KO JE BOŽJI IZRAEL

Ko je Božji Izrael

a) Izrael iz Staroga zavjeta

Danas postoji mnogo zbrke oko toga ko čini Božji Izrael. Mnoge vjeroispovesti ispunjenje Božjih obećanja drevnom Izraelu traže u savremenom Izraelu. One očekuju obnavljanje Izraela, a savremeni Izrael u Palestini smatraju integralnim dijelom ovog procesa. Moramo da se sjetimo da »Izrael« nije Jakovljevo prirodno ime, već mu ga je Bog dao kao znak za prepoznavanja duhovne pobjede u trenutku u kome je dobio oproštenje za grijehe koje je učinio u prošlosti. Jakov se borio sa Anđelom i nije hteo da Ga pusti, sve dok nije dobio sigurnost nebeskog blagoslova koji mu je obezbijedio oproštenje grijeha. Jakov je nadvladao i primio blagoslov, njegovo srce bilo je obnovljeno i sada je mogao da se suoči sa svojim bratom Isavom, jer je znao da je Bog sa njim. Promjena imena označila je promjenu koja se dogodila u njegovom karakteru: od »varalice« do »Bog se bori«.

Shvatanje odnosa između fizičkog Izraela i zavjetnog Božjeg naroda ima vitalnu važnost ako želimo da prepoznamo ko su Božje svjetlonoše u ovom savremenom vremenu.
Bog je poslije izlaska iz Egipta formalno ušao u zajednicu sa izraelskom nacijom (2. Mojsijeva 19,1-. Izrael je trebalo da postane carstvo sveštenika i sveti narod (2. Mojsijeva 19,6), trebalo je da širi svjetlost svim Ijudima na Zemljinom licu (Isaija 60,1-3). Zavjetna obećanja data drevnom Izraelu zavisila su od njihove poslušnosti:
»A sada ako dobro uzaslušate glas moj i uščuvate zavet moj, bićete moje blago mimo sve narode, premda je moja sva zemlja.« (2. Mojsijeva 19,5)
Obećanja su zavisila od »ako«. Fizički izraelski presto uvijek je zavisio od poslušnosti, i David i Solomun poznavali su ovu temu:
»Da bi Gospod ispunio riječ svoju koju mi je rekao govoreći: Ako uspaze sinovi tvoji na put svoj hodeći preda mnom verno, svim srcem svojim i svom dušom svojom, tada ti neće nestati čovjeka na prestolu Izraelovom.« (1. O carevima 2,4)
Obećanje je ponovljeno i u tekstu iz 1. O carevima 9,5-7:
»Utvrdiću presto carstva tvog nad Izraelom vavijek, kao što sam kazao Davidu ocu tvom govoreći: Neće ti nestati čovjeka na prestolu Izraelovom. Ali ako se vi i sinovi vaši odvratite od mene i ne uzdržite zapovjesti moje i uredbe moje koje sam vam dao, i otidete i stanete siužiti drugim bogovima i klanjati im se, tada ću istrijebiti Izraela sa zemlje, koju sam vam dao, i ovaj dom, koji sam posvetio imenu svom, odbaciću od sebe, i Izrael će postati priča i podsmjeh među svim narodima.« (1. O carevima 9,5-7)
Tekst iz Pete knjige Mojsijeve 28,1-14. sadrži spisak najlepših obećanja koja su ikada izgovorena nekom narodu. Obećanja su ponovo zavisila od poslušnosti:
»I doći će na te svi ovi blagoslovi, i steći će ti se, ako uzaslušaš glas Gospoda Boga svog.« (5. Mojsijeva 28,2)

Ipak, Izrael nije poslušao ova upozorenja i postao je grešniji od naroda koji su živjeli oko njega (2. O carevima 17,6-23). Samo su Judino i Venijaminovo pleme za određeno vrijeme bili pošteđeni, dok je druga plemena asirski car odveo u ropstvo u kome su nestala iz istorije. Bez vjernosti Bogu, obećanja nisu mogla da se ispune, a jedan i po vijek kasnije čak je i Judino pleme iščupano iz Obećane zemlje i rasijano po novom vavilonskom carstvu.
Ipak, neki su ostali vjerni Bogu čak i usred ove nevolje, kao što vidimo u događajima u kojima su učestvovali Danilo i njegovi prijatelji, koji su bili spremniji da umru nego da budu neposlušni Bogu. Bog je preko proroka Jeremije izdvojio određeno vrijeme za pokajanje i razmišljanje, i obećao da će ih vratiti u njihovu zemlju posle 70 godina izgnanstva (Jeremija 31,10-14; Isaija 43,1-13). Posle povratka trebalo je da obnove Hram, dok su Danilova vremenska proročanstva ukazivala na Mesijin dolazak, Izraelci su tako imali priliku da budu svjedoci narodima (Mihej 4,1-4; 5,2-6; Zaharija 8,20-23). Ponovo su sva ova obećanja bila uslovna i njihovo ispunjenje zavisilo je od poslušnosti (Zaharija 6,15).
Nažalost, nacija je odbacila Mesiju i izgubila svoju zavjetnu ulogu i zavjetna obećanja. Kada su odbacili Isusa, izraelska kuća ostala je pusta.
»Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i zasipaš kamenjem poslane k sebi! Koliko puta hteh da skupim čeda tvoja kao što kokoš skuplja piliće svoje pod krila i ne hteste! Eto će vam se ostaviti vaša kuća pusta. Jer vam kažem: Nećete mene videti odsele dok ne kažete: Blagoslovljen koji ide u ime Gospodnje.« (Matej 23,37-39)

b) Izrael Iz Novoga zavjeta

Kada je jevrejski narod odbacio Mesiju, Jevanđelje je trebalo da ode neznabošcima, a svi koji vjeruju u Isusovo ime da postanu Avramovi duhovni potomci (Galatima 3,16; Rimljanima 4,16; Rimljanima 9,3..
»A kad ste vi Hristovi, onda ste sjeme Avraamovo, i po obećanju naslednici.« (Galatima 3,29)
Apostol Pavle govori o hrišćanima kao o »Božjem Izraelu« (Galatima 6,16) i »obrezanju« (Filibljanima 3,3). Božje carstvo i zavjetna obećanja povezana sa njim treba da budu oduzeti od Jevreja i prenijeti na duhovni Izrael - one koji Hristu dozvoljavaju da ih mijenja, da mijenja njihov karakter kao što je bio slučaj sa Jakovom iz starih vremena.
»Zato vam kažem da će se od vas uzeti carstvo Božje, i daće se narodu koji njegove rodove donosi. I ko padne na ovaj kamen razbiće se; a na koga on padne satrće ga.« (Matej 21,43.44)
Isus nije slučajno izabrao 12 učenika. Baš kao što su dvanaest patrijaraha bili osnivači drevnog Izraela, tako su ovih dvanaest Ijudi postali kamen temeljac novog Izraela kome je Gospod obećao carstvo (Matej 19,28; Luka 22,30). Kasniji izbor sedamdesetorice drugih izvršen je prema modelu Mojsijevog izbora sedamdeset starješina u drevnom Izraelu (4. Mojsijeva 11,16). Pravi Božji Izrael je ostatak izabran milošću (Rimljanima 11,5).
»Jer nema razlike među Jevrejinom i Grkom: jer je On Bog svih, i bogat za sve koji Ga prizivaju.« (Rimljanima 10,12)
»Jer ste vi svi sinovi Božji vjerom Hrista Isusa.« (Galatima 3,26)
Novi Izrael je naslednik Božjih zavjetnih obećanja. Oni koji su prihvatili Hrista postaju izabrani narod, carsko sveštenstvo, sveti narod, narod koji pripada Bogu (uporedi: 1. Petrovu 2,9.10. i 2. Mojsijevu 19,5.6). Oni su izabrani da otkriju čudesnu Božju svjetlost svijetu (1. Petrova 2,9; Matej 28,19.20; Efescima 3,10).

Zdravko Vučinić (citat):Ko je Božji Izrael

a) Izrael iz Staroga zavjeta

Danas postoji mnogo zbrke oko toga ko čini Božji Izrael. Mnoge vjeroispovesti ispunjenje Božjih obećanja drevnom Izraelu traže u savremenom Izraelu. One očekuju obnavljanje Izraela, a savremeni Izrael u Palestini smatraju integralnim dijelom ovog procesa. Moramo da se sjetimo da »Izrael« nije Jakovljevo prirodno ime, već mu ga je Bog dao kao znak za prepoznavanja duhovne pobjede u trenutku u kome je dobio oproštenje za grijehe koje je učinio u prošlosti. Jakov se borio sa Anđelom i nije hteo da Ga pusti, sve dok nije dobio sigurnost nebeskog blagoslova koji mu je obezbijedio oproštenje grijeha. Jakov je nadvladao i primio blagoslov, njegovo srce bilo je obnovljeno i sada je mogao da se suoči sa svojim bratom Isavom, jer je znao da je Bog sa njim. Promjena imena označila je promjenu koja se dogodila u njegovom karakteru: od »varalice« do »Bog se bori«.

Shvatanje odnosa između fizičkog Izraela i zavjetnog Božjeg naroda ima vitalnu važnost ako želimo da prepoznamo ko su Božje svjetlonoše u ovom savremenom vremenu.
Bog je poslije izlaska iz Egipta formalno ušao u zajednicu sa izraelskom nacijom (2. Mojsijeva 19,1-. Izrael je trebalo da postane carstvo sveštenika i sveti narod (2. Mojsijeva 19,6), trebalo je da širi svjetlost svim Ijudima na Zemljinom licu (Isaija 60,1-3). Zavjetna obećanja data drevnom Izraelu zavisila su od njihove poslušnosti:
»A sada ako dobro uzaslušate glas moj i uščuvate zavet moj, bićete moje blago mimo sve narode, premda je moja sva zemlja.« (2. Mojsijeva 19,5)
Obećanja su zavisila od »ako«. Fizički izraelski presto uvijek je zavisio od poslušnosti, i David i Solomun poznavali su ovu temu:
»Da bi Gospod ispunio riječ svoju koju mi je rekao govoreći: Ako uspaze sinovi tvoji na put svoj hodeći preda mnom verno, svim srcem svojim i svom dušom svojom, tada ti neće nestati čovjeka na prestolu Izraelovom.« (1. O carevima 2,4)
Obećanje je ponovljeno i u tekstu iz 1. O carevima 9,5-7:
»Utvrdiću presto carstva tvog nad Izraelom vavijek, kao što sam kazao Davidu ocu tvom govoreći: Neće ti nestati čovjeka na prestolu Izraelovom. Ali ako se vi i sinovi vaši odvratite od mene i ne uzdržite zapovjesti moje i uredbe moje koje sam vam dao, i otidete i stanete siužiti drugim bogovima i klanjati im se, tada ću istrijebiti Izraela sa zemlje, koju sam vam dao, i ovaj dom, koji sam posvetio imenu svom, odbaciću od sebe, i Izrael će postati priča i podsmjeh među svim narodima.« (1. O carevima 9,5-7)
Tekst iz Pete knjige Mojsijeve 28,1-14. sadrži spisak najlepših obećanja koja su ikada izgovorena nekom narodu. Obećanja su ponovo zavisila od poslušnosti:
»I doći će na te svi ovi blagoslovi, i steći će ti se, ako uzaslušaš glas Gospoda Boga svog.« (5. Mojsijeva 28,2)

Ipak, Izrael nije poslušao ova upozorenja i postao je grešniji od naroda koji su živjeli oko njega (2. O carevima 17,6-23). Samo su Judino i Venijaminovo pleme za određeno vrijeme bili pošteđeni, dok je druga plemena asirski car odveo u ropstvo u kome su nestala iz istorije. Bez vjernosti Bogu, obećanja nisu mogla da se ispune, a jedan i po vijek kasnije čak je i Judino pleme iščupano iz Obećane zemlje i rasijano po novom vavilonskom carstvu.
Ipak, neki su ostali vjerni Bogu čak i usred ove nevolje, kao što vidimo u događajima u kojima su učestvovali Danilo i njegovi prijatelji, koji su bili spremniji da umru nego da budu neposlušni Bogu. Bog je preko proroka Jeremije izdvojio određeno vrijeme za pokajanje i razmišljanje, i obećao da će ih vratiti u njihovu zemlju posle 70 godina izgnanstva (Jeremija 31,10-14; Isaija 43,1-13). Posle povratka trebalo je da obnove Hram, dok su Danilova vremenska proročanstva ukazivala na Mesijin dolazak, Izraelci su tako imali priliku da budu svjedoci narodima (Mihej 4,1-4; 5,2-6; Zaharija 8,20-23). Ponovo su sva ova obećanja bila uslovna i njihovo ispunjenje zavisilo je od poslušnosti (Zaharija 6,15).
Nažalost, nacija je odbacila Mesiju i izgubila svoju zavjetnu ulogu i zavjetna obećanja. Kada su odbacili Isusa, izraelska kuća ostala je pusta.
»Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i zasipaš kamenjem poslane k sebi! Koliko puta hteh da skupim čeda tvoja kao što kokoš skuplja piliće svoje pod krila i ne hteste! Eto će vam se ostaviti vaša kuća pusta. Jer vam kažem: Nećete mene videti odsele dok ne kažete: Blagoslovljen koji ide u ime Gospodnje.« (Matej 23,37-39)

b) Izrael Iz Novoga zavjeta

Kada je jevrejski narod odbacio Mesiju, Jevanđelje je trebalo da ode neznabošcima, a svi koji vjeruju u Isusovo ime da postanu Avramovi duhovni potomci (Galatima 3,16; Rimljanima 4,16; Rimljanima 9,3..
»A kad ste vi Hristovi, onda ste sjeme Avraamovo, i po obećanju naslednici.« (Galatima 3,29)
Apostol Pavle govori o hrišćanima kao o »Božjem Izraelu« (Galatima 6,16) i »obrezanju« (Filibljanima 3,3). Božje carstvo i zavjetna obećanja povezana sa njim treba da budu oduzeti od Jevreja i prenijeti na duhovni Izrael - one koji Hristu dozvoljavaju da ih mijenja, da mijenja njihov karakter kao što je bio slučaj sa Jakovom iz starih vremena.
»Zato vam kažem da će se od vas uzeti carstvo Božje, i daće se narodu koji njegove rodove donosi. I ko padne na ovaj kamen razbiće se; a na koga on padne satrće ga.« (Matej 21,43.44)
Isus nije slučajno izabrao 12 učenika. Baš kao što su dvanaest patrijaraha bili osnivači drevnog Izraela, tako su ovih dvanaest Ijudi postali kamen temeljac novog Izraela kome je Gospod obećao carstvo (Matej 19,28; Luka 22,30). Kasniji izbor sedamdesetorice drugih izvršen je prema modelu Mojsijevog izbora sedamdeset starješina u drevnom Izraelu (4. Mojsijeva 11,16). Pravi Božji Izrael je ostatak izabran milošću (Rimljanima 11,5).
»Jer nema razlike među Jevrejinom i Grkom: jer je On Bog svih, i bogat za sve koji Ga prizivaju.« (Rimljanima 10,12)
»Jer ste vi svi sinovi Božji vjerom Hrista Isusa.« (Galatima 3,26)
Novi Izrael je naslednik Božjih zavjetnih obećanja. Oni koji su prihvatili Hrista postaju izabrani narod, carsko sveštenstvo, sveti narod, narod koji pripada Bogu (uporedi: 1. Petrovu 2,9.10. i 2. Mojsijevu 19,5.6). Oni su izabrani da otkriju čudesnu Božju svjetlost svijetu (1. Petrova 2,9; Matej 28,19.20; Efescima 3,10).

Vrhunski objašnjeno ,jako dobro napisano .Mislim da si ti prvi koji je shvatio da su 12 apostola zapravo nasljednici sinova Jakovljevih ,što ulijeva veliku radost svima koji smo u ovome .Danas se ,razni ''učitelji'' i vjernici hvale da su Božji narod, ali nitko od tih nezna objasniti niti čini djela koja su činili Izraelski sinovi tokom slavnih vremena .

Naslednici biblijske religije mogu biti samo oni koji se drže izvornog koncepta i prate sadašnju istinu koja odgovora razvoju Plana spasenja. To je vrlo jednostavno. Oni koji pokušavaju graditi svoje nasleđe na nacionalnoj osnovi ili po osnovu pripadništva nekoj ustanovi (crkvi) su lažni naslednici.

U Isusovo vrijeme dogodila se velika prekretnica u realizaciji Plana spasenja i većina koja se svrstala u Hristove protivnike, pod lažnim izgovorima "čuvanja tradicije i vjere pradjedovske", koje je zapravo religija neprepoređnog srca koja odgovara palom čovjeku, ostali su lišeni spasenja. Kako tada, tako i danas, nema suštinske razlike.

PavleS (citat):Naslednici biblijske religije mogu biti samo oni koji se drže izvornog koncepta i prate sadašnju istinu koja odgovora razvoju Plana spasenja. To je vrlo jednostavno. Oni koji pokušavaju graditi svoje nasleđe na nacionalnoj osnovi ili po osnovu pripadništva nekoj ustanovi (crkvi) su lažni naslednici.

U Isusovo vrijeme dogodila se velika prekretnica u realizaciji Plana spasenja i većina koja se svrstala u Hristove protivnike, pod lažnim izgovorima "čuvanja tradicije i vjere pradjedovske", koje je zapravo religija neprepoređnog srca koja odgovara palom čovjeku, ostali su lišeni spasenja. Kako tada, tako i danas, nema suštinske razlike.

Precizno rečeno Pavle , dodao bih samo da je uvijek jako mali broj ljudi nalazio istinu . Svatko na svijetu ima neku svjetlost ,netko samo malo svjetlosti ,netko potpunu svjetlost istine ,zavisno koliku je osoba energiju uložila u to . Netko i najteže teološke škole završi pa opet ne dođe do spoznaje istine ,tj. najmanje takvih dođe u obraćenje .U Bibliji su često junaci odgajani u prirodi ,nisu čitali romane očito niti gubili vid na slične načine ,nego vježbali hrabrost u prirodi ,a pravu pobožnost dokazivali vršenjem onoga što je Stvoritelj rekao .Dakle prava religija je religija gdje se vrši ono što je Stvoritelj rekao ,na način na koji je on rekao ,a ne izmišljati ljudske tradicije ,tj. đavolske tradicije .

Niže je izvadak iz Talmuda (Eugen Werber, 1982)
Iz ovog kratkog izvoda može se zapaziti koliko je rabinska tradicija izopačila i obesmislila Božju Riječ. Odatle se može samo zamisliti kakva je bila reakcija ovih "mudraca" na pojavu i učenje Isusa Hrista.

Uči se: rabi Josej reče: »Jao ljudima koji vide, a ne znaju što vide! Stoje, a ne znaju na čemu stoje! Na čemu zemlja stoji? Na stupovima, kao što je rečeno: Pokreće zemlju s njezina mjesta, da joj se stupovi iz temelja potresu. Stupovi stoje na vodi, jer je rečeno: Zasvodi zemlju nad vodom. Vode stoje na bregovima, jer je rečeno: Iznad bregova stajahu vode. Bregovi stoje na vjetru, jer je rečeno: On sazda planine i stvori vjetar. Vjetar stoji on olujama, jer je rečeno: Olujni vjetre, što riječ njegovu izvršavaš. Oluja visi na mišici Svetoga, blagoslovljen neka je, jer je rečeno: Dolje su vječne mišice.«
A mudraci kažu: na dvadeset stupova stoji [svijet], jer je rečeno: Odredi među narodima po broju [plemena] sinova Izraelovih.
A ima ih koji kažu: Na sedam stupova, jer je rečeno: I otesala sedam stupova.
Rabi Eleazar, sin Šamuin, kaže: » Na jednom stupu, a ime mu je: pravednik, jer je rečeno: Pravednik je temelj svijeta.
Rabi Jhuda reče: »Postoje dva neba, jer je rečeno: Evo, Gospodu, Bogu tvome, pripada nebo i nebo nad nebesima.«
Reš Lakiš reče: »Ima ih sedam, a to su: Zastor, Svod, Magline, Prebivalište, Konačište, Boravište i Oblaci.«
Zastor ne služi ničemu, već samo izjutra ulazi i uvečer izlazi i tako svakoga dana obnavlja djelo stvaranja, kao što je rečeno: Kao zastor nebesa je razastro, kao šator za stan razapeo.
Svod, na kome su pričvršćeni sunce i mjesec, zvijezde i sazvježđa, kao što je rečeno: I bog ih postavi na svod nebeski.
Magline, u kojima stoje žrvnjevi i melju manu za pravednike, kao što je rečeno: Pa odozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske, kao kišu prosu na njih manu da jedu, itd.
Prebivalište, u kojem je sazdan Jeruzalem, Svetište i Žrtvenik, a Veliki anđeo Mihael stoji i prinosi žrtve, jer je rečeno: A ja ti sagradih dom, prebivalište za tebe, boravište u kojem ćeš prebivati zauvijek.
A otkuda nam da se [Prebivalište] naziva nebom? — Otuda što Spis kazuje: Pogledaj s nebesa i vidi iz prebivališta svoga svetog i slavnog.
Konačište, u kojem su zborovi službujućih anđela koji noću kazuju pjesmu, a danju šute radi časti Izraela, jer je rečeno: Nek mi danju Gospod ljubav udijeli, a noću je pjesma njegova sa mnom.
Reš Lakiš reče: »Tko god se bavi Naukom noću, Sveti, blagoslovljen neka je, razapinje nad njim nit ljubavi danju, kao što je rečeno: Nek mi danju Gospod ljubav udijeli, jer: Noću je pjesma njegova sa mnom!«
A ima ih koji kažu da je Reš Lakiš rekao: »Tko god se Naukom bavi na ovome svijetu, koji je nalik na noć, nad njim će Sveti, blagoslovljen neka je, razapeti nit ljubavi na onom svijetu, koji je nalik na dan, jer je rečeno: Nek mi danju Gospod ljubav udijeli, a noću je pjesma njegova sa mnom!
Rabi Levi reče: »Tko god prekida riječi Nauka i bavi se riječima razgovornim, dat će mu se da jede žeravice od žuke, jer je rečeno: Lobodu su i s grmlja lišće brali, i kao kruh jeli korijenje žukino.«
A otkuda nam da se [konačište] naziva nebom? Otuda što je rečeno: Pogledaj s nebesa i konačišta svetosti tvoje.

Ja sam odavno izasla iz Vavilona. A vi braćo i sestre

Zato vas, braćo, usrdno molimBožjom samilošću da svoja tela
date kao žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu, da služite Bogu koristeći svoj
razum. I ne dajte da vas i dalje oblikuje ovo doba, nego se preobrazite
obnavljanjem svog uma, da utvrdite šta je Božja volja - šta je dobro,
ugodno i savršeno ( Rimljanima 12;1-2)

Jer je Bog koji čini u vama da hoćete i radite kako je njemu ugodno (Filipljanima 2;13)

Pošto uvijek ima onih koji šire dezinformacije dispenzacionalizma o doslovnom Izraelu, i to čak povezuju sa Elen Vajt, evo njenog stava o tom pitanju.
Zapazite da se Božji narod naziva "duhovnim Izraelom" i "jednom nacijom" u tom duhovnom smislu.

„U ovo naše doba vidimo da neznabošci počinju da se raduju sa Jevrejima. Obraćeni Jevreji rade sada u ......i raznim drugim gradovima za sopstveni narod. Jevreji dolaze u redove Božjih izabranih sledbenika i postaju deo duhovnog Izraela u ovim poslednjim danima. Tako će neki od Jevreja još jednom biti ujedinjeni sa Božjim narodom, a Gospodnji blagoslov će bogato počivati na njima ako se budu veselili onako kako je napisano u Svetome Pismu: 'I opet govori: veselite se neznabošci sa narodom njegovim.' Rimljanima 15,10“ (Manuscript 95, 1906).

„Duše iz Jevrejskog naroda će biti spašene kada vrata Novog zaveta budu otvorena ključem Starog. Oni će otkriti da je Hrist Spasitelj sveta kada budu videli kako Novi zavet jasno objašnjava Stari zavet. I mnogi, iz Jevrejskog naroda prihvatiće verom Hrista kao svog Spasitelja.“ (Lett. 47 190)

„Doći će do obraćenja mnogih među Jevrejima i ti obraćenici će pomoći u pripremanju staze Gospodu i poravnanja puta u pustinji Gospodu Bogu našemu. Obraćeni Jevreji će odigrati značajnu ulogu u velikoj pripremi za susret sa Hristom našim Princem u danima koji nam predstoje. Jedna nacija će se roditi u jedan dan. Kako? Kroz ljude koje je Bog odredio da budu sredstva obraćenja ka istini. Jer, videćemo 'najpre...travu, potom klas, pa onda...pšenicu u klasu“. Predskazano proročanstvo će se ispuniti.'“ (Manuscript 75, 1905).

„Zatim mi je ukazano na pojedince koji se nalaze u velikoj zabludi verujući da im je dužnost da odlaze u stari Jerusalim, i misle da tamo imaju zadatak koji se mora izvršiti pre no što Gospod dođe. Takvo shvatanje je sračunato na to da se misli i interesovanje odvrate od sadašnjeg dela Božjeg i objavljivanja vesti Trećeg anđela; jer će oni koji smatraju da treba ići u Jerusalim stalno misliti samo o tome pa će i svoja sredstva uskratiti delu sadašnje istine da bi takvo putovanje obezbedili sebi ili drugima. Videla sam da se takvom misijom ne bi postiglo neko stvarno dobro, da bi trebalo mnogo vremena dok bi samo neki od Jevreja mogli da poveruju u prvi Hristov dolazak, a koliko bi tek vremena i truda trebalo uložiti da bi oni mogli da se uvere u Njegov drugi dolazak. Videla sam da je sotona pojedine na ovaj način toliko obmanuo da oni toga radi prepuštaju propasti tolike duše u svojoj zemlji, koje ih okružuju i kojima bi mogli pomoći i navesti ih da drže Božje zapovesti. Videla sam isto tako da se stari Jerusalim nikada više neće podići, i da Sotona ulaže krajne napore kako bi misli Božje dece, u ovo vreme sabiranja, usmerio na to, i kako bi na taj način svu njihovu pažnju i interesovanje odvratio od sadašnjeg Božjeg dela i naveo ih da zanemare toliko neophodnu pripremu za dan Gospodnji.“ (Rani spisi)