Niže je večeras objavljeni članak na sajtu religija.me koji je trenutno na Google listi potencijalno opasnih zbog hakerskih napada.
„Moje mišljenje“
Sukobi mišljenja, čak dijametralno suprotstavljeni stavovi o određenom predmetu, gotovo su svakodnevno iskustvo u manjoj ili većoj mjeri u komunikaciji među ljudima. Šta je stvarni povod za „moje mišljenje“? Kako se „moje mišljenje“ formira? Zašto mi je „moje mišljenje“ toliko važno? Kako usvajamo mišljenja koja zapravo nijesu naša?
Naravno ovaj kraći analitički članak nipošto ne sugeriše da ne treba da razmišljamo ili da postoje utvrđene realnosti i istine koje moramo da prihvatimo ne koristeći razum. Naprotiv. Cilj je zapravo da raskrinkamo uzdizanje vlastitog (pogrešnog ) mišljenja iznad objektivnosti, razuma, logički shvatljive stvarnosti.
Spinovanje zdravog razuma
Ataci na naš zdrav razum su jaki samo onoliko koliko smo mi sami slabi. Naša slabost je ono što im daje moć. Pored ličnih slabosti i podložnosti manipulaciji, mnogi ljudi su elementarno neobrazovani i neupućeni u opšte znanje ili to što misle da znaju jednostavno nijesu shvatili pa ne mogu ni da ga odbrane kad naiđe iskušenje suprotnog mišljenja ili stavova. Ako se radi o manipulativnom znanju, bilo ono ideološke, vjerske, naučne ili neke druge prirode, a koje smatramo važnim za naše „poglede na svijet“, tradiciju, lokalne vrijednosti i kulturu, da ne govorimo o zaštiti interesa grupa, udruženja, religija ili nacija kojima pripadamo – tada se često radi odbrane ideološke matrice koja označava pripadnost pribjegava sili, isključivosti, ograđivanjem konzervatizmom, tabuima, ili prostim odbijanjem i zabranama da se čak iznese i razmotri druga opcija.
Naravno ako smo sami zdravorazumski orjentisani, ne znači da je dobro i poželjno da na svaku glupost reagujemo spremnošću na dijalog i razmatranje opcija da se ta glupost eventualno prihvati. Čovjek je razumno biće upravo zato da bi donosio razumne, svrsishodne odluke i odbijao nerazumne predloge i sugestije. To podrazumijeva slobodu, prava i odgovornosti.
Spinovanje zdravog razuma ponekad dolazi tako iznenada, neočekivano i napadno da se često nađemo zatečeni njegovom drskošću i silinom. Isto tako ne možemo se načuditi koliko jedan takav nalet sa sobom ponese „žrtava“. Bukvalno kao uragan.
Za one koji čitaju i poznaju Bibliju ovo je prilika da se sjete pouke o „kući sagrađenoj na stijeni“: „Stoga je svaki koji sluša moje riječi i izvršava ih sličan mudrom čovjeku koji je svoju kuću sazidao na stijeni. Pade kiša i naiđe bujica, i vjetrovi dunuše i obrušiše se na tu kuću, ali ona se ne sruši jer joj je temelj bio na stijeni. A svaki koji sluša moje riječi i ne izvršava ih, sličan je ludom čovjeku koji je svoju kuću sazidao na pijesku. Pade kiša i naiđe bujica, i vjetrovi dunuše i sručiše se na tu kuću, i ona se uz silan tresak sruši.“ (Matej 7:24-27)
Iz ove parabole očito je da svaka nauka mora biti potvrđena iskustvenim djelovanjem. Teorija sama po sebi je mrtva ako se ne potvrdi, iskusi u praksi. Tako se čovjek utvrđuje u činjeničnoj, nepobitnoj istini koja postaje otporna i imuna na nalete obmane i destrukcije.
Jedan skorašnji spin zdravog razuma koji nam može poslužiti kao dobra ilustracija je tvrdnja da je planeta Zemlja zapravo ravna ploča i da su nas po tom pitanju naučne i druge ustanove svjesno obmanule. Na YouTube serveru i uopšte preko Interneta pojavilo se mnoštvo video klipova i različitih materijala koji iznose „dokaze“ o Zemlji kao ravnoj ploči. Naravno svaki obrazovan i razuman čovjek lako će prepoznati izvrtanje činjenica i pribjegavanje trikovima koji vrijeđaju intelekt u tim tezama. Početna reakcija može biti šok i nedoumica da li su ti ljudi zaista ozbiljni ili se zapravo šale.
Prva teza koja se nameće je sveopšta zavjera protiv istine. Šta bi bila poenta jedne takve „zavjere“, niko ne zna. Kasnije ćemo napraviti kraći osvrt na fenomen zavjere. Druga stvar koju zagovornici ravne zemlje iznose kako bi svoju teoriju stavili u prividno ravnopravan položaj na naučnoj osnovi sa zemljom sferičnog oblika je da naša planeta može biti ili ravna ili okrugla ako je oblikovana poput diska. I sada ako ne znamo dobre razloge zašto je Zemlja okrugla, mi već u ovoj fazi možemo postati žrtve spina.
Zašto je važno da se ne „pecamo“ na gluposti, da ne padamo kao žrtve obmane? Prihvatanjem jedne obmane, mi postajemo prijemčiviji za svaku sledeću. Osim toga, zabluda uvijek djeluje po principu nadogradnje. Ona postaje sve veća i jača, a naš razum sve slabiji i oštećeniji.
Zagovornici „Zemlje ploče“ preuzimaju inicijativu i dovode u pitanje sve što smo mislili da znamo tako što koriste našu iritiranost glupošću i frustraciju što možda nijesmo u stanju da ponudimo kontra argumente. Prva linija odbrane prosječnog čovjeka može izgledati ovako: „Pa svi znaju da je Zemlja okrugla, postoje snimci iz svemira.“ Ali tu vas odmah čeka mogućnost „fotošopovanja“ fotografija, kojih, istina, ima „na tone“, ali eto u NASA se izgleda neko revno bavi tim poslom. Danas fotografija ili video snimak nijesu dovoljan argument, jer svako nešto uljepšava i šteluje.
Treba znati da su se ljudi i u dalekoj prošlosti bavili pitanjem oblika naše planete. Tako je još Pitagora u 6. vijeku prije n.e. shvatio da je uzrok pomračenja Mjeseca sjenka Zemlje koja pada na Mjesec. Ovo se može desiti samo kad je Mjesec suprotno od Sunca na našem nebu, što se poklapa sa punim mjesecom. Pošto je Zemljina sjenka veća od Mjeseca, ne možemo vidjeti čitavu sjenku odjednom. Međutim, tokom pomračenja Mjeseca (lunarne eklipse), vidimo Zemljinu sjenku kako se pomiče preko Mjeseca. Zato što su rubovi Zemljine sjenke uvijek dio kruga, Zemljina sjenka mora biti krug. Kad bi Zemlja bila ravna ili slična disku, mogla bi bacati kružnu sjenku ali samo ako se pomračenje mjeseca dešava u ponoć. U slučaju pomračenja pred zoru ili naveče, Zemljina sjenka bila bi elipsa, linija ili pravougaonik, zavisno od njene debljine i prečnika. Međutim, pošto je Zemljina sjenka uvijek krug bez obzira na doba noći kad se pomračenje dešava, jasno je da je naša planeta sfernog oblika. Pitagora nije imao Photoshop. Samo je posmatrao ono što i mi možemo da vidimo i zaključivao vođen zdravom logikom. Ako nijesmo možda bili u prilici da posmatramo pomračenje Mjeseca, ono što možemo da gledamo svakako su mjesečeve mijene.
Promoteri „Zemlje ploče“ takođe koriste neznanje ljudi iz astronomije pa navode kako se određene zvijezde mogu vidjeti sa sjeverne i južne hemisfere. Ali oni će zaobići činjenicu da se Sjevernjača vidi na znatno većoj visini posmatramo sa sjeverne nego sa južne hemisfere. To je moguće samo ako se taj pomak posmatra sa luka. Kao što Zemlja ima polove tako postoje i nebeski polovi. Polovi su fiksni a zbog rotacije Zemlje zvijezde, Sunce i Mjesec izgledaju kao da kruže oko sjevernog nebeskog pola. Isto tako, postoji grupa zvijezda oko Sjevernjače koje ne zalaze i izlaze na horizontu već stalno kruže oko sjevernog nebeskog pola. Taj region tzv. cirkumpolarnih zvijezda je veći na sjevernim nego na južnim lokacijama, posmatrano sa zemlje. Postoji i cirkumpolarni region ispod južnog horizonta čije zvijezde su uvijek ispod horizonta i nikad se ne vide. Što smo bliže ekvatoru, ova dva cirkumpolarna regiona sve su manja. Zaključak je opet jasan.
Da Zemlja nije kružnog oblika samo od sjevera prema jugu, već istočno i zapadno svjedoče nam vremenske zone kojih ima 24, a dijeli ih svakih 15 stepeni po meridijanima, sa referentnom tačkom u Griniču (London). Tako na primjer na istočnoj strani SAD-a sunce izlazi i zalazi oko tri sata ranije nego na zapadnoj. Prekookeanska putovanja brodom ili vazdušna interkontinentalna putovanja avionom omogućavaju nam da ovo iskusimo na brz i praktičan način. Osim toga, pomorci na otvorenom okeanu su gotovo svakodnevno u prilici da posmatraju druge brodove kako postepeno nestaju iza horizonta.
Postoji još niz očiglednih dokaza o Zemlji sfernog oblika kao što su kretanje oblaka, izgled objekata u daljini, određivanje pozicije pomoću GPS triangulacije gdje su potrebna najmanje četiri azimuta sa satelita za izračunavanje naše pozicije na sferi i dr. Čak i bez poznavanja nauke, zdrav razum nas upućuje na ispravno i pogrešno. Ako su sva nebeska tijela koja vidimo sa Zemlje u obliku kruga ili sfere, šta nam daje za pravo da mislimo o Zemlji drugačije? Moja pokojna baba koja nije bila pismena na opstrukciju zdravorazumskih naloga odgovarala je opaskom: „Samo ti se zbori.“
Nema potrebe da obrazlažemo stravične gluposti o navodnim krajevima Zemlje u teorijama „pločaša“ ili tezama kako to da se okeanske vode ne prelivaju preko ivica.
Očekivano, među „pločašima“ nema nijednog ozbiljnog naučnika, ali „udruženja“ ima više, od onih opskurnih koji negdje vjeruju u to što promovišu do šarlatana koji se perverzno zabavljaju na račun ljudske naivnosti. Šta se nalazi u pozadini svega toga teško je odgonetnuti, ali imajući u vidu da je tradicionalna crkva vjekovima zagovarala slične stavove, uključujući i islam, ne bi bilo iznenađujuće da su neki njihovi „eksperti“ inicijatori akcije, tim prije što su najčešće žrtve religijske grupe i vjernici. Za njih u paketu ide i izvrtanje biblijskih tekstova, iako sama Biblija, koja nije pisana da zadovolji naučnu znatiželju i našu radoznalost, potvrđuje okruglu Zemlju (vidi Isaija 40:22). Zbog svog specifičnog, da ne kažemo sektaškog mentaliteta, vjernici mogu da postanu vrlo paranoični i u svemu vidje zavjeru i neprijatelje. Tako su mnogi otvoreni za fanatizam svake vrste. Kuda god krenuli ovom dolinom suza, fakat je najteže sačuvati zdravi razum.
Formiranje „mojeg mišljenja“
Upućeni kažu da samo do 5% ljudi misli svojom glavom. Kad posmatramo ljude i taj procenat nam se ponekad može učiniti vrlo visok.
U stanju u kojem se čovječanstvo nalazi, za različite psihološke profile ličnosti vežu se različiti oblici manipulativne ideologije. Osnovu čine stečena prihvaćena znanja, prilagođena okruženju, kulturološkom nivou, dominantnoj religiji ili ideologiji, itd.
Kako je uopšte moguće da mi prepoznajemo zabludu? Jednostavno zato što postoji istina. Što smo intelektualno pošteniji, skloniji razumu i pragmatizmu, to ćemo biti bliži istini, i obratno. Ali istina je nepoželjna čovjeku zbog stanja u kojem se nalazi. Nema knjige na svijetu koja to iznosi na prodorniji način od Biblije. Stoga je Biblija vjekovima bila zabranjivana, najviše od strane onih koji su pretendovali na duhovni monopol, i uvijek na ivici dozvoljenog. Ako se pozovete na Bibliju, većina će vas sumnjičavo posmatrati ili etiketirati kao „sektaša“, čak iako ste na intelektualno daleko superiornijem nivou od „pravovjernih“ ili skeptika koji neće da čuju za Bibliju. Prostor za javna predavanja biće vam vrlo sužen, dok će isti oni koji vas odbiju bez problema prihvatiti skup ili seminar tajnih okultnih društava ili promovisanje različitih budalaština pod plaštom umjetnosti i književnosti.
„Moje mišljenje“ predstavlja pseudo intelektualnu potrebu nečiste savjesti. „Moje mišljenje“ takođe zadovoljava ego, iako u stvarnosti to nije vlastito mišljenje nego prihvaćena zabluda pomiješana sa istinom u mjeri koja je dovoljna za njeno prihvatanje. Zabluda se dalje prilagođava i dozira prema ličnim potrebama i kapacitetima. Za one koji preferiraju finoću i navodno viši intelektualni nivo, serviraju se različite isprazne filozofije ili kvazi naučne teorije.
Mi jednostavno volimo da zloupotrebljavamo slobodnu volju koju nam je Bog dao, jer smo narkomani – duhovni i fizički. Isto tako volimo da soliramo, da paradiramo, da se ističemo. Pošto cjelovita istina, pravda, ljubav i zdravi integritet ličnosti ne odgovaraju našoj paloj samodestruktivnoj prirodi, mi kombinujemo zabludu i istinu na takav način koji će nas eventualno najviše uzvisiti u očima kolega narkomana. Ili, da se poslužimo biblijskim rečnikom, zadržavamo istinu u nepravdi. Odatle potiču naše akcije i zato imamo situaciju na zemlji kakvoj smo svjedoci kroz istoriju.
Napokon, „moje mišljenje“ se koristi i kao štit za sopstvenu glupost, usvojene zablude i grešne prakse. To je poslednja linija odbrane neodbranjivog.
Odnos manipulanta i izmanipulisanog
Pretpostavimo da ste prevareni. Da li ste odgovorni zbog toga? Naravno da jeste, jer da vam obmana nije negdje odgovarala, makar to bilo na nivou tzv. linije manjeg otpora, ne biste je prihvatili. Mi sami se opredjeljujemo za prevaru, niko nam je ne može nametnuti ako je nećemo, jer ona sama po sebi nema silu. Silu joj daje naša slabost.
Ali ono što mnogi previđaju je činjenica da i sam prevarant biva prevaren, iako on možda može neko vrijeme „uživati“ u „dobiti“ od svoje prevare. To je nepobitna istina bilo da analizirate pljačkaše u „bijelim rukavicama“, vjerske vođe, poznate zavodnike i ljubavnike, koga god ko na nepošten način dolazi do nepoštenih ciljeva. Obmanjivač je takođe i sam obmanut, inače se ne bi bavio čime se bavi. On ima svoju vizuru, a obmanuti ima svoju, ali obje su pogrešne, svaka na svoj način.
Zbog toga je veoma teško, ako ne i nemoguće objasniti zavjeru duhovnih sila tame i palog čovjeka širem auditorijumu. Jer niti sam zavjerenik, što posebno važi za one na nižim nivoima u hijerarhiji i različitim segmentima ljudskih poslova, niti (najčešće dobrovoljna) žrtva zavjere sebe ne vide u pravom svjetlu. Njihova vizura je drugačija, njihova poimanja i objašnjenja realnosti takođe. U domenu religije, oni na svoj način tumače i vide određene stvari u Bibliji, projektujući na sebe pozitivan ishod, iako svi dokazi prosto vrište protiv njih.
Najčudnija od svega je saradnja između manipulanta i izmanipulisanog. Oni su istovremeno i prijatelji i neprijatelji, ljubavnici i mrzitelji. To je nešto što je vjerovatno svako od nas mogao osjetiti u neadekvatnom muško-ženskom odnosu kojemu nije cilj istinska ljubav i ispunjavanje svrhe porodičnog vezivanja. Često se među mladima može čuti izjava „neću s njim / njom zato što mi je drug / drugarica“, što je zapravo nesvjesno priznanje nepoštenih namjera. Takvi odnosi su pogubni za duševno i emotivno zdravlje i proizvode trajne stresove, traume, komplekse i oštećenja integriteta ličnosti. Mi prosto produbljujemo i razrađujemo ono što smo naslijedili od naših praroditelja zbog njihovog pada u grijeh. I naravno odgovornost uvijek prebacujemo na drugoga.
Suočavanje sa nebulozama i prevarama
Nije uvijek lako pronaći balans kad treba jednostavno da ignorišemo i ne pridajemo važnost atacima na zdrav razum ili na istinu i kad se treba adekvatno suprotstaviti. Ako procijenimo da to ugrožava naše bližnje koji možda sami nemaju snage ni znanja da se odupru, a htjeli bi, onda je to povod za reakciju. Ali mi sami se moramo paziti da ne postanemo kanali za pronošenje i reklamiranje budalaština, nemorala i nasilja, kao što to čine savremeni mediji. Jer posmatranjem i upijanjem takvih stvari niko ne može ostati imun i bez posledica po vlastiti zdravi integritet.
Naši stavovi treba da budu kao kuća na kamenu, postojani i nepokolebljivi kad se radi o vječnim istinama i vrijednostima koje je dao naš Tvorac i Iskupitelj, a fleksibilni i promišljeni prema bližnjima i njihovim potrebama. To je model u kojem „moje mišljenje“ neće predstavljati jeftin izgovor za zabludu i grijeh, već odgovarati opštim istinama, zdravom razumu i logici, savjesti, intelektualnom poštenju i nadasve biti na liniji ljubavi prema Bogu i bližnjima.
Pavle Simović
Yesterday at 20:07 by PavleS
» DOKAZI (OT)PADA ADVENTISTIČKE CRKVE
29/10/2024, 17:47 by PavleS
» BIBLIJA - NOVI REVIDIRANI PREVOD
12/8/2024, 21:10 by PavleS
» PITANJA - RELIGIJA
3/6/2024, 13:04 by PavleS
» Biblijski razgovori
14/4/2024, 23:34 by PavleS
» Septuaginta/LXX - doslovni prijevod:
30/10/2023, 13:47 by PavleS
» PAGANIZAM I OKULTNI SIMBOLI I OBIČAJI
21/9/2023, 17:23 by PavleS
» Crkve i manastiri
11/9/2023, 11:23 by NecaPereca
» PSIHOLOGIJA
31/8/2023, 15:24 by Jelena83