjem i senzacijama za svoju "pastvu". Mi nijesmo ni dužni ni pozvani da odgovaramo na sektaška naklapanja. Oni treba prvo da nauče osnovne stvari pa da se bave težim pitanjima. To je zdravi redosled.

Da je grijeh stvarno unešen u nebesku Svetinju, svjedoči i antitipsko čišćenje Svetinje. I sam Hrist je u bavljenju grijehom spolja na određeni način osknavljen pa se u tipskoj službi prvosveštenik na kraju obreda očišćenja morao okupati (to je pokriveno u zadnjem članku na IRI sajtu).
Osim toga, u Otkrivenju, u jednom od obećanja datih pobjednicima, stoji sledeće: "Napisaću na njemu ime mog Boga i ime grada mog Boga, novog Jerusalima koji silazi s neba od mog Boga, i moje novo ime." (3:12)
Ovo se može odnositi samo na "obnovljenog" Isusa nakon realizacije Plana spasenja, jer ne može ni On ostati jedini koji će vječno nositi patnju zbog grijeha. Može nositi neke znake raspeća kao vječnu uspomenu ali ne i teret grijeha, jer je to nakon ispunjenja Plana nepotrebno breme, koje ostaje uništeno zajedno sa Sotonom, demonima i nepokajanima zlima.

Što se tiče evidentiranja grijeha, za to postoje nebeski izvještaji i anđeli posmatrači kao svjedoci.

Da je grijeh stvarno unešen u nebesku Svetinju, svjedoči i antitipsko čišćenje Svetinje. I sam Hrist je u bavljenju grijehom spolja na određeni način osknavljen pa se u tipskoj službi prvosveštenik na kraju obreda očišćenja morao okupati (to je pokriveno u zadnjem članku na IRI sajtu).
Osim toga, u Otkrivenju, u jednom od obećanja datih pobjednicima, stoji sledeće: "Napisaću na njemu ime mog Boga i ime grada mog Boga, novog Jerusalima koji silazi s neba od mog Boga, i moje novo ime." (3:12)
Ovo se može odnositi samo na "obnovljenog" Isusa nakon realizacije Plana spasenja, jer ne može ni On ostati jedini koji će vječno nositi patnju zbog grijeha. Može nositi neke znake raspeća kao vječnu uspomenu ali ne i teret grijeha, jer je to nakon ispunjenja Plana nepotrebno breme, koje ostaje uništeno zajedno sa Sotonom, demonima i nepokajanima zlima.

Tako je, to je suština.
Transfer grijeha je realnost a ne fikcija, a mehanizmi nama ne moraju biti poznati u potpunosti. Ali to što ne znamo mehanizme to ne znači da Hrist stvarno nije ponio grijehe i da je to neka vrsta simbolike. U tipologiji su grijesi u Svetinju unošeni kroz žrtvu (preko krvi žrtve a u nekim slučajevima je sveštenik jeo meso žrtve itd) a u realnosti to znači kroz Hrista. Tom prilikom Hrist jeste na neki način oskrnavljen, a to ne bi bilo moguće da stvarno nije ponio naše grijehe kao što Biblija kaže.

Ako nije realnost, onda je gluma. To je prosta logika.
Tako je hacerima zbog "trojstva" Isus postao glumac.

Što se tiče pitanja grijeha, planirana je zasebna tema samo o tome, prikaz kroz obredni sistem uglavnom.

Iza ovog zadnjeg članka slijedi sažeti osvrt na praznike i vremenske odrednice Plana spasenja, onda Proljećni i jesenji praznici u zasebnim temema opšrinije, i napokon detaljisanje o različitim obredima, grijesima, njihovoj težini i tretmanu. Na kraju će biti riječi o ostalim uredbama.
To je grubi koncept do kraja proučavanja o tipologiji.

PavleS (citat):Ako nije realnost, onda je gluma. To je prosta logika.
Tako je hacerima zbog "trojstva" Isus postao glumac.

Što se tiče pitanja grijeha, planirana je zasebna tema samo o tome, prikaz kroz obredni sistem uglavnom.

Iza ovog zadnjeg članka slijedi sažeti osvrt na praznike i vremenske odrednice Plana spasenja, onda Proljećni i jesenji praznici u zasebnim temema opšrinije, i napokon detaljisanje o različitim obredima, grijesima, njihovoj težini i tretmanu. Na kraju će biti riječi o ostalim uredbama.
To je grubi koncept do kraja proučavanja o tipologiji.

Zaboravio sam još da kažem da ćemo morati obuhvati i tipologiju plemena. Iz te tipologije se može lako vidjeti šta predstavljaju 144.000 (12x12.000), kao što se recimo može vidjeti iz proučavanja prorečenog religijskog otpada kako tačno Biblija tretira i naziva ustanovu koja vjekovima slovi kao crkva, a za kojom se pomamiše da joj se udobre postavljajući teze o "sedam istorijskih crkava", "poslednjoj crkvi" i sl. Kad se bude radila tipologija plemena odnosno nasleđa Božjeg Izraela, moraće se i ovo kratko pokriti.

PavleS (citat):Obredi i praznici kao odrednice Plana spasenja

Ovaj članak je malo duži, jer je neke stvari oko vremenskih proročanstava trebalo pojasniti iz konteksta datog u Bibliji.
Da bi se razumio opseg 2300 dana (godina), takođe se morao uzeti u obzir i period dominacije "Malog roga", jer se Danilovo pitanje upravo na to odnosilo.

Na žalost, danas ima mnogo adventista koji su potpuno raspamećeni po pitanju ovih proročanstava i naučeni da se to odnosi na kraj vremena.
Naša namjera je da se na sažet i jasan način pokaže da se SVA BITNA VREMENSKA PROROČANSTVA, posebno dva pomenuta u ovom članku (2300 dana i 70 sedmica) mogu TUMAČITI I RAZUMJETI ISKLJUČIVO NA JEDAN NAČIN (metodom istoricizma). Sve ostalo je pranje mozga.

Polako Pavle, moze li jedan dan pauze sa tekstovima da postignem sve ovo   ?
Ovo sam htjela da pitam, vidim da je Gospod dao precizna uputstva kako sto da se napravi, tako i za kovceg zavjeta. E sad, da li su dva andjela koja stoje sa strane na poklopcu kovcega zavjeta stvarni materijalizovani, da tako kazem, fizicki izgled andjela ?

Jovana (citat):Polako Pavle, moze li jedan dan pauze sa tekstovima da postignem sve ovo   ?
Ovo sam htjela da pitam, vidim da je Gospod dao precizna uputstva kako sto da se napravi, tako i za kovceg zavjeta. E sad, da li su dva andjela koja stoje sa strane na poklopcu kovcega zavjeta stvarni materijalizovani, da tako kazem, fizicki izgled andjela ?

To se lagano proučava, ne treba žuriti.
Bog je dao detalje za sve, pa i za anđele. Naravno da to nije slučajno jer anđeli kod Kovčega su predstavljali anđele najvišeg reda kod Božjeg prestola, heruvime i serafime. To je bio samo model jer uz Kovčeg se nije mogao napraviti anđeo u prirodnoj veličini.

Nije slučajno što je serijal članaka o tipologiji započet na našem sajtu što će na kraju rezultirati knjigom koja će, očekujem, biti objavljena na jesen. U pitanju su veoma značajne stvari iz najmanje dva aspekta: da se ojača vjera u Boga, Njegovu Riječ i sve ono što je On obećao, kao i da se razumije vrijeme u kojem danas živimo, a to je antitipski Dan pomirenja, ali u smislu obaveza i odgovornosti pred Bogom u vezi rješavanje naše vječne sudbine. U nastavku serijala biće još zanimljivih informacija i objašnjenja itd.

PavleS (citat):Proljećni praznici

Pavle bilo bi zanimljivo rastumačiti tipologiju obreda na praznik Sedmica. Zanimljiv je onaj dio kada svećenik prinosi dva janjeta kao žrtvu zajednišva s dva ukvasana kruha od prvina kao obrtni prinos pred Gospodom.
Mogli bi reći da ova dva janjeta kao žrtva zajedništva predstavljaju u antitipu Isusa koji je stradao za jevreje i nejevreje, a da ovi kvasni kruhovi od prvina predstavljaju jevreje i nejevreje koji će prvi primiti rani dažd (Duha Svetog) te otpočeti službu širenja radosne vijesti cijelom svijetu.

Možda si ovo negdje kasnije rastumačio, ali nisam pročitao još sve tekstove, a ovo mi zapelo za oko!

Mato T (citat):

PavleS (citat):Proljećni praznici

Pavle bilo bi zanimljivo rastumačiti tipologiju obreda na praznik Sedmica. Zanimljiv je onaj dio kada svećenik prinosi dva janjeta kao žrtvu zajednišva s dva ukvasana kruha od prvina kao obrtni prinos pred Gospodom.
Mogli bi reći da ova dva janjeta kao žrtva zajedništva predstavljaju u antitipu Isusa koji je stradao za jevreje i nejevreje, a da ovi kvasni kruhovi od prvina predstavljaju jevreje i nejevreje koji će prvi primiti rani dažd (Duha Svetog) te otpočeti službu širenja radosne vijesti cijelom svijetu.

Možda si ovo negdje kasnije rastumačio, ali nisam pročitao još sve tekstove, a ovo mi zapelo za oko!

Hvala na sugestiji.
Sada je na redu tipologija 12 plemena (još nijesam siguran da li u jednom ili dva poglavlja), a nakon toga kao završno poglavlje ide Rana i pozna kiša. Kiša a ne "dažd", nema nikakve potrebe da koristimo arhaične izraze koji mogu samo zbuniti ili donekle sablazniti nekog ko se tek uči teologiji.
Inače, podjela na Jevreje i hrišćane iz drugih naroda je praktično vještačka, politička, pseudo vjerska, kako god, jer naravno glavna kvalifikacija Božjeg naroda je duhovna pripadnost. To se možda najbolje vidi u kontinuitetu koji pravi 12. glava Otkrivenja.