VASPITANJE

Vaspitanje je jedan od najvažnijih zadataka na zemlji povjeren ne samo roditeljima i učiteljima, već svima koji na bilo koji način mogu doprinijeti stvaranju dobrih ljudi i njihovoj pripremi za vječni život po Božjem obličju.

VASPITANJE - Elen Vajt:
http://religija.me/ellen_white/Elen_Vajt--Vaspitanje.pdf

Još jedna izvanredna kompilacija od istog pisca:
UM, KARAKTER I LIČNOST
http://religija.me/ellen_white/EGW--MCP_knjiga1.pdf
http://religija.me/ellen_white/EGW--MCP_knjiga2.pdf

Pozdrav, htio bih da vas pitam nesto, treba mi vas savjet. Sta da se radi u slucaju kad je Otac materijalista, trci za parama, bavi se pogresnim stvarima.. nije cisti ateista recimo indiferentan, nije porodican covjek, nije kuci od jutra do uvece,. Kako razgovarati sa takvim ljudima, koji kao vecina misle "ja vjerujem ne cini nikome nista lose i dobro je to".. itd..

Izvinite ako nije ova tema za ovaj forum, slobodno delete.

Batret (citat):Pozdrav, htio bih da vas pitam nesto, treba mi vas savjet. Sta da se radi u slucaju kad je Otac materijalista, trci za parama, bavi se pogresnim stvarima.. nije cisti ateista recimo indiferentan, nije porodican covjek, nije kuci od jutra do uvece,. Kako razgovarati sa takvim ljudima, koji kao  vecina misle "ja vjerujem ne cini nikome nista lose i dobro je to".. itd..

Izvinite ako nije ova tema za ovaj forum, slobodno delete.

Ako ne dijeli iste ideološke životno važne vrijednosti sa porodicom, čovjek treba nastojati da se što prije osamostali.

Svaka riječ koju izgovore otac ili majka utiče na djecu bilo na dobro ili na zlo...
Riječ izgovorena u dobro vrijeme može da bude kao dobro sjeme u mladom umu i može povesti mlade noge na pravi put. Međutim, pogrešna riječ može da povede njihove noge na put propasti. Anđeli čuju riječi koje se izgovaraju u domu. Zato nikada ne grdite...nikada nemojte biti grubi. Pravda i milost moraju ići zajedno; ne sme biti kolebanja i naglih postupaka.
Treba da savladamo svoju naglu prirodu i zagospodarimo svojim riječima; u ovome ćemo izvojevati velike pobjede. Ako ne vladamo svojim riječima i prirodom onda smo Sotonini robovi. Mi se njemu pokoravamo. On nas smatra zarobljenicima...
Ne vodite besmislene razgovore u svome domu. Čak će i na veoma malu djecu uticati "obraz zdravih riječi". Ali ako otac i majka izmjenjuju prazne i bezumne riječi, to će kasnije činiti i djeca...

Očevi i majke, govorite ljubazno sa svojom djecom; sjetite se koliko ste sami osjetljivi, koliko teško podnosite svaki prekor; mislite na to da vaša djeca liče na vas. Ne tovarite na djecu breme koje sami ne možete nositi. Ako ne možete podnositi ukor i karanje, ne mogu ni vaša djeca koja su mnogo slabija od vas i koja ne mogu toliko podnijeti. Neka vaše riječi, uvjek ljubazne i vesele, budu kao sunčevi zraci za vašu porodicu. Vladanje nad samim sobom, promišljenost i strpljenje koje potiče s vaše strane donijeće stostruk rod.

Elen Vajt- Temelji srećnoga doma.

Neposlušnost mora biti kažnjena. Loše ponašanje mora biti ispravljeno. Bezakonje koje je privezano detetu na srce mora biti suočeno i nadvladano od strane roditelja i učitelja. Sa onim što je pogrešno mora se postupati brzo i mudro, sa čvrstinom i odlučnošću. Mora se pažljivo uhvatiti u koštac sa mržnjom prema uzdržanosti, ljubavi prema samougađanju, nezainteresovanosti za stvari od večnog interesa. Sve dok se zlo ne iskoreni, duša će biti izgubljena. I više od toga: onaj koji sebi dopušta da sledi sotonu neprestano traži da namami i druge. Još u najranijim godinama naše dece moramo nastojati da potčinimo u njima duh ovog sveta. (E.G.W. Child Guidance 249.4)


Upotreba pruta može biti nekada neophodna kada se drugi načini pokažu kao neuspešni, ali ipak majka ne bi trebalo da koristi prut ako postoji mogućnost da to izbegne. Ali ako blage mere budu nedovoljne, kazna koja će pribrati dete, trebalo bi da bude u ljubavi upotrebljena. Često i samo jedna ovakva korekcija bude dovoljna za ceo život, da pokaže detetu da ono ne kontroliše druge. (E.G.W. Child Guidance 250.2)


Roditelji, trebalo bi da rano počnete da učite vašu decu poštovanju, poslušnosti i samokontroli. Upamtite da svako ispoljavanje strasti koje se čvrsto i odlučno ne kontroliše jeste jedna lekcija zla. Vaše zanemarivanje ispravnog uzdržanja kod deteta otvara vrata sotoni i poziva ga da dođe i kontroliše vašu decu; a on neće biti spor u iskorišćavanju svoje šanse. (Signs of Times, March 11, 1886, Art. A, par. 7)


Puno puta ćete uvideti da ako postupate sa njima blago, da neće biti potrebe za šibom. Ovakav način će ih voditi da imaju poverenje u vas. Oni će vas učiniti prisnim prijateljem. Oni će doći i reći vam: Učinio sam nešto loše danas u to vreme i želim da mi oprostiš i da tražiš od Boga da mi oprosti. Imala sam priliku da ovo doživim… Zahvalna sam što sam imala hrabrosti, kada su radili loše, da sa njima postupam čvrsto, da se molim sa njima i da zadržim standarde Božje reči pred njima. (E.G.W. Child Guidance 250.4)


Možda ćete nekada morati da ih kaznite prutom; nekada je to neohodno, ali odložite ovo neprijatno postupanje sve dok ne rešite problem sami sa sobom. Upitajte sebe: Jesam li pokorio svoj put i svoju volju Bogu? Jesam li postavio sebe tamo gde Bog može da me koristi, tako da mogu imati mudrost, strpljenje, ljubaznost i ljubav u pristupu prema jogunastom postupanju dece u domu? (E.G.W. Child Guidance 251.2)

Jedan od najjačih razloga što danas u svijetu postoji toliko zla sastoji se u tome što su roditelji prezauzeti onim što je manje važno, a zapostavili su ono što je najvažnije - kako da se prilagode zadatku da strpljivo i ljubazno poučavaju svoju djecu putevima Gospodnjim. Nikakav drugi posao ne bi smio da vam bude toliko važan da vas spriječi da svojoj djeci ne posvetite sve potrebno vrijeme, kako biste im pomogli da shvate šta znači potpuno slušati i vjerovati u Gospoda...
Ukazujući u domu svojoj djeci ljubav, saučešće i ohrabrenje, roditelji mogu da im pruže sigurnu zaštitu od mnogih svjetovnih iskušenja.

Kako je žalosno što mnogi roditelji zanemaruju odgovornost koju im je Bog dao za djecu i prepuštaju je strancima da je izvrše! Takvi su gotovi da prepuste drugima rad oko svoje djece i oslobode sebe svih takvih tereta...
Roditelji, vi nosite odgovornost koje niko drugi ne može da nosi umjesto vas. Dokle ste god živi, vi ste Bogu odgovorni da se držite Njegovog puta...

Otac i majka treba da sarađuju u potpunoj saglasnosti. Oni su dužni da postanu drugovi svojoj djeci.
Roditelji treba da ohrabre svoju djecu da se povjeravaju samo njima, da im kažu svoje jade, svoje male svakodnevne neprilike i teškoće.

"Nemam vremena". kaže otac, "nemam vremena da vaspitam svoju djecu, da im činim društvo i da ih razveselim!" - Onda se nisi smio prihvatiti roditeljske dužnosti! Kada im ne pokloniš vrijeme koje im sa pravom pripada, ti im uskraćuješ vaspitanje koje im duguješ.
Opterećene mnogim brigama, majke katkada smatraju da nemaju vremena da strpljivo poučavaju mališane i poklone im ljubav i razumijevanje. Neka onda majke znaju: ako djeca kod svojih roditelja i u svom domu na nađu ono što zadovoljava njihove želje za prijateljstvom i razumijevanjem, ona će to potražiti na nekom drugom mjestu, koje može biti opasno za njihovo srce i karakter.

Elen Vajt - Temelji srećnoga doma

U prisutnosti svoje djece ni otac ni majka nikada ne treba da kritikuju planove i rasuđivanje jedno drugoga...Ako se roditelji u nečemu ne slažu, neka se povuku od svoje djece, dok se ne sporazumiju.
Često se roditelji ne slažu u vođenju svoje porodice. Otac, koji je vrlo malo sa svojom djecom, i ništa ne zna o njihovim sklonostima i prirodi je grub i strog. On ne upravlja svojom prirodom, već kažnjava u žestini. Dijete to zna, i umjesto da bude obuzdano, kazna ga ispunjava gnjevom. Majka popušta da kazni dijete za prekršaj da bi ga kasnije za isti strogo kaznila. Djeca nikad ne znaju šta ih čeka i dolaze u iskušenje da saznaju dokle mogu tako postupati a da ne budu kažnjena. Tako je posijano sjeme zla, koje raste i donosi rod.
Ako su roditelji jedinstveni u ovom dijelu vaspitanja, dijete će znati šta se od njega očekuje. Međutim, ako otac riječju ili pogledom, pokaže da ne odobrava majčine vaspitne postupke, ako smatra da je ona previše stroga i pokušava da njenu strogost zamijeni nježnošću i popuštanjem, upropastiće dijete. Dijete će ubrzo shvatiti da može da čini sve što mu se sviđa. Roditelji koji čine ovaj grijeh u odnosu prema svojoj djeci, biće krivi za propast njihovih duša.

Elen Vajt - Temelji srećnoga doma

Neke zaslijepljene majke u životu svoje djece trpe ono što ne bi trebalo da trpe ni jedan trenutak. Ponekad kriju dječje greške od oca. One dopuštaju da djeca nose odjeću ili čine nešto drugo, pod uslovom da otac o tome ništa ne zna, jer bi zbog toga prigovorio.
Na ovaj način djeca se uče da varaju. Ako otac otkrije ove greške majka traži izgovore, i ne kaže cijelu istinu. Majka nije iskrena. Ona zaboravlja da i otac brine za djecu isto toliko koliko i ona i da ne bi trebalo da mu ostanu nepoznate njihove greške i sklonosti koje bi trebalo iskorijeniti dok su još mladi. Događaji se taje. Djeca znaju za neslogu svojih roditelja i to ostavlja posledice. Djeca počinju da varaju, da taje, iznoseći činjenice koje su suprotne saznanjima njihove majke kao i njihovog oca. Ona se navikavaju da pretjeruju i doslovno lažu, a da ih u svemu tome savjest mnogo ne uznemirava.
Ovo zlo otpočelo je onog dana kada je majka počela da prikriva pravo stanje pred ocem, koji ima isti udio u oblikovanju karaktera svoje djece. Sa ocem je trebalo otvoreno razgovarati i on je trebao o svemu da bude obaviješten. Suprotan stav, prikrivanje dječijih grešaka, ohrabruje ih u njihovoj sklonosti da prevare, da budu licemjerni i nepošteni.
Vidjela sam da roditelji - hrišćani uvjek trebaju da se drže utvrđenog principa - da budu složni u vođenju svoje djece.

Elen Vajt - Temelji srećnoga doma

I pored tolikih poslova koje majka mora da izvrši, njen najsvetiji posao, je posao sa njenom djecom. Međutim, kako se često ovaj posao ostavlja po strani samo da se zadovolji neka sebična zelja.
Mi vas preklinjemo da kao majke shvatite svoju odgovornost i da ne živite da sebi ugađate, nego da proslavite Boga. Hristos nije sebi ugađao, nego je na sebe uzeo obličje sluge.
Bog je majci dodijelio posao da podigne svoju djecu u nauci i strahu Gospodnjem. Pred njihovim nježnim umovima treba stalno uzdizati ljubav i strah Božiji. Kad ih kara, ona treba da im kaže da to čini po Božjem savjetu, i da On nije zadovoljan prevarom, neistinom i rđavim postupcima. Tako da se dječji umovi mogu toliko povezati sa Bogom, da sve što čine i kažu bude Njemu na slavu.

Temelji srećnoga doma - Elen Vajt

Ovo je pitanje za roditelje sa foruma -kako objasnjavate vaosj djeci zasto ne slave rodjendane, ne duvaju svjecice kao druga djeca? Zasto ne slave bozic, vaskrs, itd...? Kako ih stitite od pogresnog ucenja okoline, pogotovo familije?

Imam troje djece do 4 godine starosti pa jos ne razumiju tocno sto je sve to i kakvo znacenje imaju svi ti praznici, ali nedavno me najstarije dijete pitalo zasto ne slavimo Bozic, tj zasto nemamo bor pa smo mu suprug i ja odgovorili da mi to ne slavimo i da se Isusu to ne svidja. Nije bas dobro razumio, ali bit ce vremena. A kad mu je rodjendan jednostavno mu ne kazemo da je navrsio npr 4 godine jer dijete ne poznaje datume niti mu pravimo tortu, niti mu kupujemo poklone. Posto dolazimo suprug i ja iz katolickih obitelji, rekli smo svima u obitelji da to ne slavimo pa znaju eventualno nazvati samo da cestitaju djetetu rodjendan i to je sve. Ali i dalje imamo velikih problema sa njima jer smo napravili sramotu sto se nismo u crkvi vjencali, sto dijete nije krsteno i tako dalje. Pokusali smo na fin i suptilan nacin objasniti, ali bez uspjeha. Jednostavno, to je borba s ogovaranjima iza ledja, ali tako mora biti. Mene i supruga vise to ne dira. Molim se za sve njih i zelim svakom sve najbolje, ali smo se morali pomalo udaljiti od njih. Ne nasom krivicom.

Kika (citat):Imam troje djece do 4 godine starosti pa jos ne razumiju tocno sto je sve to i kakvo znacenje imaju svi ti praznici, ali nedavno me najstarije dijete pitalo zasto ne slavimo Bozic, tj zasto nemamo bor pa smo mu suprug i ja odgovorili da mi to ne slavimo i da se Isusu to ne svidja. Nije bas dobro razumio, ali bit ce vremena. A kad mu je rodjendan jednostavno mu ne kazemo da je navrsio npr 4 godine jer dijete ne poznaje datume niti mu pravimo tortu, niti mu kupujemo poklone. Posto dolazimo suprug i ja iz katolickih obitelji, rekli smo svima u obitelji da to ne slavimo pa znaju eventualno nazvati samo da cestitaju djetetu rodjendan i to je sve. Ali i dalje imamo velikih problema sa njima jer smo napravili sramotu sto se nismo u crkvi vjencali, sto dijete nije krsteno i tako dalje. Pokusali smo na fin i suptilan nacin objasniti, ali bez uspjeha. Jednostavno, to je borba s ogovaranjima iza ledja, ali tako mora biti. Mene i supruga vise to ne dira. Molim se za sve njih i zelim svakom sve najbolje, ali smo se morali pomalo udaljiti od njih. Ne nasom krivicom.

Tako treba. Samo hrabro. Psihologija mase jedan je od načina kako ljudi umiruju nečistu savjest ili mehanizam za izbjegavanje objektivnog razmišljanja. Ogovaranje, kačenje etiketa i pripisivanje loših stvari je neminovnost. Tjelesnost i duhovnost su dva suprotstavljena svijeta.

Hvala puno na odgovoru! Jedan clan nase porodice je jaaaako uporan, otac mog supruga. Bojim se ako dijete ostane samo sa njim da ce preko nase rijeci htjeti da mu daje prsute, da mu prica neke price koje nikako nisu poucne a on ih prica sa ponosom kao anegdote. Cesto kad suprug ne moze izaci na kraj sa njim dodje do svadje, ne strasne ali se desi. Pa se bojim da li krsi 5. Boziju zapovijest. Pokusamo lijepo uporno ali cesto ne djeluje ili djeluje ali kratko. Da li krsimo Boziju zapovijest ako se u ovakvim situacijama prepiremo sa roditeljima? Kakvo je vase misljenje?

Pita (citat):Hvala puno na odgovoru! Jedan clan nase porodice je jaaaako uporan, otac mog supruga. Bojim se ako dijete ostane samo sa njim da ce preko nase rijeci htjeti da mu daje prsute, da mu prica neke price koje nikako nisu poucne a on ih prica sa ponosom kao anegdote. Cesto kad suprug ne moze izaci na kraj sa njim dodje do svadje, ne strasne ali se desi.  Pa se bojim da li krsi 5. Boziju zapovijest. Pokusamo lijepo uporno ali cesto ne djeluje ili djeluje ali kratko. Da li krsimo Boziju zapovijest ako se u ovakvim situacijama prepiremo sa roditeljima? Kakvo je vase misljenje?

Prepirka postoji sve dok se jedna strana nada, osjeća ili misli da će biti po njenome. Vjerovatno ste i sami nedosledni ili očekujete da ćete putem demonstracije sile (sila se ispoljava i verbalno) završiti stvar. Nijedan Božji uput se ne može silom držati pa ni taj koji pominjete.

Mozete li mi napisati koji je vas savjet? Kako postupati, da budemo pravedni prema roditeljima a da zastitimo dijete od pogresnih ucenja?

Pita (citat):Mozete li mi napisati koji je vas savjet? Kako postupati, da budemo pravedni prema roditeljima a da zastitimo dijete od pogresnih ucenja?

Ne mogu vam ja dati recept kako da živite. Ne može se duhovnost propisati receptima za život. Mogu se dati osnovne smjernice, a na čovjeku da se izgradi na takav način da on sam ne ugrožava svoj pobožni život (na primjer nepostojanošću, kompromisima, konformizmom...) tako da i njegovi bližnji vide da to nije prolazno i stvar oko koje se može pogađati.

U porodičnom životu, kad se jednom kaže za nešto da ne može i da nije dobro, to treba da stoji. U porodični krug se ne može niko miješati, pogotovo ne nehrišćani u porodicu hrišćanina na negativan način.

Ponavljam, mi smo se distancirali od njih jer u suprotnom bi nam se odnos sveo na prepucavanje, svadju i nagovaranje da se zivi zivotom kakav oni zive. Bilo je i toga u pocetku, jer se nismo znali nositi sa svim tim na ispravan nacin. Mi smo jedini u cijeloj rodbini i nasem drustvu koji razmislja na takav nacin. Treba biti odmjeren, izbjegavati otvaranje takvih tema pred njima. Ako i upitaju nesto po tom pitanju, budite kratki, jasni i izravni u odgovorima. Bez svadje i dvosmislenih poruka. Jer oni se vjerovatno ne zele promijeniti pa promijenite vi svoj pristup prema njima. Jako je tesko i to vam je borba s vjetrenjacama, ali svojim odnosom prema partneru, djeci i drugima oko sebe pokazat cete s vremenom da zivite ispravno. Bez obzira na sve, volite ih i dalje, molite se za njih, prepustite neke stvari u Bozje ruke i bit ce sve u redu.

Hvala vam puno na odgovorima!!!

Da li se sjecate ovih crtaca i da li preporucujete? Nas sin voli da gleda mister bina i tako te gluposti, pa se sjetih ovih crtaca naseg djetinjstva sa biblijskom poukom. Zanima me vase misljenje.
https://youtu.be/zvTnQgWv2gQ

Pita (citat):Da li se sjecate ovih crtaca i da li preporucujete? Nas sin voli da gleda mister bina i tako te gluposti, pa se sjetih ovih crtaca naseg djetinjstva sa biblijskom poukom. Zanima me vase misljenje.    
https://youtu.be/zvTnQgWv2gQ

Na ovoj stranici imate dosta filmova sa biblijskom tematikom, uključujući crtane:
https://www.religija.me/?page_id=5561

Kako god, mnogo je bolje djecu vaspitivati da što manje zavise od multimedijalnih sadržaja, da budu aktivni i nalaze zanimanja u stvarnom životu, jer pretjeranim bavljenjem filmovima i sl. gubi se osjećaj za zdravu realnost, degradiraju radne navike i uopšte smanjuje se interesovanje za korisnost u životu.

Što se tiče "Mister Bina", do vas je da vaspitate dijete da se poremećajima i manama ljudi, makar to bilo na filmu, ne treba smijati, već da se na sve loše pa i nezdravi humor gleda kao na posledice grijeha.

RAZUMNA PRIMJENA PROVJERENE STARE MEDICINE

„Ludost je privezana djetetu za srce; prut pouke uklanja je od njega.“ (Izreke 22:15)
„Ko štedi prut, mrzi sina svog, a ko ga voli, brižno ga opominje.“ (Izreke 13:24)
„Prut i ukor daju mudrost, a dijete raspušteno majku svoju sramoti.“ (Izreke 29:15)



ISKUSTVO JEDNE PORODICE
Naš sin bi plakao zbog ljubomore kad god bi video kako smo moja supruga i ja u zagrljaju, pa smo izbegavali da se zagrlimo pred njim da mu ne bismo provocirali ljubomoru. Još ranije smo primetili da je ljubomoran, ali ovoga puta je izraženo negodovao što smo zajedno, dolazio je između nas i rukama pokušavao da nas rastavi i veoma negodovao što smo jedno drugo grlili. Sva naša verbalna kritika tog njegovog stava nije donosila nikakve rezultate. Jednostavno, njegova unutrašnja želja je bila jača od sile naših reči. A ako ga ostavimo u takvom stanju, on će biti ljubomoran i dalje. Mučiće se možda kroz ceo život zbog ljubomore, čas prema nama, čas prema svom budućem bratu ili sestri, a kasnije zbog drugih ljudi.

Šta biste vi uradili na našem mestu? Dozvolili da se muči? Da bude zlostavljeno od sopstvene ljubomore? Mi smo odlučili da mu pomognemo. Prvo smo mu dali blage batine po zadnjici. I ponovo pred njim se zagrlili. On je opet pokazao nezadovoljstvo. Ponovili smo mu usmenu kritiku, i dali još jače batine, jer su slabe batine očito kod njega izazvale samo dodatni bunt i nezadovoljstvo. I onda smo se opet pred njime zagrlili. Opet je nezadovoljan krenuo da nas rastavlja. Tada smo mu dali još jače batine. I šta se onda desilo? Odbacio je ljubomoru i s time su prestali svi znaci njegove dotadašnje depresije. On je onda sam došao između nas i zagrlio nas oboje, i onda čak tražio da budemo zajedno u zagrljaju i međusobno i sa njime. Desetak minuta ranije bio je veoma nesrećan, a sada veoma srećan. Zašto? Zato što je sada odbacio duh ljubomore i nije više bio pod njenim pritiskom. Da smo ga istukli prvi put kada smo primetili kod njega ljubomoru, nekoliko meseci ranije, skratili bismo mu muke još mnogo ranije. Zaključili smo da smo trebali ranije da mu pomognemo da se odupre ljubomori, a ne posle toliko vremena patnje, i što je još gore, ovladavanja ljubomore njegovom voljom i ličnošću. Isto tako, da smo ostali samo na blagim batinama, on bi zadržao negodovanje i same batine bi shvatio kao uvredu svog ega, a ne kao povod da se odrekne svog ega. Da smo ga ostavili sa ljubomorom u duši, nosio bi problem celog svog života. No, mi smo mu jačim batinama pomogli da se odrekne svog velikog Ja i da stekne svoju slobodnu ličnost.

Insert iz pedagoškog bestselera iz 1622. godine o primeni telesne kazne u vaspitanju dece: „Uputstvo roditeljima kako da koriguju svoju decu“

1. Da budu sigurni da je prestup počinjen i da postoji opravdan razlog kažnjavanja. U suprotnom, biće više štete nego koristi. Ako se koroziv stavi na mesto gde nema rane, on će je napraviti. Ako je kazna nepravedna, ona će izazvati gnev i učiniti malo dobra. Tu zemaljski očevi plaćaju svoj danak, jer postupaju drugačije od Boga. Oni mnogo puta ukoravaju kako im se prohte (Jevrejima 12:10), što je velika nepravda.

2. Da se detetu da do znanja njegova krivica zbog koje se kažnjava, te da se ono uveri u to. Ukor treba biti za pouku, a to ne može biti ukoliko dete nije svesno zbog čega je kažnjeno. Jer ako nije svesno svoga prestupa, njemu je to kao da je kažnjeno bez krivice. Bog je tako uradio sa zmijom, Evom i sa Adamom (1. Mojsijeva 3:11). Tako su Sudije radile prilikom kažnjavanja prestupnika. Tako će ljudi postupati i sa psom. Ne bi li trebali i utoliko više sa detetom?

3. Da prestupi koji se kažnjavaju budu takvi da roditelji mogu da pokažu svojoj deci da su njihovi postupci u sukobu sa Božjom rečju (Svetim pismom), kao što su psovanje, laganje, krađa i slično. Jer, prvo, ovo su najopasniji prestupi i zbog toga pažljivo moraju biti iskorenjeni; drugo, ukoreno dete će tako biti bolje osvedočeno o svoj prestup, više će osuđivati sebe i zadovoljno podneti ukor.

Što se tiče načina kažnjavanja, treba se pridržavati četiri opšta uputstva i četiri posebna uputstva. Opšta uputstva su ova:

1. Treba se ugledati na Božji način ukoravanja svoje dece, a posebno Božje ukoravanje samog roditelja; ne postoji bolje opšte uputstvo: Božji uzor je savršeno uputstvo.

2. Roditelji trebaju da se mole i za sebe i za svoju decu: za sebe, kako bi bili upućeni kako da to urade (kako da kazne decu); za svoju decu, kako bi time postala bolja. (...) U svim dužnostima trebaju da se mole, a posebno u ovoj, jer je roditelj spreman, delimično kroz svoj sopstveni neobuzdani bes, a delimično kroz detinju nestrpljivost da padne ili u jedan ili u drugi ekstrem. Ne treba nametati svečanu molitvu kad god se uzme prut, već treba uzdići svoje srce za smernice i blagoslov.

3. Kažnjavanje treba biti izvršeno s ljubavlju. Sve činite s ljubavlju (1. Korinćanima 16:14), a posebno ono što se može shvatiti kao gnev i mržnja. U ljubavi će oni dati svojoj deci gorak lek i iščašiti zglob ako treba. Bog kažnjava svoju decu u ljubavi, a tako trebaju i roditelji. Ljubav će ih navesti da to čine sa nežnošću i saosećanjem.

4. Kažnjavati treba u blagom raspoloženju, kada su osećanja stabilna, a ne poremećena srdžbom, besom, ljutnjom i drugim sličnim uzbuđenjima. Uznemirene strasti zamagljuju razum, tako da čovek ne može razabrati šta je dovoljno, a šta previše. Kada je strast uzburkana, kažnjavanje treba odložiti. Bog kažnjava s merom.

Posebna uputstva su ova:

1. Potrebno je čuvati redosled. Ukor rečima mora prethoditi kažnjavaju prutom. Ja korim i kažnjavam, kaže Gospod. Roditelj će pokazati da ne uživa kada tuče svoje dete već je to neminovnost koja ga na to prisiljava. Tako se roditelj pokaže kao Bog koji ne kažnjava rado (Plač 3:33). Lekari, kada primenjuju jače metode lečenja, daće adekvatnu pripremu: ukor može biti priprema. Dobri i sažaljivi hirurzi će pokušati sva druga sredstva pre nego se late probadanja i povređivanja.

2. Dužno poštovanje mora se pokazati prema strani koja se kažnjava. Ako je on mlad i nežan, lakša kazna treba da se upotrebi. Solomon često pominje prut kao sredstvo kažnjavanja deteta jer je to najlakša metoda. Ako dete, pak, ima fleksibilniju i bezazleniju prirodu, kažnjavanje treba biti u skladu sa tim. Ako je ono starije I ujedno prkosno i tvrdoglavo, kažnjavanje može biti oštrije.

3. Dužna pažnja se mora posvetiti i prestupu. Gresi direktno protiv Boga, otvoreni, javni, skandalozni gresi, poznati gresi, često počinjeni gresi u kojima odrastaju i imaju naviku ponavljanja, trebaju se ukoriti sa većom oštrinom.

4. Roditelj treba da uvidi svoje sopstvene greške u kažnjavanju detinjih grešaka: tako će imati više saosećanja.

William Gouge, Of Domesticall Duties, 1622.