DONIRANJE ORGANA

Dobar dan svima. U poslednje vrijeme sve više se u medijima govori o doniranju organa. Popagira se stav da je doniranje organa znak plemenitosti, čovjekoljublja, da se tim činom “poklanjanja život”... Međutim, svjedoci smo da je doniranje organa postao jedan vrlo unosan biznis, pa se samim tim tu otvara prostor za razne zloupotrebe i manipulacije. U kampanji na ovu temu uključile su se i mnoge javne ličnosti a čini mi se i da poglavari sve tri monoteističke religije imaju sličan stav po ovom pitanju i da podržavaju doniranje organa.
Ja sam uvijek vrlo obazriv prema nečemu što je opšte prihvaćeno i što se na “sva vrata” reklamira. Za sad nemam jasan stav po ovom pitanju pa bih zato volio da čujem vaša mišljenja na ovu temu.

elemo (citat):Dobar dan svima. U poslednje vrijeme sve više se u medijima govori o doniranju organa. Popagira se stav da je doniranje organa znak plemenitosti, čovjekoljublja, da se tim činom “poklanjanja život”... Međutim, svjedoci smo da je doniranje organa postao jedan vrlo unosan biznis, pa se samim tim tu otvara prostor za razne zloupotrebe i manipulacije. U kampanji na ovu temu uključile su se i mnoge javne ličnosti a čini mi se i da poglavari sve tri monoteističke religije imaju sličan stav po ovom pitanju i da podržavaju doniranje organa.
Ja sam uvijek vrlo obazriv prema nečemu što je opšte prihvaćeno i što se na “sva vrata” reklamira. Za sad nemam jasan stav po ovom pitanju pa bih zato volio da čujem vaša mišljenja na ovu temu.

Biblija ne govori specifično ništa o ovom predmetu iz razloga što doniranje organa u prošlosti nikad nije bila praksa. Iz Biblije možemo izvući samo široke principe o ljubavi, saosjećanju i samopožrtvovanju prema bližnjima. Božji cilj je naravno spasiti život a ne pogubiti ga (vidi: Luka 6:9).

Najveći primjer samopožrtvovane ljubavi u smislu davanja svog tijela na žrtvu za život čovječanstva imamo u Isusu Hristu. Samopožrtvovana ljubav je ono što se očekuje i od hrišćanina. U tom smislu, svaka praksa ili procedura koja se smatra dopustivom i nije kontradiktorna biblijskim načelima može biti podržana od vjernih hrišćana.

Neki vide doniranje organa kao krajnji oblik sakaćenja ljudskog tijela. U odbrani ideje da se ljudski organi ne bi trebali donirati, često se citira 1. Korinćanima 6:19,20, premda se Pavlov savjet očito odnosi na korektan tretman vjernika kao cjelokupne jedinke DOK JE ČOVJEK ŽIV u skladu sa pobožnošću.

Oni vjernici koji su žrtve dualističkog koncepta o zasebnosti tijela i duše svakako imaju probleme sa svojim pogledima na uskrsenje tako da tu mogu naći razloge protiv doniranja organa. Međutim, Sveto Pismo naglašava da tijelo kakvo sad posjedujemo ne može naslijediti vječni život, već samo „duhovno“ tijelo (1. Korinćanima 15:35-50). To znači da Bog izvjesno neće imati problem sa uskrsenjem spasenih, bez obzira na način na koji su okončali svoj ovozemaljski život.

Stoga legitimni argument protiv doniranja organa možemo tražiti samo u procesu žetve organa. Iako etički možda nema ništa pogrešno u oporavku organu koristeći mrtvo tijelo, najuspješnije transplantacije zahtijevaju da se potencijalni organi za doniranje održavaju živim pomoću krvi i kiseonika koji teku kroz njih sve dok se ne uklone iz tijela. Dakle, dilema je da li je donator zapravo još živ dok se vrši uklanjanje organa i da li mu se zapravo prekida život prilikom te operacije. Medicinska profesija tradicionalno koristi prestanak srčanih i plućnih aktivnosti da obilježi trenutak smrti. Međutim, medicinska tehnologija je napredovala do tačke gdje je moguće pomoću respiratora održavati srčanu i plućnu aktivnost danima ili sedmicama nakon što je pacijent nepovratno izgubio moždanu funkciju. Postoji pritisak u nekim medicinskim krugovima da se žetva organa vrši kad pacijent izgubi više funkcije mozga ali je još uvijek živ. U Americi je dopušteno uzimanje organa od beba koje se rode bez viših funkcija mozga.

Stoga, kao hrišćani mogli bismo podržati donaciju organa samo u onim slučajevima u kojima je smrt potvrđena po svim kriterijima, uključujući kompletni gubitak funkcije mozga. Jer, očito je da se u medicini manipuliše baš na tom području i da se nastoji, legalno ili ilegalno, uzimati „žive“ organe zbog uvećanih izgleda na uspješnost transplantacije.

Sve u svemu, ljudi nastoje što je moguće više produžiti svoj život u grijehu ili ga čak ovjekovječiti kad bi ikako mogli, što u određenim stvarima kao što je doniranje organa izaziva osjećaj užasavanja, a vrlo malo ili nimalo ne pridaju važnosti izgradnji karaktera po Božjem obličju – jedinom kvalitetu koji se prenosi u vječni život.

http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/1/politika/3209577/glasanje-o-setu-zakona-iz-oblasti-zdravstva.html

Juče je donet zakon u Srbiji u vezi sa doniranjem organa.

Što se tiče doniranja organa, ja sam protiv toga osim ako lično znam osobu kojoj želim da doniram organ. Slično je i sa raznoraznim donacijama, fondovima itd. gde se traži novac. Nije isto pomoći lično čoveku na ulici koji kopa po kontejneru i uplatiti sms ne znajući gde će taj novac otići. Ima bezbroj slučaja manipulacija i mahinacija sa raznim dobrotvornim i humanitarnim fondacijama npr. slučaj Katarine Rebrače. A da ne pričam o fondacijama Đokovića, Divca i sličnih licemera koji ne znaju šta će sa parama pa se svetu predstavljaju kao dobrotvori pred kamerama, slično kao što papa jednom godišnje pere noge siromašnima, a ima svoju banku koju ne sme niko da kontroliše i u kojoj uvećava račun ostalim danima u godini, između ostalog crkvenim donacijama, od naivnog i prevarenog naroda koji će da posle navija za Đokovića, Divca i slične, pa će virtualno da pomaže nepoznatim ljudima, čak će i da da bubreg ili jetru nepoznatoj osobi (verovatno nekom alkoholičaru sa cirozom jetre da može da nastavi da pije ili nekom materijalisti da nastavi da živi u grehu)i tako umirivati svoju savest kako je milostiv i dobar, a komšiji neće da kaže dobar dan jer je komšija sektaš pošto živi po Božjem zakonu, ili rođaku ili prijatelju da pozajmi novac a kamoli bubreg, jer zna da je rođak ovakav a prijatelj onakav, a nepoznata osoba je bliža i savršena.