PITANJA - RELIGIJA

Postovni Pavle, zanima me kako to demoni mogu da udju i izađu iz čoveka, odnosno kakva su to bića, da li imaju neki materijalni oblik nama nepoznatog sastava, ili su kao neki duhovi. Da li je to samo figurativno da oni mogu da udju u čoveka, a ustvari ulaze u njegov um putem neke vrste sugestije, nadahnuća, hiplnoze ili šta već.

JasnaRR (citat):Postovni Pavle, zanima me kako to demoni mogu da udju i izađu iz čoveka, odnosno  kakva su to bića, da li imaju neki materijalni oblik nama nepoznatog sastava, ili su kao neki duhovi. Da li je to samo figurativno da oni mogu da udju u čoveka, a ustvari ulaze u njegov um putem neke vrste sugestije, nadahnuća, hiplnoze ili šta već.  

U suštini postoje spoljni uticaji demona na čovjeka putem ubacivanja sugestija ili privremenog pristupa umu koji se nalazi u alfa režimu, ali posjednutost je najteži oblik interakcije sa demonima. Ta opsjednutost je stvarna jer jedan ili više demona kao duhovna bića zaposijedaju osobu (ili neku životinju) koja postaje njihovo prebivalište. Tada imaju punu kontrolu nad njom.

Hvala na odgovoru.

Ovako imam 33 god,verujem da postoji 1 bog,nekrsten sam,pravoslavlje mi je najblize  zbog porodicnog nasledja,okoline,itd...Uvek sam imao na umu da treba da se krstim.Poceo sam da proucavam Bibliju,slusam razne debate...Tek sam zagrebao vrh ledenog brega.Uglavnom cini mi se da nijedna Hriscanska zvanicna religija ne prati originalna ucenja Isusa i njegovih apostola,a sektama se nikad ne bih pridruzio jer prvo sto nisu naslednici direktno isusovog puta i njegove price,drugo svaku sektu je osnovao obican covek,tako da mi njihova prica ne pije vodu.E sad imam gomilu pitanja,i konstatacija(za pocetak):

• Da li je Isus bog ili je bozji sin?
  

• Ako je samo bozji sin,da li je u rangu sa nama obicnim smrtnicima koji smo isto bozja deca,ili ipak nije?
  

• Dalje mi se ne svidja sto u Bibliji ne moze nista da se protumaci crno-belo vec iz nekih delova se moze zakljuciti da je Isus bog,a iz nekih da nije
  

   

• Sa druge strane mi se svidja kod muslimana to sto oni nemaju nedoumica jer Kuran nema 500 verzija,nije prepravljan,nema milion verskih zajednica koje tumace Kuran svaka na svoj nacin.Ili mozda oni samo to tako predstavljaju ne znam,jer jos nisam procitao Kuran niti sam se bavio ozbiljno Islamom.
  

• Dalje pitanje svetog trojstva,to je tek da ti mozak eksplodira.Sta iz cega ishodi?  U starom zavetu se ne pominje sveto trojstvo,vec samo bog Jehova.Bibliju maltene 70 i nesto % cini stari zavet,a stari i novi zavet u poredjenju jedan sa drugim ne da imaju kontradiktornosti,nego je nerealno.
  

 

• Sta predstavlja pojam svetog duha i koja je uopste potreba da se on predstavlja? Ako je bog jedan,i ako je Isus bog,sta ce tu i sveti duh u celoj toj prici to verujem da 90% hriscana nema pojma.
  

 

• Takodje sam saznao da je tek u 4. veku Konstantin na Nikejskom saboru doneo odluku da crkva postuje sveto trojstvo.A pre toga je bilo x filozofa sa svojim teorijama o bogu,Isusu i svetom duhu.Dakle ispade da je to bilo samo politicko pitanje.
  

Pozdrav Kojote87.

...verujem da postoji 1 bog,nekrsten sam,pravoslavlje mi je najblize  zbog porodicnog nasledja,okoline,itd...

Porodično nasleđe i okolina ne predstavljaju nikakvo mjerilo istine, ako tražite istinu.

Da li je Isus bog ili je bozji sin?

Biblija je vrlo decidna po tom pitanju, ako dopustite Riječi Božjoj da bude to što jeste, standard za provjeru religijske istine.

Ako je samo bozji sin,da li je u rangu sa nama obicnim smrtnicima koji smo isto bozja deca,ili ipak nije?

Doslovni Sin Božji kroz koga i za koga je sve stvoreno nikako ne može biti u rangu sa nama. Isus kao Sin čovječiji je bio čovjek kao mi, s razlikom natprirodnog utjelovljenja i identiteta koji je ostao.

Dalje mi se ne svidja sto u Bibliji ne moze nista da se protumaci crno-belo vec iz nekih delova se moze zakljuciti da je Isus bog,a iz nekih da nije

Velika većina Biblije je doslovna, baš onako kako piše, kako u istorijskom tako i u teološkom dijelu. Postoje djelovi koji su poetski, simbolički ili izraženi figurativno ali oni su lako prepoznatljivi.

Sa druge strane mi se svidja kod muslimana to sto oni nemaju nedoumica jer Kuran nema 500 verzija,nije prepravljan,nema milion verskih zajednica koje tumace Kuran svaka na svoj nacin.Ili mozda oni samo to tako predstavljaju ne znam,jer jos nisam procitao Kuran niti sam se bavio ozbiljno Islamom.

Kuran je neupozdan spis i itekako ima više verzija ali je to religija koja zabranjuje preispitivanje.

Dalje pitanje svetog trojstva,to je tek da ti mozak eksplodira.Sta iz cega ishodi?  U starom zavetu se ne pominje sveto trojstvo,vec samo bog Jehova.Bibliju maltene 70 i nesto % cini stari zavet,a stari i novi zavet u poredjenju jedan sa drugim ne da imaju kontradiktornosti,nego je nerealno.

To je potpuno strano učenje Svetom Pismu. Trojstvo potiče iz paganizma a u hrišćanstvo je unijeto kao proizvod kompromisa napravljenih pod okriljem Rimske imperije i problematičnih učenja neobraćenih okultista i filozofa.
Detaljno o tome imate u knjizi sa donjeg linka:
TROJSTVO I PROMJENA BOŽJEG IDENTITETA

Sta predstavlja pojam svetog duha i koja je uopste potreba da se on predstavlja? Ako je bog jedan,i ako je Isus bog,sta ce tu i sveti duh u celoj toj prici to verujem da 90% hriscana nema pojma.

U najkraćem: „Duh” (grč. pneuma; heb. ruah), sa najčešćim opisnim i prisvojnim pridevima „sveti”, „Božji”, „Gospodnji”, „Hristov”… može se prevesti kao „dah (životni)” (Post. 2,7; Jov 33,4), od Boga (Prop. 12,7; Jov 34,14-15). Duh takođe predstavlja Božju prisutnost i silu (Ps. 139,7; Jvn. 15,26) i poistovećuje se sa Božjim umom (Isa. 40,13; Rim. 11,34; 1. Kor. 2,11), koji može na poseban način delovati kroz posvećene nadahnute osobe (Mat. 10,19-20; 12,28; 1. Sol. 4,8; 1. Jov. 4,13) i čije prisustvo je neophodnost za spasenje (Ef. 4,30; Rim. 8,9; Gal. 4,6), što je jednako prebivanju Oca i Sina u vernicima (Dela 5,32; Jvn. 14,23.26; Gal. 2,20; Ef. 3,16-17; 1. Sol. 4,8 ).
Detaljnije u knjizi sa gornjeg linka.

Takodje sam saznao da je tek u 4. veku Konstantin na Nikejskom saboru doneo odluku da crkva postuje sveto trojstvo.A pre toga je bilo x filozofa sa svojim teorijama o bogu,Isusu i svetom duhu.Dakle ispade da je to bilo samo politicko pitanje.

Biblija je jasna po tom pitanju. Zabunu su unijeli teolozi i okultisti zadojeni grčkom filozofijom i paganskim pogledima na Božanstvo. Pod okriljem Rimske imperije ti kompromisi su uobličeni u dogme i nametnuti silom.

Preporučujem vam da redom i sistematski proučavate ako želite da na kraju sklopite pravilan mozaik istine.

Poštovani Pavle, molim vas da mi date tumačnje jednog stiha u Svetom Pismu:Matej 3,11 "Ja dakle kršćavam vas vodom za pokajanje; a onaj što ide za mnom, jači je od mene; ja nijesam dostojan njemu obuće ponijeti; on će vas krstiti Duhom Svetijem i ognjem."

Dakle,nije mi bas potpuno jasno o kakvom se tu ognjenom (vatrenom) krštenju radi?
Da li se tu govori o "kršenju" ognjem onih koji nisu vernici tj.oni koji nisu prihvatili Hrista,s obzriom da stihovi Matej 3,10 i Matej 3,12 govori o ognju u negativnoj konotaciji, kao unistenju.
Da li to može da znači da prvi put kada je Isus dosao, dosao je kao nas Spasitelj da nas krsti Duhom Svetim, a sledeći put kada se vrati , dolazi kao Sudija da krsti ljude u oganj.

Hvala.

JasnaRR (citat):Poštovani Pavle, molim vas da mi date tumačnje jednog stiha u Svetom Pismu:Matej 3,11 "Ja dakle kršćavam vas vodom za pokajanje; a onaj što ide za mnom, jači je od mene; ja nijesam dostojan njemu obuće ponijeti; on će vas krstiti Duhom Svetijem i ognjem."

Dakle,nije mi bas potpuno   jasno o kakvom se tu ognjenom (vatrenom) krštenju radi?
Da li se tu govori o "kršenju" ognjem onih koji nisu vernici tj.oni koji nisu prihvatili Hrista,s obzriom da stihovi Matej 3,10 i Matej 3,12 govori o ognju u negativnoj konotaciji, kao unistenju.
Da li to može da znači da prvi put kada je Isus dosao, dosao je kao nas Spasitelj da nas krsti Duhom Svetim, a sledeći put kada se vrati , dolazi kao Sudija da krsti ljude u oganj.

Hvala.

Baš sam taj stih detaljno kontrolisao za novo izdanje Biblije NRP.
Tačan prevod glasi: Ja vas krštavam u vodi, za pokajanje. Ali za mnom dolazi moćniji od mene - ja nisam dostojan ni obuću da mu ponesem. On će vas krstiti u Duhu svetom i ognju.

Stvar je prilično jednostavna i jasna što se ognja tiče. Radi se o provođenju kroz iskušenja i nevolje radi izgradnje karaktera. Slika zlata pročišćenog u ognju je poznata biblijska simbolika koja se primjenjuje na vjernike (Otkrivenje 3:18). Dakle, poenta je da stvari ne funkcionišu ako se ide linijom manjeg otpora i traži vlastiti komfor. Otuda neophodnost krštenja u Duhu i u ognju.

Poštovani,

u vašoj knjizi Osnovna biblijska vjerovanja stoji sljedeće:

"Prema novosaveznom učenju, krštenje nikada nije samostalan čin, već je svjedok ovog obreda uvijek najmanje jedan čovjek
koji je sam obraćen i utemeljen u istinskoj vjeri, koji ima hrišćansko iskustvo i koji, kao takav, ima prava da obavi uronjavanje
nakon što se uvjerio da se krštenik pokajao i od srca prihvatio
spasonosnu vjeru zasnovanu na svim važnim istinama Svetog
Pisma."

Zanima me tko određuje koji je čovjek "obraćen i utemeljen u istinskoj vjeri" i koji kao takav smije valjano krstiti drugu osobu i je li moguće da to bude i osoba koja sama nije krštena jer nije srela osobu koja ispunjava navedene preduvjete?

Unaprijed hvala na odgovoru.

baxterhr1 (citat):Poštovani,

u vašoj knjizi Osnovna biblijska vjerovanja stoji sljedeće:

"Prema novosaveznom učenju, krštenje nikada nije samostalan čin, već je svjedok ovog obreda uvijek najmanje jedan čovjek
koji je sam obraćen i utemeljen u istinskoj vjeri, koji ima hrišćansko iskustvo i koji, kao takav, ima prava da obavi uronjavanje
nakon što se uvjerio da se krštenik pokajao i od srca prihvatio
spasonosnu vjeru zasnovanu na svim važnim istinama Svetog
Pisma."

Zanima me tko određuje koji je čovjek "obraćen i utemeljen u istinskoj vjeri" i koji kao takav smije valjano krstiti drugu osobu i je li moguće da to bude i osoba koja sama nije krštena jer nije srela osobu koja ispunjava navedene preduvjete?

Unaprijed hvala na odgovoru.

Svaki ozbiljan hrišćanin je prepoznat kao takav duže vremena i ima iskustva u radu sa onima koji tek trebaju da se krste. Naravno da je riječ o čovjeku koji je i sam kršten, u protivnom bilo bi apsurdno da neko ko sam nije kršten polaže pravo da obavlja taj čin.

PavleS (citat):

baxterhr1 (citat):Poštovani,

u vašoj knjizi Osnovna biblijska vjerovanja stoji sljedeće:

"Prema novosaveznom učenju, krštenje nikada nije samostalan čin, već je svjedok ovog obreda uvijek najmanje jedan čovjek
koji je sam obraćen i utemeljen u istinskoj vjeri, koji ima hrišćansko iskustvo i koji, kao takav, ima prava da obavi uronjavanje
nakon što se uvjerio da se krštenik pokajao i od srca prihvatio
spasonosnu vjeru zasnovanu na svim važnim istinama Svetog
Pisma."

Zanima me tko određuje koji je čovjek "obraćen i utemeljen u istinskoj vjeri" i koji kao takav smije valjano krstiti drugu osobu i je li moguće da to bude i osoba koja sama nije krštena jer nije srela osobu koja ispunjava navedene preduvjete?

Unaprijed hvala na odgovoru.

Svaki ozbiljan hrišćanin je prepoznat kao takav duže vremena i ima iskustva u radu sa onima koji tek trebaju da se krste. Naravno da je riječ o čovjeku koji je i sam kršten, u protivnom bilo bi apsurdno da neko ko sam nije kršten polaže pravo da obavlja taj čin.

Ako nisam član nijedne vjerske organizacije jer sam uvjeren da su one sve samo ne na Božjemu putu i da su njihova krštenja stoga bezvrijedna - jer nisu, dakle, udijeljena od osoba koje su "obraćen(e) i utemeljen(e) u istinskoj vjeri", nego od pripadnika blasfemičnih sljedbi (adventističke, katoličke, pravoslavne, baptističke, evengeličke i svih ostalih) i ktome su sva učinjena u ime podvaljenog i izmišljenog trojstva - gdje da izvan tih zloćudnih organizacija nađem osobu koja bi me krstila, a sama je krštena od čovjeka koji je "obraćen i utemeljen u istinskoj vjeri"?

Unaprijed hvala.

baxterhr1 (citat):

PavleS (citat):

baxterhr1 (citat):Poštovani,

u vašoj knjizi Osnovna biblijska vjerovanja stoji sljedeće:

"Prema novosaveznom učenju, krštenje nikada nije samostalan čin, već je svjedok ovog obreda uvijek najmanje jedan čovjek
koji je sam obraćen i utemeljen u istinskoj vjeri, koji ima hrišćansko iskustvo i koji, kao takav, ima prava da obavi uronjavanje
nakon što se uvjerio da se krštenik pokajao i od srca prihvatio
spasonosnu vjeru zasnovanu na svim važnim istinama Svetog
Pisma."

Zanima me tko određuje koji je čovjek "obraćen i utemeljen u istinskoj vjeri" i koji kao takav smije valjano krstiti drugu osobu i je li moguće da to bude i osoba koja sama nije krštena jer nije srela osobu koja ispunjava navedene preduvjete?

Unaprijed hvala na odgovoru.

Svaki ozbiljan hrišćanin je prepoznat kao takav duže vremena i ima iskustva u radu sa onima koji tek trebaju da se krste. Naravno da je riječ o čovjeku koji je i sam kršten, u protivnom bilo bi apsurdno da neko ko sam nije kršten polaže pravo da obavlja taj čin.

Ako nisam član nijedne vjerske organizacije jer sam uvjeren da su one sve samo ne na Božjemu putu i da su njihova krštenja stoga bezvrijedna - jer nisu, dakle, udijeljena od osoba koje su "obraćen(e) i utemeljen(e) u istinskoj vjeri", nego od pripadnika blasfemičnih sljedbi (adventističke, katoličke, pravoslavne, baptističke, evengeličke i svih ostalih) i ktome su sva učinjena u ime podvaljenog i izmišljenog trojstva - gdje da izvan tih zloćudnih organizacija nađem osobu koja bi me krstila, a sama je krštena od čovjeka koji je "obraćen i utemeljen u istinskoj vjeri"?

Unaprijed hvala.

Javite se na institut@religija.me ili ovdje na forumu u pp.

PavleS (citat):

baxterhr1 (citat):

PavleS (citat):

baxterhr1 (citat):Poštovani,

u vašoj knjizi Osnovna biblijska vjerovanja stoji sljedeće:

"Prema novosaveznom učenju, krštenje nikada nije samostalan čin, već je svjedok ovog obreda uvijek najmanje jedan čovjek
koji je sam obraćen i utemeljen u istinskoj vjeri, koji ima hrišćansko iskustvo i koji, kao takav, ima prava da obavi uronjavanje
nakon što se uvjerio da se krštenik pokajao i od srca prihvatio
spasonosnu vjeru zasnovanu na svim važnim istinama Svetog
Pisma."

Zanima me tko određuje koji je čovjek "obraćen i utemeljen u istinskoj vjeri" i koji kao takav smije valjano krstiti drugu osobu i je li moguće da to bude i osoba koja sama nije krštena jer nije srela osobu koja ispunjava navedene preduvjete?

Unaprijed hvala na odgovoru.

Svaki ozbiljan hrišćanin je prepoznat kao takav duže vremena i ima iskustva u radu sa onima koji tek trebaju da se krste. Naravno da je riječ o čovjeku koji je i sam kršten, u protivnom bilo bi apsurdno da neko ko sam nije kršten polaže pravo da obavlja taj čin.

Ako nisam član nijedne vjerske organizacije jer sam uvjeren da su one sve samo ne na Božjemu putu i da su njihova krštenja stoga bezvrijedna - jer nisu, dakle, udijeljena od osoba koje su "obraćen(e) i utemeljen(e) u istinskoj vjeri", nego od pripadnika blasfemičnih sljedbi (adventističke, katoličke, pravoslavne, baptističke, evengeličke i svih ostalih) i ktome su sva učinjena u ime podvaljenog i izmišljenog trojstva - gdje da izvan tih zloćudnih organizacija nađem osobu koja bi me krstila, a sama je krštena od čovjeka koji je "obraćen i utemeljen u istinskoj vjeri"?

Unaprijed hvala.

Javite se na institut@religija.me ili ovdje na forumu u pp.

Hvala na odgovoru.

Postovani Pavle, da li mi mozete reći da li torinsko platno zasita prikazuje Isusa, ili je reč o obmani i da li postoje validni dokazi za to.
Hvala.

JasnaRR (citat):Postovani Pavle, da li mi mozete reći da li  torinsko platno zasita  prikazuje Isusa, ili je reč o obmani i da li postoje validni dokazi za to.
Hvala.

Ko sluša Tomu Terzina sve je moguće pa i platno staro 2 milenijuma i to torinsko.
Klasične srednjovjekovne paljevine za naivni narod i naravno uz to dobar biznis za "vjerski" turizam.
Isus nije bio uvijen u nikakvo platno nego se radilo o lanenin zavojima, a iz jednog komada je bio samo pokrov za glavu.

Pozdrav!
Da li smatrate da se svako iskustvo "duhovno" može tumačiti kao takvo na osnovu svedočanstva osobe koja tvrdi da je prošla kroz takvu vrstu iskustva ili se svako "duhovno" iskustvo mora i treba proveriti u skladu sa autoritetom pisane Reči Božije koja je jedina merodavna da potvrdi bilo koje "duhovno " iskustvo koje je čovek doživeo?

Igor (citat):Pozdrav!
Da li smatrate da se svako iskustvo "duhovno" može tumačiti kao takvo na osnovu svedočanstva osobe koja tvrdi da je prošla kroz takvu vrstu iskustva ili se svako "duhovno" iskustvo mora i treba proveriti u skladu sa autoritetom pisane Reči Božije koja je jedina merodavna da potvrdi bilo koje "duhovno " iskustvo koje je čovek doživeo?

Većina "duhovnih iskustava" je plod interakcije sa demonima. Naravno da se priroda svakog takvog iskustva može utvrditi na osnovu standarda postavljenih u Svetom pismu, a vrlo često i odmah napraviti razlika.

Da!Slažem se sa vama.
Većina iskustava sa kojima sam se susreo u razgovorima i diskusijama imaju sadržaj nešto ovako:Ja sam osetio,Ja sam doživeo,Ja znam šta sam prošao,Ja sam poverovao...i onda kad pokušaš ukazati na jednu jednostavnu stvar Gde je Bog i Njegova Živa Reč u svemu tome u tim izjavama Ja sam ovo i Ja sam ono i svedočanstvima u svoje ime a ne u ime Isusa Hrista naiđeš na protivljenje,revolt,odbijanje..(U suštini jedan duh neposluha koji deluje u sinovima neposluha)

Igor (citat):Da!Slažem se sa vama.
Većina iskustava sa kojima sam se susreo u razgovorima i diskusijama imaju sadržaj nešto ovako:Ja sam osetio,Ja sam doživeo,Ja znam šta sam prošao,Ja sam poverovao...i onda kad pokušaš ukazati na jednu jednostavnu stvar Gde je Bog i Njegova Živa Reč u svemu tome u tim izjavama Ja sam ovo i Ja sam ono i svedočanstvima u svoje ime a ne u ime Isusa Hrista naiđeš na protivljenje,revolt,odbijanje..(U suštini jedan duh neposluha koji deluje u sinovima neposluha)

Upravo tako. A ta individualna iskustva ih potpuno utvrde na pogrešnom putu. Većina ljudi inače ima problem da napravi razliku između objektivne istine i sopstvenog mišljenja.

Da! Kod većine ljudi Istina je nešto što ih vređa ,boli,kosi se sa njihovim uverenjima, ne podržava argumente... jednostavno ne shvatajući da Ih istina vodi na pravi put.
Ne znam po vama ja kroz iskustvo koje sam doživeo Istina je Bila i ostala nešto što je prekorilo moj promašeni način života došla je kao svetlo u moju tamu ali isto tako kroz tu spoznaju Istine -Hrista život mi je doveden do pokajanja.
U današnje vreme ljudi su nažalost zatvoreni za Prekor,Ispravku-Korekciju,Savet,Poduku,Popravljanje i odgajanje u Pravednosti (2 Timoteju 3:16-17).
Iako se dobar deo njih poziva na veru u Hrista!

Postovani Pavle, molim vas da mi objasnite širenje verovanja da je Isus Hrist umro drugom smrću. To čujem od dosta propovednika i pastora u poslednje vreme.
Evo moje pitanje koje sam postavila pastoru (u pitanju je adv.crkva) :

od 1,08 minute ste rekli da je Hrist umro drugom smrću (večna smrt) ,meni je to stvorilo malo konfuzije jer mi nije jasno kako je Hrist umro drugom smrću, kada je onda umro prvom smrću? I ako je umro drugom smrću Biblija kaže da je to kraj zauvek.
Konačna kazna za greh je druga smrt, i druga smrt ne uključuje nikakve opcije za vaskrsenje.Druga smrt bi pripala Hristu samo u slučaju da je sagrešio i tada bi bio izgubljen za vječnost i On i ljudski rod.

odgovor koji sam dobila: Da to mnog zbunjuje, ali to jeste veličina Njegove žrtve. Jer mi zbogl prirode greha u kojoj jesmo osudjeni na večnu smrt, i samo onaj koji je večan je mogao platiti cenu za naše grehe, to je neverovatno teška odluka bila za Hrista, i za samog Boga da se utelovi i da umre tom smrću. Jer on je na krstu načinjen grehom, a plata za greh je upravo to druga smrt. I Hrsitos je kazao "Oče moj Oče moj zašto si me ostavio" On je platio svojom smrću na golgoti upravo tu cenu, i to je promenilo ranu crkvu, za sve grehe sveta je umro, tako da i najgori grešnic se mogu pokajati, ali nepokajani za njih nema nade. I sam je kazao imam vlast da položim život i imam vlast da ga uzmem nazad, ko to može pa samo Bog. Kada je vaskrsao u Nedelju rano, kaže Mariji ne dotiči me se jer još nisam bio kod Oca. To je tajna spasenja i krsta Hrsitova smrt na Golgoti, kada to shvatimo, onda nema ništa šta nas može rastaviti od Ljubavi Božije.

Molim vas za pojašnjenje jer me ovaj odgovor jos vise zbunio i ne mogu to da shvatim , nema mi nimalo logike i zdravog razuma jer u Pismu nisam našla ništa ni slično tome.
Hvala.

To je jedna od teški bogohulnih jeresi sračunata da kod "vjernika" proizvede osjećaj sigurnosti spasenja.

Evo kratkog pregleda argumenata u prilog toj istini:

1. Božji Zakon ne dozvoljava da nevini plati kaznu za krivoga (nevini može samo da ponese grijeh kao opunomoćeni zastupnik).
2. Plan spasenja je samo odložio kaznu za grijeh, ne i ukinuo.
3. Konačna kazna za grijeh je druga smrt, zbogom životu zauvijek.
4. Druga smrt bi pripala Hristu samo u slučaju da je sagriješio i tada bi bio izgubljen za vječnost i On i ljudski rod.
5. Isus je kao čovjek na zemlji znao da će biti ubijen i da će vaskrsnuti, što je više puta naglasio. To je ponovio i pokajanom razbojniku na krstu u vrijeme najvećih muka i patnji (vidi Luka 23:43). Naravno Isus to nikad ne bi rekao kad bi znao da je za Njega predviđena druga smrt. Ne bi imao nikakvog razloga da se nada i vjeruje. Druga stvar je bila Njegova agonija i neopisiva bol potpune odvojenosti od Boga prilikom preuzimanja grijeha na svoju ljudsku prirodu.
6. Isusovo vaskrsenje je garancija našeg vaskrsenja. Istom silom kojom je On podignut u život, bićemo i mi! (Djela 2:24; Rimljanima 8:11; 1. Korinćanima 6:14; 15; 2. Korinćanima 4:14) Njegova smrt je naša smrt, a Njegovo vaskrsenje takođe će biti i naše vaskrsenje! (Kološanima 1:22; Efescima 2:13-16; Rimljanima 6:3-9)
7. Isus se žrtvovao potencijalno za sve grijehe, ali On nosi i posreduje samo za pokajane grijehe (nepokajani grijeh se nije mogao unijeti u svetinju). Zašto bi se grijesi dalje tretirali u nebeskoj Svetinji ako je Isus na Golgoti platio kaznu za grijehe drugom smrću?
8. Pokajani grijesi spasenih, po završetku Istražnog suda (pred Drugi dolazak) se uklanjaju iz nebeske svetinje i prenose na Sotonu.
9. Konačnu kaznu za pokajane grijehe platiće njihov uzročnik – Sotona – o izvršnom sudu. I grijeh grešnici (nosioci grijeha) tada bivaju uništeni za vječnost drugom vječnom smrću (anihilisani).
10. Da je Isus stvarno umro drugom smrću na golgotskom krstu, Bog bi silom spasio sve ljude, htjeli to oni ili ne. Međutim, na kraju će biti zadovoljena svaka pravda.
11. Umiranje prvom smrću podjednako pripada vjernima i nevjernima, pravednima i zlima, i to je posljedica pada u grijeh, ne i kazna za grijeh.
Sada vam je, nadam se, jasno zašto bi i kome bilo u interesu Isusovo umiranje drugom vječnom smrću. Sotona se na suptilan način prikazuje kao pobjednik ne samo u misticizmu tajnih društava već i u lažiranom hrišćanstvu i kroz ubacivanje bogohulnih ideja.

Hvala vam puno brate Pavle, to ima logike i smisla kako nas uči SvetoPismo. Zaista je mnogo jeresi ušlo u hrišćasnstvo naročito u redove onih koji su imali najviše svetlosti i poznavanja Biblije i njene Istine.
Sotona udara baš tamo najviše.
Molim vas jos za jedan odgovor :
Da li ce najmudriji čovek na svetu , Solomon, biti spašen, s obzirom da nemamo u Svetom Pismu izveštaj da se pokajao na kraju.
Hvala jos jednom.

JasnaRR (citat):Hvala vam puno brate Pavle, to ima logike i smisla kako nas uči SvetoPismo. Zaista je mnogo jeresi ušlo u hrišćasnstvo naročito u redove onih koji su imali najviše svetlosti i poznavanja Biblije i njene Istine.
Sotona udara baš tamo najviše.

Samo u đavolski kontrolisanom umu se može roditi takva jeres. To se pušta uglavnom na interdenominacijskim seminarima i onda "propovjednici", koji ni sami ne znaju temeljne istine Biblije i tripuju o "jevanđelju ljubavi", pronose dalje.

Da li ce najmudriji čovek na svetu , Solomon, biti spašen, s obzirom da nemamo u Svetom Pismu izveštaj da se pokajao na kraju.

Da, u protivnom ne bismo ni imali njegove spise kao dio nadahnute Riječi Starog saveza.

Dobar dan,
Zanima me dali ima nanovorodenih sa nekim darovima? Imala bi par pitanja vezano i za spasenje...
Nadam se da će se neko javiti

Ninocka (citat):Dobar dan,
Zanima me dali ima nanovorodenih sa nekim darovima? Imala bi par pitanja vezano i za spasenje...
Nadam se da će se neko javiti

Ima uglavnom prevaranata. Među današnjim hrišćanima po imenu koji uglavnom pristaju za nekom verzijom falsifikovanog jevanđelja prilagođenog hedonističkom mentalitetu, čest je slučaj da polažu pravo na navodne duhovne darove dok o rodovima Duha, koji su obavezni, gotovo niko ne priča. Duhovni darovi se prepoznaju vremenom kad je osoba istinski obraćena, a oni natprirodnog karaktera su vrlo rijetki i Bog ih daje u specifičnim prilikama za posebne potrebe u Djelu. Tako da velika većina onih koji tvrde da posjeduju neke natprirodne darove zapravo su pod kontrolom demona.

Na sajtu religija.me postavljeni su materijali koji se bave pitanjem spasenja. Ako imate nekih posebnih pitanja, izvolite.