DANILO I OTKRIVENJE

Čitam u adventističkoj Biblijskoj pouci za ovo tromjesečje kako je "sedam duhova" u biti Sveti Duh. Ivan tu navodi prvo Boga Oca zatim tih 7 duhova pred Njegovim prijestoljem i onda Krista. I sad u pouci je to njima ko dokaz za trojstvo? Kakvo je tvoje mišljenje o tome? Tko su tih 7 duhova? Imam svoj mišljenje, ali zanima me tvoje. U tvojoj knjizi o Otkrivenju nisi se bavio tim stihom koliko sam pročitao na početku knjige?
Hvala unaprijed na odgovoru!

kadosh777 (citat):Čitam u adventističkoj Biblijskoj pouci za ovo tromjesečje kako je "sedam duhova" u biti Sveti Duh. Ivan tu navodi prvo Boga Oca zatim tih 7 duhova pred Njegovim prijestoljem i onda Krista. I sad u pouci je to njima ko dokaz za trojstvo? Kakvo je tvoje mišljenje o tome? Tko su tih 7 duhova? Imam svoj mišljenje, ali zanima me tvoje. U tvojoj knjizi o Otkrivenju nisi se bavio tim stihom koliko sam pročitao na početku knjige?
Hvala unaprijed na odgovoru!

To je klasično protestantsko tumačenje teologa koji vjeruju da je Sveti Duh zasebna ličnost a ta sedmica njegova sedmostruka manifestacija. Haceri su se utopili u mainstream "hrišćanstvo".

Za te duhove stoji u tekstu da su ispred prestola, što znači da su aktivni u direktnoj službi Bogu. (Sveti Duh kao ravnopravni suvječni bog bi valjda trebao da dijeli presto.) S obzirom da i od njih idu pozdravi na 7 skupština u Maloj Aziji, to podrazumijeva da sudjeluju u Planu spasenja vezano za stvari na zemlji. Za anđele se kaže da su službeni duhovi.

Na 33. stranici tvoje knjige Otkrivenje pod naslovom
"Sedam poruka pozvanima u Maloj Aziji kao razdoblja u hrišćanskoj istoriji?" ne slažeš se da su poruke crkvama opisi crkava u budućnosti, tj. do Kristovog dolaska. Ja osobno mislim da te poruke prvenstveno su imale za cilj ohrabrit vjernike tog vremena da je Krist sa njima i da brine o svakoj njihovoj potrebi i da se ne moraju bojati budućnosti jer On ima kontrolu nad svim. Nadalje očigledno je da se poruke svake pojedine crkve čitaju svima u svim crkvama u to vrijeme što znači da je poruka za sve u suštini da ne idem razlagati sad u detalje. Ono najvažnije jest da poruke svih 7 crkava jesu poruke svim kršćanima u svim vremenima do danas i dalje u budućnost. Po meni je to suština i nedvojbeno. Što se tiče 7 perioda kao tumačenja potrebna je gimnastika, ali opet nije ni ta gimnastika tolika da gubi svoj smisao. Sve kako si napisao u svojoj knjizi je točno, ali po meni i razdoblja imaju smisla ali bez da ih strogo vremenski ograničavamo. Npr. ti si napisao kako je 1844. kraj Filadelfijskog razdoblja i početak Laodicejskog dok po meni to nije najispraniji zakljucak (napisao si da ni nije tvoj nego onih koji tako tumace te poruke kao razdoblja) jer adventni pokret koji nije tada bio nikakva crkva niti organizacija priznata od bilo koga savršeno odgovara opisu te filadelfijske crkve. Ta grupa ljudi pozvanih od Boga - adventni pokret (što bi bila prava crkva, ako znamo porijeklo rijeci "crkva") postaje mala iliti male snage baš nakon velikog razočaranja, ali imala je veliku snagu i silu danu od Boga. Kasnije zapadaju u stanje Laodicejstva. Laodicejstvo nije stanje samo pripadnika crkve adventista sedmog dana danas vec i drugih crkvi, ali nazalost i Bozjeg naroda koji nigdje nije upisan u svjetskim i drzavnim registrima i knjigama.
Tako da ja ipak ostavljam prostor za takav panoramski pogled kroz povijest sto se tice 7 poruka 7erim crkvama kao 7 perioda crkve Bozje u proslosti i danas kao Laodicejsko stanje. Tim ne mislim na nikakve zvanicne crkve nego na povijesne momente u odredjenim trenucima koji su imali nekakav utjecaj na Bozji narod zbog okolnosti ili neceg drugog, Bozje intervencije itd.

kadosh777 (citat):Na 33. stranici tvoje knjige Otkrivenje pod naslovom
"Sedam poruka pozvanima u Maloj Aziji kao razdoblja u hrišćanskoj istoriji?" ne slažeš se da su poruke crkvama opisi crkava u budućnosti, tj. do Kristovog dolaska. Ja osobno mislim da te poruke prvenstveno su imale za cilj ohrabrit vjernike tog vremena da je Krist sa njima i da brine o svakoj njihovoj potrebi i da se ne moraju bojati budućnosti jer On ima kontrolu nad svim. Nadalje očigledno je da se poruke svake pojedine crkve čitaju svima u svim crkvama u to vrijeme što znači da je poruka za sve u suštini da ne idem razlagati sad u detalje. Ono najvažnije jest da poruke svih 7 crkava jesu poruke svim kršćanima u svim vremenima do danas i dalje u budućnost. Po meni je to suština i nedvojbeno. Što se tiče 7 perioda kao tumačenja potrebna je gimnastika, ali opet nije ni ta gimnastika tolika da gubi svoj smisao. Sve kako si napisao u svojoj knjizi je točno, ali po meni i razdoblja imaju smisla ali bez da ih strogo vremenski ograničavamo. Npr. ti si napisao kako je 1844. kraj Filadelfijskog razdoblja i početak Laodicejskog dok po meni to nije najispraniji zakljucak (napisao si da ni nije tvoj nego onih koji tako tumace te poruke kao razdoblja) jer adventni pokret koji nije tada bio nikakva crkva niti organizacija priznata od bilo koga savršeno odgovara opisu te filadelfijske crkve. Ta grupa ljudi pozvanih od Boga - adventni pokret (što bi bila prava crkva, ako znamo porijeklo rijeci "crkva") postaje mala iliti male snage baš nakon velikog razočaranja, ali imala je veliku snagu i silu danu od Boga. Kasnije zapadaju u stanje Laodicejstva. Laodicejstvo nije stanje samo pripadnika crkve adventista sedmog dana danas vec i drugih crkvi, ali nazalost i Bozjeg naroda koji nigdje nije upisan u svjetskim i drzavnim registrima i knjigama.
Tako da ja ipak ostavljam prostor za takav panoramski pogled kroz povijest sto se tice 7 poruka 7erim crkvama kao 7 perioda crkve Bozje u proslosti i danas kao Laodicejsko stanje. Tim ne mislim na nikakve zvanicne crkve nego na povijesne momente u odredjenim trenucima koji su imali nekakav utjecaj na Bozji narod zbog okolnosti ili neceg drugog, Bozje intervencije itd.

Dobro Kadoše777, samo nije od zgorega izbaciti sve te paganske nebiblijske termine iz rječnika kao "crkva" i sl. Prodiše čovjek i duhovno i intelektualno.

Pa i naveo sam u zagradi upravo to o porijeklu riječi crkva.

Čujem da ima puno pristalica tumačenja proročanstava Urije Smita koje je iznijeto u njegovoj knjizi „Danilo i Otkrivenje“. Pretpostavljam da ta knjiga sadrži dosta tačnih informacija, samo pretpostavljam jer nijesam pročitao ni dvadesetak strana koliko mi je bila naporna zbog nepotrebnog detaljisanja i stila pisanja, ali glorifikovati Smita i praviti od njega nepogrešivi autoritet je jednako slijepoj odanosti crkvi ili manipulantima koji je propagiraju kroz njihove knjige. Smit je bio stalni protivnik Elen i Džejmsa Vajta i oglušavao se na niz ukora koje je primao iz pera Duha proroštva. Štaviše, izjasnio se da u to i ne vjeruje i da Duh proroštva ni na jedan način nije doprinio njegovoj knjizi.

Ali fanovi Urije Smita imaju mantru da je tu knjigu podržala Elen Vajt. Podržavala je ona kao osoba i neke ljude koji su kasniji postali otvoreni neprijatelji Djela. I šta s tim? Podržala je prosto zato jer je to bila najbolja knjiga te vrste u njeno vrijeme, ali nije je proglasila nepogrešivom niti nadahnutom niti to znači da je ona sama to kazala pod nadahnućem. Sam Džejms Vajt je imao suprotno i ispravno mišljenje u odnosu na Smita o identitetu Sjevernog kralja iz Danila 11. glava. Štaviše, „podržao“ je i Smit nju tako što je cenzurisao njene spise kao dugogodišnji glavni urednik adventističke izdavačke kuće i ubacivao materijale drugih pisaca, zbog čega je optuživana za plagijatorstvo.

Pored toga, knjiga Urije Smita „Danilo i Otkrivenje“ je kasnije cenzurisana od strane crkve, zbog anti-trinitizma i moguće i drugih stvari koje im nijesu odgovarale.

Zbog svega navedenog je nevjerovatno koliko ima zaluđenika smitovaca. Posebno ako se imaju vidu vrlo kvalitetna tumačenja Valtera Fajta i nekih drugih autora.