(NE)ADVENTISTIČKE I HARIZMATSKE SLUŽBE/GRUPE

PavleS (citat):

Proročka panorama iz Otkrivenja prema šefu Klejtonove sekte u Mađarskoj - Janošu Šanti

Prevod teksta na ilustraciji s lijeva na desno:

Velika jevanđeoska objava

Veliki adventni pokret (1830-1844)
SAD postaju supersila (1898-1946)
Poruka za mjerenje crkve (1980)
Oživljavanje evropske supersile (???)
SAD i EU oduzimaju vjersku slobodu (???)
Progon!
Zatvaranje perioda milosti, pečaćenje (???)
Podizanje dva svjedoka (1260 dana)
144.000

U nastavku "predavanja" pomenuti Šanta je dodao još jedan slajd, na kome je naznačio da posle stvaranja 144000 dolazi propovijedanje jevanđelja, koje traje 2300 dana i noći pa onda idu 7 poslednjih zala.

Osim datiranja adventnog pokreta, ostalo je gomila besmilica koju je teško adekvatno prokomentarisati. Potpuno ludilo.

Kad se jednom odbaci istina, nema granica dokle sila obmane može ljude dovesti.

MARTIN LUTER O POSLANICAMA JEVREJIMA, JAKOVU, JUDI I OTKRIVENJU

„Stoga je poslanica svetog Jakova zaista slamnata poslanica, u poređenju sa ovim drugim, jer nema ništa od prirode jevanđelja u vezi s njom.“

„Trebali bismo izbaciti Jakovljevu poslanicu iz ove škole, jer to ne znači mnogo. Ne sadrži ni slog o Hristu. Ni jednom se ne spominje Hristos, osim na početku. Tvrdim da je to napisao neki Jevrejin koji je vjerovatno čuo za hrišćane, ali se nikada nije susreo sa njima. Pošto je čuo da hrišćani pridaju veliku težinu vjeri u Hrista, pomislio je: ‘Čekaj malo! Ja ću im se suprotstaviti i forsirati samo djela.’ Ovo je uradio.“ (Martin Luter)

„Sveto Jevanđelje po Jovanu i njegova prva poslanica, Pavlove poslanice, posebno one Rimljanima, Galatima, Efežanima i Petrova poslanica – to su knjige koje vam pokazuju Hrista i uče sve što je potrebno i blagosloveno da znate, čak i ako nikada ne biste vidjeli ili čuli bilo koju drugu knjigu doktrine. Stoga je poslanica svetog Jakova savršena slamnata poslanica u poređenju s njima, jer u sebi nema ništa od evanđeoske vrste.“ (Luter u predgovoru Novom zavjetu)

Luter je Poslanicu Jevrejima, Jakova, Judu i Otkrivenje smatrao „spornim knjigama“, koje je uključio u svoj prevod, ali ih je stavio odvojeno na kraj u svom Novom zavjetu, objavljenom 1522.

Luter počinje predgovor Poslanici Jevrejima rečenicom koja se odnosi na sva četiri odvojena spisa: „Do sada smo imali čistu savjest u predstavljanju knjiga Novog zavjeta; ali četiri koja slijede već dugo imaju drugačiji stav.“ On piše o Jakovu u predgovoru te poslanice: „…Ne smatram to pisanjem apostola…“ U istom predgovoru Luter piše o Judinoj poslanici: „…niko ne može poreći da se radi o odlomku ili kopiji druge poslanice Svetog Petra, budući da su riječi gotovo iste. On takođe govori o apostolima kao jednom od njihovih učenika dugo nakon toga; i odnosi se na tekst i pripovijest koje se nigdje ne nalaze u Svetom pismu. To je podstaknulo i stare Oce da isključe ovu poslanicu iz glavnog Svetog pisma.“

O Otkrivenju on piše: „U ovoj knjizi nema ničega što bi me navelo da je smatram ni apostolskom ni proročkom.“ Poslednja rečenica je izbrisana iz [Luterovog prevoda iz] 1530, zajedno sa celim predgovorom Septembarskog testamenta…

O Poslanici Jevrejima, on piše o poricanju pokajanja za grešnike otpadnike nakon krštenja (Jevrejima 6 i 10), i o Isavu, koji je tražio pokajanje, a da ga nije našao (Jev. 12), koji on naziva „tvrdim čvorom“ u Svetom pismu: „To je protiv svih jevanđelja i poslanica Svetog Pavla.“

Njegov argument direktno protiv Jakovljeve poslanice je sličan: „Prvo, protivno Svetom Pavlu i drugim Pismima, on daje opravdanje djelima…“ On dodaje drugi argument: „Drugo, on želi da poučava hrišćane, ali ni jednom ne pomišlja na tako dugo učenje kao što je ono o muci i vaskrsenju i Duhu Hristovom; nekoliko puta spominje Hrista, ali ne uči ništa o njemu, već govori o zajedničkoj vjeri u Boga.“ A Luter to direktno povezuje s onim što je za njega pozitivna nota po kojoj se može prepoznati pravo evanđeosko svjedočanstvo: „Jer služba pravog apostola je da propovijeda Hristovu muku i vaskrsenje i službu, i da postavi temelj vjere u njega… U tome se slažu sve istinite svete knjige, da zajedno propovijedaju i primjenjuju Hrista.“

Judinu poslanicu on ne smatra potrebnim „ubrajati [je] među knjige koje se koriste za postavljanje temelja vjere“.

U Otkrivenju on ne vidi nikakve znakove da je Duh Sveti bio njen autor, i priznaje: „Moj duh ne može prodrijeti u ovu knjigu; i dovoljno mi je da ne cijenim visoko da se Hrist u tome ne uči niti prepoznaje… Stoga ostajem pri knjigama koje mi jasno i čisto predstavljaju Hrista.“ (Predgovor Septembarskom testamentu iz 1522, izbrisan iz 1530; WADB 7.404).

Luter takođe nije simpatisao Petoknjižje.

Kakav triperaški stav je imao o opravdanju vjerom najbolje govore izjave u nastavku.

„Nije važno šta ljudi rade; važno je samo u šta vjeruju“.
„Bogu nisu potrebna naša djela. Sve što On želi je da mu se molimo i da Mu zahvaljujemo.“
„Nije važno kako se Hrist ponašao – važno je ono što je učio.“
(Erlangensko izdanje Luterovih radova, 196. stranica)