Meso je najštetnija namirnica koju ljudi jedu
Da bi se čovjek kvalitetno informisao o tome šta je najbolje za njegovo zdravlje, vrlo važan segment u tome je i detaljnije upoznavanje sa sadržajem i efektima nezdrave ishrane. Nezdravom se bez dileme smatra ishrana životinjskog porijekla i svaka vještačka, odnosno rafinisana. U to spadaju, između ostalog, sve vrste mesa, uključujući piletinu i ribu, mlijeko i mliječni proizvodi, jaja, slatkiši, hrana bogata rafinisanim uljem, šećerom, solju, zaslađivačima, raznim aditivima, konzervirana i druga vještačka hrana...
Postoje ljudi koji jedu isključivo ovu hranu ili im je to veći dio ishrane. Vrlo često, pod uticajem propagande, nesavjesnih ljekara ili neinformisanosti, ljudi kažu da u mesu, mliječnim proizvodima i drugoj ishrani životinjskog porijekla ima hranljivih sastojaka bez kojih organizam ne može funkcionisati ili bez koji se mogu javiti zdravstveni problemi.
U ishrani životnjskog porijekla ne postoji ništa što nema u biljnoj ishrani, a da je čovjeku neophodno i da se ne može nadoknaditi. Redovno konzumiranje životinjskih i vještačkih namirnica dokazano izaziva bolesti. Razlozi za to su koncentracija otrova i štetnih hemikalija, zatim velika količina zasićenih masnih kiselina, holesterola, višak proteina, adrenalina, raznih hormona, virusa, aditiva, teških metala...
“Kad jedemo nešto što za nas nije dobro, odnosno što nije u skladu s našom potrebom za hranom i uravnoteženim uzimanjem hrane, mi patimo. Bolovi i grčevi nas opominju, a s vremenom prepuštaju bolestima i na kraju brojnim hroničnim oboljenjima koja su zahvatila pretežni dio čovječanstva. Često se posljedice ne pojavljuju odmah, zahvaljujući enormnoj snazi odolijevanja našeg tijela to traje danima, mjesecima i godinama, sve dok se ne utvrdi ozbiljno oboljenje”, napisao je dr Norman Voker, autor više knjiga o zdravlju koji je umro u 117 godini.
Zašto je meso štetno
Mnogi od nas su odrasli sa idejom da meso ili mlijeko izgrađuju jače tijelo i da su neophodni za život. To je samo mit. U pitanju je navika i ništa drugo. Meso je najštetnija namirnica koju ljudi jedu.
Jedan od najpoznatijih medicinskih stručnjaka u Americi, doktorka Lorin Dej, predlaže eksperiment svima onima koji vole da jedu meso: „Uzmite jedan hamburger ili šniclu i stavite na kuhinjsku radnu površinu. Ostavite je tamo tri dana, ali grijanje pri tom podesite na 37 stepeni. Pomirišite to poslije tri dana“. Dr Dej kaže da će to biti užasan miris. „E to se dešava i u vašem tijelu. Oko tri dana je potrebno da meso prođe kroz vaša dugačka crijeva, a temperatura tijela je blizu 37 stepeni, tako da meso truli, a mi te toksične proizvode truljenja unosimo u svoj krvotok, a on ga raznosi svuda po tijelu“.
Zaista se nakon konzumiranja mesa u debelom crijevu stvaraju toksične materije, koje se potom sporo izbacuju jer su ljudska crijeva dugačka, a ishrana životinjskog porijekla ne sadrži vlakna koja su neophodna za redovno oslobađanje od otrova(stolica).
Životinjske masnoće iz svih vrsta mesa koje zovemo zasićene se razlikuju od biljnih jer su na temperaturi tijela čvrste, dok su biljne masti tečne. Tako čvrste masnoće povećavaju holesterol u krvi, lijepe se za zidove krvnih sudova stvarajući, između ostalog, aterosklerozu čije posljedice mogu biti infarkt, moždani udar, angina pektoris... Takve masnoće se lijepe i za sama crijeva tako da crijeva više nijesu tako mobilna, što je predvorje za bolesti.
Proteini iz mesa jedan od uzroka raka
Meso je veliki izvor proteina i mnogi ga konzumiraju upravo iz tog razloga. Kada se redovno konzumiraju meso i ostala ishrana životinjskog porijekla višak proteina ne može da se uskladišti i iskoristi u tijelu pa jetra mora da ih razgrađuje.
U pitanju su proteini koji na duže staze izazivaju veću štetu nego korist. U čuvenom „Kineskom istraživanju“ utvrđeno je da su životinjski proteini uzrok nastajanja i razvoja raka. I brojna druga istraživanja pokazuju da je meso uzročnik raka(za detaljnije informacije pogledati knjigu Moć ishrane i studiju Rak:uzroci i liječenje).
Meso sadrži mnoge otrove, poput benzopirena, mikroorganizme, viruse, prione, hormone, pesticide, razne štetne hemikalije... Životinja u momentu klanja doživljava stres i adrenalin koji se tom prilikom stvara usljed straha ostaje u mesu. Zato su ljudi koji jedu meso, po pravilu, nervozniji, agresivniji, bolesniji... Životinjama, a posebno u inostranstvu, se daju antibiotici i razni „stimulansi“, pa kad se jede meso, a tu spada i bijelo, sve se to unosi u tijelo. Da ne govorimo o problemu ludih krava. Takođe, životinje se hrane stočnim koštanim brašnom i to je otpad od drugih mrtvih životinja koji bi po pravilu trebalo da se uništava, a ovako služi kao hrana.
„Ljudi su prisilili stoku da se hrani uginulim životinjama. A onda mi jedemo ta ista goveda, te lešinare. Goveda su postala fabrike za preradu crkotina i leševa. Tako smo dobili meso koje samo izgleda kao meso, ali nije meso. To meso je mješavina truleži iz svakojakih lešina i crkotina, antibiotika, hormona, otrova, virusa, bakterija, priona, dioksina. Ako danas životinje hranimo crkotinama od raznoraznih bolesnih i uginulih životinja, jasno je da i mi jedemo te iste poluraspadnute leševe. Mi danas jedemo crkotine i njihovu krv i njihovo salo i sve gadosti koje su posljedica prirodnog procesa raspadanja”, kaže dr Robert Elez.
Sve ove, ali i druge činjenice dokazuju da je meso uzročnik bolesti, poput srčanih, raka, dijabetesa, osteoporoze, i problema kao što su moždani udar, visoki krvi pritisak, holesterol, kamen u bubregu, multiplskleroza, giht, slabljenje jetre, razni virusi, sterilitet... Na primjer, hormoni koji se daju stoci za zaustavljanje polnog nagona, i uopšte višak hormona u mesu, utiču na pojavu steriliteta ljudi koji jedu meso.
Na Zapadu imamo epidemiju svih ovih bolesti sa tendencijom povećanja.Ljudi koji često jedu meso, bez dileme, imaju znatno veći rizik da dobiju neku od ovih bolesti, i pravo je čudo ako to uopšte izbjegnu.
„Jedan pečeni komad mesa može u sebi sadržati mnogo više kancerogenih materija nego cigareta”, kazao je na jednom predavanju u Beogradu dr Valter Fajt.
Meso sa roštilja je možda i najštetnije, jer proizvodi štetne kiseline i supstance, poput, benzopirena koja je sama po sebi kancerogena, a koja je pronađena i u duvanskom dimu.
Jedan od razloga što u Crnoj Gori nije stanje tako dramatično jeste što se meso u jednoj mjeri dobija od životinja sa pašnjaka i uzgajenih iz sopstvenih dvorišta, iako je i to meso štetno i toksično.
Raste potrošnja mesa
Prema procjenama međunarodnih institucija, kao što su i Ujedinjene nacije(odjel za hranu i poljoprivredu - FAO), godišnja potrošnja u svijetu je oko 300 miliona tona, što je petostruko više nego, recimo, prije četrdeset godina. UN predviđaju rast potrošnje mesa, zbog rasta svjetske populacije i prihoda u zemljama u razvoju, za čak još 73 odsto do 2050. godine, što će biti veliki udarac na prirodne resurse koji su ionako ugroženi.
Znamo da se za uzgoj životinja radi dobijanja mesa, prije svega, “troše” velike površine plodne zemlje i voda, uništavaju se šume, zagađuje se okolina, između ostalog, izbacivanjem petine kompletnog svjetskog ugljen- dioksida u vazduhu... Suština je da meso nije hrana za ljude, gdje god i kako god da je uzgajeno, ono je samo navika koja je kod mnogih prerasla u zavisnost.
U Crnoj Gori se dešava da ljudi kažu za nekoga ko relativno mlad dobije rak ili neku drugu težu bolest:„nije pio, nije pušio, bio je zdrav“. Pretjerano ili često konzumiranje mesa može biti glavni uzrok teških oboljenja koje dovode i do smrtnih ishoda.
Zamislimo koliko je rizik po zdravlje veći ako se, uz meso, koriste i druge štetne namirnice životinjskog porijekla, i eventualno otrovi poput duvana, alkohola ili kafe.
Takođe, ljudska krv je pretežno bazna ili alkalna(pH vrijednost), a konzumiranjem mesa narušava se ta ravnoteža i krv postaje kisjela. Kisjelost može da bude uzrok brojnih bolesti. Da bi povratio tu ravnotežu u krvi, organizam povlači kalcijum iz kostiju i stvara bazu, a posljedice su sve slabije kosti i otuda bolesti kostiju koje su direktno povezane sa unosom mesa i životinjskih proteina, a ne nikako manjkom unosa kalcijuma.
Postoje slučajevi kada ljekari preporučuju meso kako bi se spriječila ili izliječila malokrvnost, ali to je pogrešno. Gvožđe iz biljne hrane se, međutim, lakše apsorbuje od gvožđa iz mesa, jer vitamin C koji je prisutan isključivo u biljnoj hrani ima ključnu ulogu u njegovom prebacivanju iz crijeva u krv. Činjenice ukazuju da su sve vrste mesa štetne, i kada bi se pravila skala po količini štetnosti, crveno meso bi bilo na vrhu, a u okviru njega svinjetina.
Bijelo meso štetno
Kod nas su brojna iskustva da ljudi koji, recimo, imaju povećanu masnoću krvi od ljekara dobijaju savjet da smanje ili prekinu unos crvenog mesa, a da mogu konzumirati piletinu i ribu. Ne želim potcijeniti bilo koga, ali to je najblaže rečeno smiješno. To što je smiješno nije toliki problem koliko je opasno. Jeste u pitanju manje štetnije meso nego što je crveno, ali je štetno i uopšte ga ne treba konzumirati kada se rješava problem masnoće ili bilo koji drugi zdravstveni problem, zbog ostalih negativnih efekata koji proizilaze iz takve hrane i njenih sastojaka.
Uzgajanje kokošaka, kao i druge stoke, naročito na Zapadu, je najblaže rečeno nehumano i ne može se zamislite bez otrovnih hemikalija kojima se životinje hrane ili im se daju injekcije kako bi proizvodnja, a samim tim i profit, što više rasli. Na Zapadu su mnoge životinje bolesne, a pojedini tamošnji načini uzgoja ušli su i ulaze i na vrata u Crnoj Gori.
Biljna hrana, pravilno kombinovana, potpuno nadoknađuje meso, stim da je potrebno malo vremena dok se čovjek na to navikne. Posebno su u tom pravcu korisne integralne žitarice, koje su bogate proteinima, ali i drugim vrijednim sastojcima... Ljudi koji ne jedu meso, žive zdravije i duže od onih koji se hrane mesom.
Riba
Riba spada u vrstu mesa i za nju će mnogi ljudi kazati da je zdrava. Naučno rečeno riblje meso je manje štetno od crvenog i bijelog mesa, a ne nikako da je zdravo. Riba, prije svega, sadrži holesterol, doduše manje nego ostalo meso. Zavisno od zagađenosti voda, opasnost kod riba je i prisustvo raznih toksičnih materija. Izvjesne količine tih materija dospijevaju u vode otpadnim industrijskim vodama, erozijom tla, zagađenjima od brodova i na razne druge načine... Mnoge ribe su danas, uostalom kao i druge životinje, bolesne.
Najvrednije u određenom ribljem mesu je sadržaj omega 3 masnih kiselina, koje su neophodne za dobro zdravlje, prije svega za rad srca i uopšte kardiovaskularnog sistema, ali i za prevenciju drugih bolesti. Omega kiseline se, međutim, mogu u potrebnoj mjeri crpiti iz biljaka, kao što je laneno sjeme ili bademi, iz biljnih ulja, posebno lanenog, povrća, tako da ribu uopšte nije potrebno jesti iz tih razloga. Istraženo je da riblje ulje, takođe, može izazvati štetne efekte, poput opasnog povećanja vremena zgrušavanja krvi, poremećaja uravnoteženosti vitamina u organizam, povećanja tjelesne težine...
Sa našeg sajta BUDITEZDRAVI.info
Da bi se čovjek kvalitetno informisao o tome šta je najbolje za njegovo zdravlje, vrlo važan segment u tome je i detaljnije upoznavanje sa sadržajem i efektima nezdrave ishrane. Nezdravom se bez dileme smatra ishrana životinjskog porijekla i svaka vještačka, odnosno rafinisana. U to spadaju, između ostalog, sve vrste mesa, uključujući piletinu i ribu, mlijeko i mliječni proizvodi, jaja, slatkiši, hrana bogata rafinisanim uljem, šećerom, solju, zaslađivačima, raznim aditivima, konzervirana i druga vještačka hrana...
Postoje ljudi koji jedu isključivo ovu hranu ili im je to veći dio ishrane. Vrlo često, pod uticajem propagande, nesavjesnih ljekara ili neinformisanosti, ljudi kažu da u mesu, mliječnim proizvodima i drugoj ishrani životinjskog porijekla ima hranljivih sastojaka bez kojih organizam ne može funkcionisati ili bez koji se mogu javiti zdravstveni problemi.
U ishrani životnjskog porijekla ne postoji ništa što nema u biljnoj ishrani, a da je čovjeku neophodno i da se ne može nadoknaditi. Redovno konzumiranje životinjskih i vještačkih namirnica dokazano izaziva bolesti. Razlozi za to su koncentracija otrova i štetnih hemikalija, zatim velika količina zasićenih masnih kiselina, holesterola, višak proteina, adrenalina, raznih hormona, virusa, aditiva, teških metala...
“Kad jedemo nešto što za nas nije dobro, odnosno što nije u skladu s našom potrebom za hranom i uravnoteženim uzimanjem hrane, mi patimo. Bolovi i grčevi nas opominju, a s vremenom prepuštaju bolestima i na kraju brojnim hroničnim oboljenjima koja su zahvatila pretežni dio čovječanstva. Često se posljedice ne pojavljuju odmah, zahvaljujući enormnoj snazi odolijevanja našeg tijela to traje danima, mjesecima i godinama, sve dok se ne utvrdi ozbiljno oboljenje”, napisao je dr Norman Voker, autor više knjiga o zdravlju koji je umro u 117 godini.
Zašto je meso štetno
Mnogi od nas su odrasli sa idejom da meso ili mlijeko izgrađuju jače tijelo i da su neophodni za život. To je samo mit. U pitanju je navika i ništa drugo. Meso je najštetnija namirnica koju ljudi jedu.
Jedan od najpoznatijih medicinskih stručnjaka u Americi, doktorka Lorin Dej, predlaže eksperiment svima onima koji vole da jedu meso: „Uzmite jedan hamburger ili šniclu i stavite na kuhinjsku radnu površinu. Ostavite je tamo tri dana, ali grijanje pri tom podesite na 37 stepeni. Pomirišite to poslije tri dana“. Dr Dej kaže da će to biti užasan miris. „E to se dešava i u vašem tijelu. Oko tri dana je potrebno da meso prođe kroz vaša dugačka crijeva, a temperatura tijela je blizu 37 stepeni, tako da meso truli, a mi te toksične proizvode truljenja unosimo u svoj krvotok, a on ga raznosi svuda po tijelu“.
Zaista se nakon konzumiranja mesa u debelom crijevu stvaraju toksične materije, koje se potom sporo izbacuju jer su ljudska crijeva dugačka, a ishrana životinjskog porijekla ne sadrži vlakna koja su neophodna za redovno oslobađanje od otrova(stolica).
Životinjske masnoće iz svih vrsta mesa koje zovemo zasićene se razlikuju od biljnih jer su na temperaturi tijela čvrste, dok su biljne masti tečne. Tako čvrste masnoće povećavaju holesterol u krvi, lijepe se za zidove krvnih sudova stvarajući, između ostalog, aterosklerozu čije posljedice mogu biti infarkt, moždani udar, angina pektoris... Takve masnoće se lijepe i za sama crijeva tako da crijeva više nijesu tako mobilna, što je predvorje za bolesti.
Proteini iz mesa jedan od uzroka raka
Meso je veliki izvor proteina i mnogi ga konzumiraju upravo iz tog razloga. Kada se redovno konzumiraju meso i ostala ishrana životinjskog porijekla višak proteina ne može da se uskladišti i iskoristi u tijelu pa jetra mora da ih razgrađuje.
U pitanju su proteini koji na duže staze izazivaju veću štetu nego korist. U čuvenom „Kineskom istraživanju“ utvrđeno je da su životinjski proteini uzrok nastajanja i razvoja raka. I brojna druga istraživanja pokazuju da je meso uzročnik raka(za detaljnije informacije pogledati knjigu Moć ishrane i studiju Rak:uzroci i liječenje).
Meso sadrži mnoge otrove, poput benzopirena, mikroorganizme, viruse, prione, hormone, pesticide, razne štetne hemikalije... Životinja u momentu klanja doživljava stres i adrenalin koji se tom prilikom stvara usljed straha ostaje u mesu. Zato su ljudi koji jedu meso, po pravilu, nervozniji, agresivniji, bolesniji... Životinjama, a posebno u inostranstvu, se daju antibiotici i razni „stimulansi“, pa kad se jede meso, a tu spada i bijelo, sve se to unosi u tijelo. Da ne govorimo o problemu ludih krava. Takođe, životinje se hrane stočnim koštanim brašnom i to je otpad od drugih mrtvih životinja koji bi po pravilu trebalo da se uništava, a ovako služi kao hrana.
„Ljudi su prisilili stoku da se hrani uginulim životinjama. A onda mi jedemo ta ista goveda, te lešinare. Goveda su postala fabrike za preradu crkotina i leševa. Tako smo dobili meso koje samo izgleda kao meso, ali nije meso. To meso je mješavina truleži iz svakojakih lešina i crkotina, antibiotika, hormona, otrova, virusa, bakterija, priona, dioksina. Ako danas životinje hranimo crkotinama od raznoraznih bolesnih i uginulih životinja, jasno je da i mi jedemo te iste poluraspadnute leševe. Mi danas jedemo crkotine i njihovu krv i njihovo salo i sve gadosti koje su posljedica prirodnog procesa raspadanja”, kaže dr Robert Elez.
Sve ove, ali i druge činjenice dokazuju da je meso uzročnik bolesti, poput srčanih, raka, dijabetesa, osteoporoze, i problema kao što su moždani udar, visoki krvi pritisak, holesterol, kamen u bubregu, multiplskleroza, giht, slabljenje jetre, razni virusi, sterilitet... Na primjer, hormoni koji se daju stoci za zaustavljanje polnog nagona, i uopšte višak hormona u mesu, utiču na pojavu steriliteta ljudi koji jedu meso.
Na Zapadu imamo epidemiju svih ovih bolesti sa tendencijom povećanja.Ljudi koji često jedu meso, bez dileme, imaju znatno veći rizik da dobiju neku od ovih bolesti, i pravo je čudo ako to uopšte izbjegnu.
„Jedan pečeni komad mesa može u sebi sadržati mnogo više kancerogenih materija nego cigareta”, kazao je na jednom predavanju u Beogradu dr Valter Fajt.
Meso sa roštilja je možda i najštetnije, jer proizvodi štetne kiseline i supstance, poput, benzopirena koja je sama po sebi kancerogena, a koja je pronađena i u duvanskom dimu.
Jedan od razloga što u Crnoj Gori nije stanje tako dramatično jeste što se meso u jednoj mjeri dobija od životinja sa pašnjaka i uzgajenih iz sopstvenih dvorišta, iako je i to meso štetno i toksično.
Raste potrošnja mesa
Prema procjenama međunarodnih institucija, kao što su i Ujedinjene nacije(odjel za hranu i poljoprivredu - FAO), godišnja potrošnja u svijetu je oko 300 miliona tona, što je petostruko više nego, recimo, prije četrdeset godina. UN predviđaju rast potrošnje mesa, zbog rasta svjetske populacije i prihoda u zemljama u razvoju, za čak još 73 odsto do 2050. godine, što će biti veliki udarac na prirodne resurse koji su ionako ugroženi.
Znamo da se za uzgoj životinja radi dobijanja mesa, prije svega, “troše” velike površine plodne zemlje i voda, uništavaju se šume, zagađuje se okolina, između ostalog, izbacivanjem petine kompletnog svjetskog ugljen- dioksida u vazduhu... Suština je da meso nije hrana za ljude, gdje god i kako god da je uzgajeno, ono je samo navika koja je kod mnogih prerasla u zavisnost.
U Crnoj Gori se dešava da ljudi kažu za nekoga ko relativno mlad dobije rak ili neku drugu težu bolest:„nije pio, nije pušio, bio je zdrav“. Pretjerano ili često konzumiranje mesa može biti glavni uzrok teških oboljenja koje dovode i do smrtnih ishoda.
Zamislimo koliko je rizik po zdravlje veći ako se, uz meso, koriste i druge štetne namirnice životinjskog porijekla, i eventualno otrovi poput duvana, alkohola ili kafe.
Takođe, ljudska krv je pretežno bazna ili alkalna(pH vrijednost), a konzumiranjem mesa narušava se ta ravnoteža i krv postaje kisjela. Kisjelost može da bude uzrok brojnih bolesti. Da bi povratio tu ravnotežu u krvi, organizam povlači kalcijum iz kostiju i stvara bazu, a posljedice su sve slabije kosti i otuda bolesti kostiju koje su direktno povezane sa unosom mesa i životinjskih proteina, a ne nikako manjkom unosa kalcijuma.
Postoje slučajevi kada ljekari preporučuju meso kako bi se spriječila ili izliječila malokrvnost, ali to je pogrešno. Gvožđe iz biljne hrane se, međutim, lakše apsorbuje od gvožđa iz mesa, jer vitamin C koji je prisutan isključivo u biljnoj hrani ima ključnu ulogu u njegovom prebacivanju iz crijeva u krv. Činjenice ukazuju da su sve vrste mesa štetne, i kada bi se pravila skala po količini štetnosti, crveno meso bi bilo na vrhu, a u okviru njega svinjetina.
Bijelo meso štetno
Kod nas su brojna iskustva da ljudi koji, recimo, imaju povećanu masnoću krvi od ljekara dobijaju savjet da smanje ili prekinu unos crvenog mesa, a da mogu konzumirati piletinu i ribu. Ne želim potcijeniti bilo koga, ali to je najblaže rečeno smiješno. To što je smiješno nije toliki problem koliko je opasno. Jeste u pitanju manje štetnije meso nego što je crveno, ali je štetno i uopšte ga ne treba konzumirati kada se rješava problem masnoće ili bilo koji drugi zdravstveni problem, zbog ostalih negativnih efekata koji proizilaze iz takve hrane i njenih sastojaka.
Uzgajanje kokošaka, kao i druge stoke, naročito na Zapadu, je najblaže rečeno nehumano i ne može se zamislite bez otrovnih hemikalija kojima se životinje hrane ili im se daju injekcije kako bi proizvodnja, a samim tim i profit, što više rasli. Na Zapadu su mnoge životinje bolesne, a pojedini tamošnji načini uzgoja ušli su i ulaze i na vrata u Crnoj Gori.
Biljna hrana, pravilno kombinovana, potpuno nadoknađuje meso, stim da je potrebno malo vremena dok se čovjek na to navikne. Posebno su u tom pravcu korisne integralne žitarice, koje su bogate proteinima, ali i drugim vrijednim sastojcima... Ljudi koji ne jedu meso, žive zdravije i duže od onih koji se hrane mesom.
Riba
Riba spada u vrstu mesa i za nju će mnogi ljudi kazati da je zdrava. Naučno rečeno riblje meso je manje štetno od crvenog i bijelog mesa, a ne nikako da je zdravo. Riba, prije svega, sadrži holesterol, doduše manje nego ostalo meso. Zavisno od zagađenosti voda, opasnost kod riba je i prisustvo raznih toksičnih materija. Izvjesne količine tih materija dospijevaju u vode otpadnim industrijskim vodama, erozijom tla, zagađenjima od brodova i na razne druge načine... Mnoge ribe su danas, uostalom kao i druge životinje, bolesne.
Najvrednije u određenom ribljem mesu je sadržaj omega 3 masnih kiselina, koje su neophodne za dobro zdravlje, prije svega za rad srca i uopšte kardiovaskularnog sistema, ali i za prevenciju drugih bolesti. Omega kiseline se, međutim, mogu u potrebnoj mjeri crpiti iz biljaka, kao što je laneno sjeme ili bademi, iz biljnih ulja, posebno lanenog, povrća, tako da ribu uopšte nije potrebno jesti iz tih razloga. Istraženo je da riblje ulje, takođe, može izazvati štetne efekte, poput opasnog povećanja vremena zgrušavanja krvi, poremećaja uravnoteženosti vitamina u organizam, povećanja tjelesne težine...
Sa našeg sajta BUDITEZDRAVI.info
» DOKAZI (OT)PADA ADVENTISTIČKE CRKVE
» BIBLIJA - NOVI REVIDIRANI PREVOD
» PITANJA - RELIGIJA
» Biblijski razgovori
» Septuaginta/LXX - doslovni prijevod:
» PAGANIZAM I OKULTNI SIMBOLI I OBIČAJI
» Crkve i manastiri
» PSIHOLOGIJA