CRKVE I OPASNOSTI OD SEKTAŠENJA

Poučeni iskustvom i aktuelnom situacijom gdje se čini da nikad nije bilo ovako propalih crkvi i ovoliko sekti od kojih se mogu čuti nevjerovatne besmislice, otvaramo ovu temu jednim skorašnjim predavanjim održanim u Novom Sadu.

Evo još jedne teme koja mnogima može biti od koristi.

PavleS (citat):Evo još jedne teme koja mnogima može biti od koristi.

Video sam vas video, hvala sa video, imam jedno pitanje.

Citiram: 10) Kad preferiramo određena navodna Bozja ispravna imena , kao sto recimo cine Jehovini svjedoci ili dispenzacionalisti.

Vidjeo sam ovaj "Hebrew roots movement" oni zovu Isusa, Yeshua? Da li je i to pogresno?

Batret (citat):

PavleS (citat):Evo još jedne teme koja mnogima može biti od koristi.

Video sam vas video, hvala sa video, imam jedno pitanje.

Citiram: 10) Kad preferiramo određena navodna Bozja ispravna imena , kao sto recimo cine Jehovini svjedoci ili dispenzacionalisti.

Vidjeo sam ovaj "Hebrew roots movement" oni zovu Isusa, Yeshua? Da li je i to pogresno?

Tehnički nije pogrešno, ali ako živiš u zemlji gdje se to ime zaista tako izgovara.
Ako živiš recimo u ex YU, a insistiraš na tom imenu, već je problem.

Iskušenje i pad: od alternative do opcije
Kako se odvija proces od iskušenja do pada u grijeh i kakva se promjena događa sa našim razumom?
Na koji način trebamo postaviti odbrambene štitove protiv iskušenja, kako se osposobiti za njihovo prepoznavanje i kako to izgleda u praktičnom životnom iskustvu?

Za sve one koji uporno poistovjećuju novosaveznu zajednicu pozvanih od Boga sa „crkvom“, koji termin se nigdje ne nalazi u Bibliji, evo jednog djelotvornog sredstva za umirenje.

Naime, poznato je da se grčki termin „eklesija“ primjenjuje za vjerne, pozvane (iz svijeta) od Boga, bilo na pojedince koji su se nalazili u određenim porodicama (domovima) ili na šire zajednice vjernih koji su formirali skupštine.

Međutim, manje je poznato da se grčki izraz „eklesija“ primjenjuje i za obične skupove kao što je bio onaj u Efesu povodom protesta tamošnjih idolopoklonika, zabilježen u Djelima 19:23-41. U 32. i 41. retku koristi se izraz „eklesija“.





Dakle, ako je kako tvrde tradicionalisti „eklesija“ = „crkva“, onda je jednokratni skup idolopoklonika u Efesu koji su od obožavanja Artemide (Dijane) ujedno pravili i dobar biznis (baš kao što se to radilo u svim vjekovima i radi se danas), koji su sastali u pozorištu na protesnom mitingu protiv propovjednika biblijske nauke takođe „crkva“.

Evo nekoliko vrlo korisnih članaka koji ljudima mogu biti od pomoći da prepoznaju jeresi i sačuvaju se od njih:

RAZLIKA IZMEĐU JERESI I VEĆE SVJETLOSTI

MALE DEVIJACIJE I VELIKE JERESI

PAZITE DA VAS NEKO NE PREVARI

Vrlo precizna definicija sekte odmah na početku.

PavleS (citat):

PavleS (citat):Evo nekoliko vrlo korisnih članaka koji ljudima mogu biti od pomoći da prepoznaju jeresi i sačuvaju se od njih:

RAZLIKA IZMEĐU JERESI I VEĆE SVJETLOSTI

MALE DEVIJACIJE I VELIKE JERESI

PAZITE DA VAS NEKO NE PREVARI

Karakteristike jeretika u Božjem djelu

Još jedan vrlo korisni članak u istom paketu:

FANATIZAM

Dva nova poučna članka:

PRAVE ILI FANATIČNE POBUDE RELIGIOZNOSTI

GRIJEH I OBMANA

Vrlo korisna zapažnja Valtera Fajta o "duhovnoj formaciji" i tzv. "iskustvenoj religiji":

Odlično iskustvo političara Ivan Pernar bivšeg katolika koji na Bibliski način demaskira katoličku doktrinu i objašnjava zašto odavno već nije član RKC-a..

https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=261471894571499&id=1382789368713509[url=https://m.facebook.com/story.php?

LAŽNO PROROŠTVO U VJERSKOJ ZAJEDNICI

Kako ovo funkcioniše i koja je svrha?

Cilj Sotone i demona je unošenje jeresi, nepovjerenja i podjela među vjernicima. Ukoliko je vjerska zajednica čvrsto u istini, i kad su ljudi skromni, smjerni i ponizni, kad žive i ponašaju se normalno i ne bave glupostima, zaštita oko njih je jaka. Međutim, u crkvama ili u sektaškim grupama gdje se manipuliše sa ljudima putem lažnih doktrina i na druge načine, generalno gdje vlada nepoštenje, demoni imaju otvoren pristup. Karakteristika takvih zajednica su mnogi skriveni grijesi i afere.

Tada demoni pronađu prijemčivu osobu, takođe problematičnu lično ili u vjeri, preko koje otvaraju „proročki dar“. Ovaj „dar“ uglavnom se manifestuje putem snova ili rjeđe vizija koje karakteriše demonska posjednutost, vrlo nalik paralizi sna. Demon blokira osobu i daje joj viziju.

Šta je svrha ovog „dara“? Da se tempirano otkriju neki grijesi, bljuvotine ili afere koje će izazvati podjele, nepovjerenje, razdor i otpad u vjerskoj zajednici. Dakle, svrha nije ukor radi pokajanja i popravljanja, što je odlika svjedočanstva od Boga. Pozitivnu svrhu proročkih objava i ličnih svjedočanstava na najbolji način možemo vidjeti kroz rad Elen Vajt. S druge strane, demonski „proročki dar“ otkriva grijehe kao skandal, na sličan način na koji to radi tzv. žuta štampa i senzacionalistički mediji. Otkrivanje grijeha je samo sebi svrha i služi da izazove osudu, obeshrabrenje, podjele, sumnjičenje, razdor, smutnju i otpad.

Ovakvi snovi i vizije imaju veliki privid autentičnosti iz razloga što su detalji dati u njima uglavnom tačni. Ako, međutim, imaju neko prenosno značenje, ono je uvijek usmjereno u pravcu onoga što demoni unaprijed znaju da će se dogoditi, jer su već ranije sklopili cijelu šemu i usmjerili lanac događaja.

Problem samog „poroka“ je vlastita skrivena oholost. U početku on/ona mora imati neko lično osvjedočenje da to može biti od demona, pogotovo vjernik, i ukoliko tome odmah ne stane na put, kasnije će mu se to osladiti, posebno kao „dar“ koji ga uzdiže iznad ostalih ljudi. Matrica je gotovo ista kao kod svih ljudi koji bivaju posjednuti i dobiju „natprirodne moći“. Osoba postaje „bitna“. Oni se kasnije nikako od toga ne žele odreći nego obično do kraja života izigravaju vidovnjake ili iscjelitelje.

Jedan primjer imali smo na Cetinju. Problematična vjernica, koja je umjela jako dobro da odglumi i prilagodi se svakom društvu pa tako i vjerskom, jedne noći je imala iskustvo paralize i vizije u krevetu. Bila je budna kad se to desilo. Važno je napomenuti da je prethodnih dana imala posjete Jehovinih svjedoka koji su njenu sestru i nju pokušavali vrbovati. Njihovi dolasci nijesu ostali bez učinka, i ona je prihvatila priču da se Bogu molimo pravilno samo ako to činimo u Jehovino ime. I ona je upražnjavala takvu molitvu. Sada se vraćamo viziji. Pokazani su joj različiti problemi ljudi vjernika s kojima se družila, i ti detalji su uglavnom bili tačni. Međutim, vizija nije imala svrhu ukora radi popravljanja, već kompromitacije i diskreditacije ljudi, stvaranja nepovjerenja i međusobnog udaljavanja. Pošto je grupa bila dosta međusobno bliska i otvorena, zajednički se sve razmotrilo i zajednički došlo do zaključka da Bog ne djeluje na takav način, s čim se složila i ova djevojka. Međutim, kasnije, kad je shvatila da ne može spakovati zajedno svoje svjetovne izlete i religiju, oholost je opet navela da počne tvrditi kako je vizija bila od Boga. Na kraju je završila kao svjetovna osoba.

Treba zapaziti da se kao rezultat djelovanja ovih „proroka“, objelodanjivanja njihovih „snova“ i „vizija“ te vrste, „proročanstvo“ ostvari UVIJEK I ISKLJUČIVO na štetu Božjeg djela. Pored pomenutih učinaka, ovi „proroci“, kao i svaki drugi, ulivaju strahopoštovanje ljudima koje ih sprečava da kritički analiziraju njihovo djelovanje.

Nikola Šavija (citat):Odlično iskustvo političara Ivan Pernar bivšeg katolika koji na Bibliski način demaskira katoličku doktrinu i objašnjava zašto odavno već nije član RKC-a..

https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=261471894571499&id=1382789368713509[url=https://m.facebook.com/story.php?

Nikola, Ivan Pernar je sada poznat ne samo u HR, nego i sire. Ako nisi znao on je bivsi adventist. Kada je postao adventist bio sam tada u Zagrebu (2008) i druzio se s njim. Bio je i na mom krscanskom forumu gdje ostro pisao protiv katolika. Jednom je u saboru rekao kad su raspravljali kasno u petak navecer da je subota po Bibliji i da ne bi trebali dalje raditi - koji lik. Ali na zalost politika ga odvukla za sobom, premda sam siguran da on dobro zna sto je istina. I ko zna, kad dodje vrijeme nedjeljnog zakona da on nece odigrati veliku ulogu, tim bolje jer on ima dosta onih koji prate sto on govori i pise.

Ukoliko neko ima potrebu za jednom ovakvom temom, jer niko sa normalnim religijskim pogledima neće ni doći na ovakve ideje...



Učenje o navodnoj Hristovoj drugoj smrti na krstu je jedna od bogohulnih jeresi koje su potekle od adventističkih sektaša. Skrivene pretpostavke za lansiranje ovakvog „učenja“ mogu se tražiti kroz četiri pravca:
1) Želja da se spasenje prikaže svršenim činom i eliminiše egocentrična zabrinutost vjernika.
2) Učenje o besmrtnosti duše koje prevladava u otpalom protestantizmu, iz čega proizilazi da Isus nije ni umro, te otuda i „potreba“ da se Njegova smrt podigne na „viši nivo“ umiranja.
3) Učenje o trojstvu koje postavlja kao imperativ da je Isus jedan su-vječni Bog, a pošto Bog ne može umrijeti, odatle opet ista „potreba“ da se Njegova smrt podigne na „viši nivo“ umiranja.
4) „Potreba“ da se što više podstakne emocionalni odnos prema Isusovoj žrtvi.

Evo kratkog pregleda argumenata u prilog istini da je Isus umro prvom smrću:
- Božji Zakon ne dozvoljava da nevini plati kaznu za krivoga. Hrist (Nevino Jagnje) može samo da ponese grijeh kao opunomoćeni zastupnik, ali tu nije kraj grijehu.
- Plan spasenja je samo odložio kaznu za grijeh, ne i ukinuo (u tom slučaju slobodni od kazne takođe bi postali Sotona i njegovi pali anđeli).
- Konačna kazna za grijeh je druga smrt, anihilacija personalnog života, neopozivo vezanog sa zlom, zauvijek. Druga smrt ne uključuje nikakve opcije za uskrsenje. Druga smrt je „ognjeno jezero“ (Otk. 20:14; 21:8 ).
- Druga smrt bi pripala Hristu samo u slučaju da je sagriješio i tada bi bio izgubljen za vječnost i On i ljudski rod.
- Isus je kao čovjek na zemlji poznavao Plan spasenja i znao je da će biti ubijen i da će uskrsnuti, što je više puta naglasio. On je obećao razbojniku na krstu u vrijeme najvećih muka i patnji da će biti s njim u Raju (Luka 23:43). On je ispio Čašu namijenjenu Iskupitelju ali je smrt dočekao kao pobjednik vjerom (Luk. 23:46,47; Jov. 19:30)!
- Isusovo uskrsenje u proslavljenom tijelu kao Čovjeka je garancija našeg uskrsenja (Otk. 20:6). Istom silom kojom je On podignut u život, bićemo i mi! (Dj. 2:24; Rim. 8:11; 1. Kor. 6:14; 15:21-23; 2. Kor. 4:14) Njegova smrt je naša smrt, a Njegovo uskrsenje takođe će biti i naše uskrsenje! (Kol. 1:22; Efes. 2:13-16; Rim. 6:3-9)
- Mi moramo biti pobjednici kako nam druga smrt ne bi naškodila (Otk. 2:11). Ova Hristova izjava nema smisla ako je On već umro drugom smrću za nas.
- Isus se žrtvovao potencijalno za sve grijehe, ali On nosi i posreduje samo za pokajane grijehe (nepokajani grijeh se nije mogao unijeti u Svetinju u tipskoj službi). U svjetlosti službe u Svetinji, ideja o Hristovoj drugoj smrti na krstu potpuno se raspada, jer On nakon Žrtve unosi grijehe u nebesku Svetinju, ne u ognjeno jezero.
- Konačnu kaznu za pokajane grijehe platiće njihov uzročnik – Sotona – o izvršnom sudu, dok će za nepokajane grijehe odgovarati njihovi počinioci, svako za sebe, što podrazumijeva smrt u konačnici, jer „plata za grijeh je smrt“ (Rim. 6:23). Problem smrti se zauvijek okončava u ognjenom jezeru (Otk. 20:14), ne prije.
- Da je Isus stvarno umro drugom smrću na golgotskom krstu, Bog bi trajno žrtvovao svog Sina i silom spasio sve ljude, htjeli to oni ili ne. Time bi se umjesto rješavanja problema zla i grijeha on zapravo ovjekovječio. To je apsurdno i u potpunom neskladu sa Božjim karakterom i Zakonom života.