Dragi moji,
Prije svega zelim Bogu da zahvalim na daru Spasenja koji mi je poslao i koji sam prihvatio i koji me je spojio sa poboznim ljudima makar i ovako virtuelno - na forumu. Hrabrenje i rast u vjeri kada imas brata u Hristu mnogo znaci, mnogo vise nego kada Hristu ides sam. Dosta nas prati ovaj forum i napaja se na njemu duhovnom hranom. Smatram da je sajt raligija.me dobro pojilo na koje nas Bog dovodi da nas osvjedoci, napoji, nahrani, obuce, naoruza i pripremi za bitku sa nama samima odnosno sa darom koji nam je dao na pocetku a koji nam je izmakao kontroli (slobodnoj volji). Od tada pa do danas bezboj puta smo pokazali koliko znamo da izaberemo dobro za nas same...
Upravo zbog tih pogresnih izbora iskusio sam skoro svaki grijeh i gresku koju covjek moze napraviti i zato zelim svoje iskustvo podjeliti sa svima koji ovde dolaze.
Odgajan u pravoslavnoj porodici koja (kao i svaka u doba komunizma) nije puno znala o Bogu ali drzala je do mnogih stvari koje su bile ukorjenjene u pravoslavlju (bozic, vaskrs, slave, nedelju, svece i sl). Kao i svaki pravoslavac znao sam da postoji tamo neki bog koji gleda dole na ljude i ceka njihovu gresku ne bi li ih kaznio. Tako sam ga nekako i dozivljavao...bolje ga ne dirati ne misliti o njemu nego da mislim pa da me kazni sto sam ga uznemiravao pomislju. Tako sam se i ponasao. Ostavio sam se toga kao neke tabu teme i vrlo malo mislio o tome. Nisam bio svjestan te praznine u sebi koju jedino Bog moze popuniti zivom vjerom. Svi imamo tu prazninu samo se razlicito ophodimo prema njoj. Ja je u pocetku nisam identifikovao. Pokusavo sam da udovoljim sebi morbidnim stvarima skoro kao i svaki mladi covjek krenuo u svijet siguran u sebe i svoje ja, drugo me nista nije interesovalo. Odem nedeljom ponekad u crkvu umirim savjest i udri po starom (izlasci, pijancenje, droga, preljuba i blud, kocka, agresivnost, egoizam, nerazumjevanje, neljubaznost, nesaosjecajnost, agresivnost prema roditiljima i bliznjima, lazi, psovanje, zle misli, vracare i gatare, poroci raznih vrsta) bez ikakve svijesti sta ce biti sutra. Tu je poceo moj sunovrat. Postajo sam depresivan, nezadovoljan zivotom, bliznjima svime i svacim. Pomisljao sam na svakavke gluposti. Sto sam vise tonuo u poroke to sam sve vise i vise postajao nezadovoljan zivotom jer nikako ni nije bilo "ugodno" kao kad sam pocinjao sa takvim zovotm. Vidjeo sam da su mi mnogi prijatelji okrenuli ledja, izbjegavali me, neke sam i licno svojim primjerom iskvario. Zeleo sam psihicki da izadjem iz svega toga ali navike su bile mnooogo jace. Nisam znao sta da radim. Bio sam na korak da pocnem da Boga krivim za sve, jer ga nisam shvatao. Bio sam na korak da dignem ruku na sebe. Godinama sam spavao u krevetu ispod kojeg je bila automatska puska sa kojom sam se igrao kao sa igrackom (svaka kuca u BiH ima min. jednu negdje kao vrijedan suvenir iz rata). Smrt mi je bila tako blizu a da nisam ni shvatao.
Ako mislite da sam nakon toga nekim cudesnim dogadjajem dosao na ideju da pocnem da citam Bibliju tek tako varate se. Trebalo je prvo da srusim niz prepreka i predrasuda koje oko Nje postoje. Kao i svaki covjek pod uticajem "duhovnih autoriteta" nisam bas puno vjerovao da je sve ono sto je u Njoj napisano istina. Trebao mi je neko prvo opaliti "duhovni šamar" da predrasude nestanu pa da onda prihvatim sve ono što piše u Bibliji. Te prepreke oko Biblije rusio je Bog a ne ja samo što ja toga nisam bio svjestan. Nakon nekoliko odgledanih kreacionističkih predavanja geologa Miroljuba Petrovića počeo sam polako sumnjati u svoje dosadašnje gledište na Boga i teologiju (ali i dalje nisam puno izlazio iz dvorišta pravoslavlja). Zatim još jedno predavanje pa još jedno pa još jedno. Uzeh elektronsku verziju Biblije konačno bez predrasuda (prevod Daničić-Karadžić) i počeh upoređivati neke stvari. Vodeni omotač oko zemlje odakle se srucio potop, prosječan životni vijek čovjeka 800-900 godina zbog tadašnjeg atmosferskog pritiska i genetike, Eufrat i Tigar postoje a jos 2 rijeke fale nema ih danas gdje je bio Eden, planina Ararat u Turskoj, prica o potopu u skoro svakoj staroj mitologiji... složi se sve u mojoj glavi. U ono što sam od ranije znao u tezama + ovo što sam sad počeo da shvatam, počeše škripati stara i teška vrata u meni ispred kojih Isus čeka. SVATIH KONAČNO DA JE BIBLIJA ISTINA. Većina ljudi kad pročitaju prve stranice Biblije kao dnevne novine ne razmišljajući puno o tome što su pročitali odustane i više se skoro nikad ne vrati Bibliji. Tu đavo nastoji da vam utisne ako ikako može predrasudu gađenja prema Svetom pismu kako više nikad ne bi ni pomislili a kamoli da uzmete u ruke Istinu. Posle sam shvatio da je tu najveće uporište sotone... da laže i izvrće jer kad uradite suprotno od onoga što bi on želeo, zna da nema nikakvih šansi.
Samo moje iskistvo čitanja Biblije (prvo Starog pa onda Novog zavjeta) bilo je tako lagano i pitko, da sam sa lakoćom i sa uživanjem nadovezivao niti i redosled događaja. Čitao sam je skoro godinu dana. Mislim da se je više proživljavao nego što sam je čitao. Ja sam jednostavno tu godinu dana proveo kao na nekom ugodnom seminaru uz 5D doživljaj. Čini mi se da znam tačno na kom mjestu sam počitao svaku glavu i knjigu. Tako sam npr. Stari zavjet završio čitajući proroke u Herceg Novom, dok sam Otkrovenje završio u Sarajevu gdje sam se i rodio. Fragment istorije koji je falio u mojoj glavi je od Postanja do Egipta.
Ako vjerujete u Božiju riječ...pitanje je samo do koje knjige i koje glave ćete u Bibliji izdržati da je čitate, jer nakon te glave ili knjige Biblija polako počinje čitati vas. E tu se vide prve promjene u vašem životu. Prvo misaone a onda i interaktivne. Tada počnete gledati svijet drugačijim očima, sebe, prirodu, sve. To tako ide, mora tako. Time Bog iscrtava projekat u vašem karakteru kao projekat kuće od kamena. Kad završite sa čitanjem, kuća nije gotova...ali projekat jeste. Dobijate projekat i sve dalje upute za zidanje. Zidati morate vi. Vas dalji alat za zidanje je molitva, a vaš temelj je Isus Hristos. Dani su vam cigle...
Braćo kada shvatite da je Bog sve stvorio i da je grešnom čovjeku podario dar spasenja u Hristu (a ujedno cjelom univerzumu dokaz šta zlo zaista jeste da ne bi ostavio ni trunku sumnje u svoju pravednost) da ima život vječni, i da vas na tom putu svaki dan hrabri da u vjeri rastete (uz pomoć Njegove sile) dok vam se i svaka pomisao na grijeh ogadi. Kada iz ljubavi prema Hristu počnete držati Njegov zakon, tada ste osposobljeni za život na obnovljenoj planeti na kojoj ćete jednog dana biti sa Hristom i ostalom braćom svojom.
Prije svega zelim Bogu da zahvalim na daru Spasenja koji mi je poslao i koji sam prihvatio i koji me je spojio sa poboznim ljudima makar i ovako virtuelno - na forumu. Hrabrenje i rast u vjeri kada imas brata u Hristu mnogo znaci, mnogo vise nego kada Hristu ides sam. Dosta nas prati ovaj forum i napaja se na njemu duhovnom hranom. Smatram da je sajt raligija.me dobro pojilo na koje nas Bog dovodi da nas osvjedoci, napoji, nahrani, obuce, naoruza i pripremi za bitku sa nama samima odnosno sa darom koji nam je dao na pocetku a koji nam je izmakao kontroli (slobodnoj volji). Od tada pa do danas bezboj puta smo pokazali koliko znamo da izaberemo dobro za nas same...
Upravo zbog tih pogresnih izbora iskusio sam skoro svaki grijeh i gresku koju covjek moze napraviti i zato zelim svoje iskustvo podjeliti sa svima koji ovde dolaze.
Odgajan u pravoslavnoj porodici koja (kao i svaka u doba komunizma) nije puno znala o Bogu ali drzala je do mnogih stvari koje su bile ukorjenjene u pravoslavlju (bozic, vaskrs, slave, nedelju, svece i sl). Kao i svaki pravoslavac znao sam da postoji tamo neki bog koji gleda dole na ljude i ceka njihovu gresku ne bi li ih kaznio. Tako sam ga nekako i dozivljavao...bolje ga ne dirati ne misliti o njemu nego da mislim pa da me kazni sto sam ga uznemiravao pomislju. Tako sam se i ponasao. Ostavio sam se toga kao neke tabu teme i vrlo malo mislio o tome. Nisam bio svjestan te praznine u sebi koju jedino Bog moze popuniti zivom vjerom. Svi imamo tu prazninu samo se razlicito ophodimo prema njoj. Ja je u pocetku nisam identifikovao. Pokusavo sam da udovoljim sebi morbidnim stvarima skoro kao i svaki mladi covjek krenuo u svijet siguran u sebe i svoje ja, drugo me nista nije interesovalo. Odem nedeljom ponekad u crkvu umirim savjest i udri po starom (izlasci, pijancenje, droga, preljuba i blud, kocka, agresivnost, egoizam, nerazumjevanje, neljubaznost, nesaosjecajnost, agresivnost prema roditiljima i bliznjima, lazi, psovanje, zle misli, vracare i gatare, poroci raznih vrsta) bez ikakve svijesti sta ce biti sutra. Tu je poceo moj sunovrat. Postajo sam depresivan, nezadovoljan zivotom, bliznjima svime i svacim. Pomisljao sam na svakavke gluposti. Sto sam vise tonuo u poroke to sam sve vise i vise postajao nezadovoljan zivotom jer nikako ni nije bilo "ugodno" kao kad sam pocinjao sa takvim zovotm. Vidjeo sam da su mi mnogi prijatelji okrenuli ledja, izbjegavali me, neke sam i licno svojim primjerom iskvario. Zeleo sam psihicki da izadjem iz svega toga ali navike su bile mnooogo jace. Nisam znao sta da radim. Bio sam na korak da pocnem da Boga krivim za sve, jer ga nisam shvatao. Bio sam na korak da dignem ruku na sebe. Godinama sam spavao u krevetu ispod kojeg je bila automatska puska sa kojom sam se igrao kao sa igrackom (svaka kuca u BiH ima min. jednu negdje kao vrijedan suvenir iz rata). Smrt mi je bila tako blizu a da nisam ni shvatao.
Ako mislite da sam nakon toga nekim cudesnim dogadjajem dosao na ideju da pocnem da citam Bibliju tek tako varate se. Trebalo je prvo da srusim niz prepreka i predrasuda koje oko Nje postoje. Kao i svaki covjek pod uticajem "duhovnih autoriteta" nisam bas puno vjerovao da je sve ono sto je u Njoj napisano istina. Trebao mi je neko prvo opaliti "duhovni šamar" da predrasude nestanu pa da onda prihvatim sve ono što piše u Bibliji. Te prepreke oko Biblije rusio je Bog a ne ja samo što ja toga nisam bio svjestan. Nakon nekoliko odgledanih kreacionističkih predavanja geologa Miroljuba Petrovića počeo sam polako sumnjati u svoje dosadašnje gledište na Boga i teologiju (ali i dalje nisam puno izlazio iz dvorišta pravoslavlja). Zatim još jedno predavanje pa još jedno pa još jedno. Uzeh elektronsku verziju Biblije konačno bez predrasuda (prevod Daničić-Karadžić) i počeh upoređivati neke stvari. Vodeni omotač oko zemlje odakle se srucio potop, prosječan životni vijek čovjeka 800-900 godina zbog tadašnjeg atmosferskog pritiska i genetike, Eufrat i Tigar postoje a jos 2 rijeke fale nema ih danas gdje je bio Eden, planina Ararat u Turskoj, prica o potopu u skoro svakoj staroj mitologiji... složi se sve u mojoj glavi. U ono što sam od ranije znao u tezama + ovo što sam sad počeo da shvatam, počeše škripati stara i teška vrata u meni ispred kojih Isus čeka. SVATIH KONAČNO DA JE BIBLIJA ISTINA. Većina ljudi kad pročitaju prve stranice Biblije kao dnevne novine ne razmišljajući puno o tome što su pročitali odustane i više se skoro nikad ne vrati Bibliji. Tu đavo nastoji da vam utisne ako ikako može predrasudu gađenja prema Svetom pismu kako više nikad ne bi ni pomislili a kamoli da uzmete u ruke Istinu. Posle sam shvatio da je tu najveće uporište sotone... da laže i izvrće jer kad uradite suprotno od onoga što bi on želeo, zna da nema nikakvih šansi.
Samo moje iskistvo čitanja Biblije (prvo Starog pa onda Novog zavjeta) bilo je tako lagano i pitko, da sam sa lakoćom i sa uživanjem nadovezivao niti i redosled događaja. Čitao sam je skoro godinu dana. Mislim da se je više proživljavao nego što sam je čitao. Ja sam jednostavno tu godinu dana proveo kao na nekom ugodnom seminaru uz 5D doživljaj. Čini mi se da znam tačno na kom mjestu sam počitao svaku glavu i knjigu. Tako sam npr. Stari zavjet završio čitajući proroke u Herceg Novom, dok sam Otkrovenje završio u Sarajevu gdje sam se i rodio. Fragment istorije koji je falio u mojoj glavi je od Postanja do Egipta.
Ako vjerujete u Božiju riječ...pitanje je samo do koje knjige i koje glave ćete u Bibliji izdržati da je čitate, jer nakon te glave ili knjige Biblija polako počinje čitati vas. E tu se vide prve promjene u vašem životu. Prvo misaone a onda i interaktivne. Tada počnete gledati svijet drugačijim očima, sebe, prirodu, sve. To tako ide, mora tako. Time Bog iscrtava projekat u vašem karakteru kao projekat kuće od kamena. Kad završite sa čitanjem, kuća nije gotova...ali projekat jeste. Dobijate projekat i sve dalje upute za zidanje. Zidati morate vi. Vas dalji alat za zidanje je molitva, a vaš temelj je Isus Hristos. Dani su vam cigle...
Braćo kada shvatite da je Bog sve stvorio i da je grešnom čovjeku podario dar spasenja u Hristu (a ujedno cjelom univerzumu dokaz šta zlo zaista jeste da ne bi ostavio ni trunku sumnje u svoju pravednost) da ima život vječni, i da vas na tom putu svaki dan hrabri da u vjeri rastete (uz pomoć Njegove sile) dok vam se i svaka pomisao na grijeh ogadi. Kada iz ljubavi prema Hristu počnete držati Njegov zakon, tada ste osposobljeni za život na obnovljenoj planeti na kojoj ćete jednog dana biti sa Hristom i ostalom braćom svojom.
Yesterday at 20:07 by PavleS
» DOKAZI (OT)PADA ADVENTISTIČKE CRKVE
29/10/2024, 17:47 by PavleS
» BIBLIJA - NOVI REVIDIRANI PREVOD
12/8/2024, 21:10 by PavleS
» PITANJA - RELIGIJA
3/6/2024, 13:04 by PavleS
» Biblijski razgovori
14/4/2024, 23:34 by PavleS
» Septuaginta/LXX - doslovni prijevod:
30/10/2023, 13:47 by PavleS
» PAGANIZAM I OKULTNI SIMBOLI I OBIČAJI
21/9/2023, 17:23 by PavleS
» Crkve i manastiri
11/9/2023, 11:23 by NecaPereca
» PSIHOLOGIJA
31/8/2023, 15:24 by Jelena83